Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1138/26 (O. T.)
Odluka donesena 20. 10. 2026.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1138/26
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 10. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2026. godine, u predmetu broj AP-1138/26, rješavajući apelaciju koju je podnio Omer Trnovac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Omer Trnovac protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 18 0 P 059235 25 Rev od 28. oktobra 2025. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Omer Trnovac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bužima, kojeg zastupa Gorana Koruga, advokatica iz Bihaća, podnio je 25. marta 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 18 0 P 059235 25 Rev od 28. oktobra 2025. godine, Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 18 0 P 059235 25 Gž od 3. jula 2025. godine i Presude Općinskog suda u Bosanskoj Krupi (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 18 0 P 059235 24 P od 25. aprila 2025. godine. Također, apelant je 29. septembra 2026. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „obustavio provođenje svih izvršnih radnji usmjerenih na iseljenje apelanta i njegove porodice iz predmetnog stana, uključujući zakazano izvršenje/deložaciju za 7. oktobar 2026. godine, do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji“.
2. Presudom Općinskog suda od 25. aprila 2025. godine, u relevantnom dijelu, naloženo je apelantu da tužitelju (Općina Bužim) preda slobodan od lica i stvari stan u vlasništvu tužitelja pobliže označen u izreci presude. Presudom Kantonalnog suda od 3. jula 2025. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđena prvostepena presuda.
3. Rješenjem Vrhovnog suda od 28. oktobra 2025. godine (vrijednost spora 60.000,00 KM) odbačena je apelantova revizija izjavljena protiv drugostepene odluke. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je apelant lično izjavio reviziju, te da je rješenjem tog suda od 30. septembra 2025. godine pozvan da dostavi dokaz o položenom pravosudnom ispitu u smislu odredbe člana 301b. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), kojom odredbom je propisano da izuzetno stranka može sama podnijeti reviziju ako ima položen pravosudni ispit. Zatim, naveo je da je apelant nakon prijema navedenog rješenja, u podnesku od 27. oktobra 2025. godine naveo da nije u mogućnosti otkloniti taj nedostatak. Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 247. stav (2) ZPP-a kojom je propisano, između ostalog, da je revizija nedozvoljena ako nije izjavljena putem punomoćnika iz člana 301b. tog zakona. Slijedom navedenog, Vrhovni sud je zaključio da revizija nije dozvoljena i odlučio kao u izreci rješenja.
4. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu.
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da postupi u skladu s odredbama člana 237. stav (1) u vezi sa članom 301b. ZPP-a, zbog čega je njegova revizija odbačena kao nedozvoljena. Dakle, apelantova revizija je odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da apelant nije postupio u skladu s navedenim zakonskim odredbama, čime je propustio da iscrpi djelotvorne pravne lijekove. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već zaključio da zakonskim ograničenjem propisanim odredbom člana 247. stav (2) ZPP-a nije dovedeno u pitanje pravo na pristup sudu kao segment prava na pravično suđenje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-382/17 od 10. maja 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman