Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3406/26 (M. P.)
Odluka donesena 20. 10. 2026.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3406/26
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
20. 10. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i suci Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 20. listopada 2026. godine, u predmetu broj AP-3406/26, rješavajući zahtjev Marka Prgića za donošenje privremene mjere, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka e) i članka 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neutemeljen zahtjev Marka Prgića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Marko Prgić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Orašja, kojeg zastupa Dino Dabić, odvjetnik iz Orašja, podnio je 21. rujna 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 25 0 K 056648 26 Kž 2 od 2. rujna 2026. godine. Apelant je od Ustavnog suda zatražio donošenje privremene mjere. Apelant je, 16. listopada 2026. godine, dopunio apelaciju.
2. Presudom Općinskog suda u Orašju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 25 0 K 056648 25 K 2 od 25. svibnja 2026. godine, koja je potvrđena osporenom presudom Kantonalnog suda, apelant je proglašen krivim što je radnjama opisanim u izreci presude počinio kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga iz članka 238. stavak 1. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ). Općinski sud je apelanta osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.
Ostale relevantne informacije
3. Apelant je od Općinskog suda tražio odlaganje izvršenja kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci, zbog razloga popisanih odredbama člana 27. stav 1. tačka 1. Zakona o izvršenju kaznenih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZIKS).
4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 25 0 K 056648 26 Iksž od 13. listopada 2026. godine, odbijena je apelantova žalba protiv rješenja Općinskog suda broj 25 0 K 056648 26 Iks od 7. listopada 2026. godine. U obrazloženjima odluka je navedeno da iz nalaza Kliničkog Bolničkog Centra Osijek od 10. rujna 2026. godine, proizlazi da je kod apelanta, unazad tri mjeseca prisutna određena bolest (detaljno navedena u rješenju), te da je u Nalazu Doma zdravlja Domaljevac od 22. rujna 2026. godine, navedeno da se apelant prvi put javlja na pregled zbog te bolesti. Općinski sud je, na temelju medicinske dokumentacije zaključio da se ne radi o težoj akutnoj bolesti i da apelantovi zdravstveni problemi nisu takve težine da bi ugrozili ili da potencijalno ugrožavaju njegov život. Slijedom toga, zaključeno je da apelantova bolest ne predstavlja težu akutnu bolest u smislu član 27. stav 1. tačaka a) ZIKS-A. Osim toga, ukazano je i da je odredbama člana 45. ZIKS-a propisano da se osuđenim osobama osigurava ljekarska pomoć i bolničko liječenje, koje odredbe su garancija da će se kazna zatvora nad osuđenom osobom izvršiti uz poštivanje svih apelantovih prava i uz uvažavanje činjenice apelantovog narušenog zdravlja.
5. Apelant je aktom Općinskog suda broj 25 0 K 056648 26 Iks od 16. listopada 2026. godine pozvan da dođe u Općinski sud 27. listopada 2026. godine u 11:00 h, radi upućivanja na izdržavanje kazne zatvora. Navodi iz apelacije i zahtjeva za privremenu mjeru
6. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. st. 1. i 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U prilog tome apelant ističe da je osuđen na temelju iskaza jednog svjedoka – „osuđenika“, kod kojeg je droga pronađena. Ističe da iskaz tog svjedoka nije kritički ocijenjen, u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, koje u praksi primjenjuje Ustavni sud. Apelant osporava i zakonitost određenih dokaza. Ističe i povredu načela kontradiktornosti i ravnopravnosti stranaka u postupku. Predložio je da Ustavni sud utvrdi povredu prava na pravično suđenje, ukine osporenu presudu i predmet vrati Kantonalnom sudu na ponovno suđenje. Također je predložio da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5.000,00 KM i naknadu troškova za sastavljanje apelacije u iznosu od 1.500,00 KM.
7. Apelant je zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom se odgađa izvršenje kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci, koja mu je izrečena Presudom Općinskog suda broj 25 0 K 056648 25 K 2 od 25. svibnja 2026. godine i potvrđena osporenom presudom Kantonalnog suda, do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji. U prilog tome apelant je naveo da su tijekom tog kaznenog postupka počinjene brojne povrede prava na pravično suđenje. Istaknuo je da se izdržana kazna zatvora, u slučaju naknadnog usvajanja apelacije, ne može vratiti, te da novčana naknada ne može otkloniti takvu posljedicu, nego je samo priznati. Naveo je i da je zaposlen, te da će stupanjem na izdržavanje kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci njegov radnopravni status biti doveden u pitanje, a u praksi i prekinut. Dalje je naveo da obavlja više dužnosti u javnom i političkom životu svoje sredine, među kojima i dužnost u tijelima Hrvatske demokratske zajednice i u tijelima mjesne zajednice, a izdržavanje kazne zatvora u praksi bi značilo prestanak obavljanja tih dužnosti. Osim toga, istaknuo je da živi u maloj sredini u kojoj su profesionalni i društveni položaj neodvojivi od osobnog ugleda, te da bi odlazak na izdržavanje kazne u takvoj sredini imao posljedice koje se ne iscrpljuju u šest mjeseci i koje kasnija odluka Ustavnog suda, koliko god bila povoljna, više ne može ukloniti.
8. Apelant je naveo da „poziv za izdržavanje kazne može uslijediti svakog dana“ i nije vezan za bilo kakvu njegovu radnju. Apelant je u dopuni apelacije naveo da su iscrpljene sve mogućnosti i da je jedino moguće od Ustavnog suda zatražiti odlaganje izvršenja izdržavanja kazne zatvora. Također je naveo da je u apelaciji „označena takva vrsta povrede gdje je Ustavni sud istovjetne zahtjeve već usvajao […], zbog čega je razumno za očekivati da će u ovom predmetu apelacija biti usvojena, a zbog čega je privremena mjera opravdana i neophodna“.
9. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 64. st. (1) i (5) Pravila Ustavnog suda.
10. Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
11. Članak 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnoga vođenja postupka.
12. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Osim toga, Ustavni sud je brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke i druge zakonom određene izvršne isprave predstavlja dio prava na „pristup sudu“ što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri broj AP-1692/11 od 8. juna 2011. godine, tačka 11., dostupna na www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava.
13. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant zahtjev za donošenje privremene mjere zasniva na navodima koji se u jednom dijelu apelacije tiču merituma apelacije, a u drugom dijelu na navodima da će zbog će zbog izdržavanja kazne zatvora, njegov radno -pravni status biti doveden u pitanje; da će izdržavanje kazne zatvora u praksi značiti prestanak obavljanja dužnosti u javnom i političkom životu te da bi njegov osobni ugled mogao bio ugrožen. U vezi s tim Ustavni sud ukazuje da, iako navodi koji se tiču merituma apelacije, eventualno, mogu pokrenuti ozbiljna ustavna pitanja, oni sami po sebi ne mogu predstavljati argument za donošenje privremene mjere. Ustavni sud ukazuje da u ovoj fazi postupka ne može odlučivati o tim pitanjima jer bi time prejudicirao odlučenje o apelaciji.
14. Osim toga, u pogledu drugog dijela apelantovih navoda, Ustavni sud ukazuje da apelant nije dostavio nijedan dokaz, izuzev dokaza da obavlja dužnost direktora u opisanom privrednom subjektu, kojim bi opravdao svoje tvrdnje u tom dijelu, odnosno koji bi ukazivali da će zaista nastupiti štetne posljedice zbog kojih je potrebno donijeti privremenu mjeru kako bi se te posljedice otklonile. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da apelant, u slučaju da zaista postoji opasnost od nenadoknadive štete, ima i druge mogućnosti propisane članom 27. ZIKS, za odgodu izvršenja kazne zatvora.
15. U takvim okolnostima Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio razloge niti dokaze koji bi ukazivale da je neophodno donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da apelant nije dokazao da su ispunjeni uvjeti iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda za donošenje privremene mjere.
16. Na temelju izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
17. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.
18. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman