Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-5594/25 (A. M.)

Odluka donesena 20. 10. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5594/25

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

20. 10. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2026. godine, u predmetu broj AP-5594/25, rješavajući zahtjev Armina Mešića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Armina Mešića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Armin Mešić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice podnio je 26. decembra 2025. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 Rs 260123 25 Mož od 8. decembra 2025. godine i Rješenja Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 Rs 260123 25 Mo od 4. jula 2023. godine. Apelant je od 17. februara do 3. jula 2026. godine dostavio šest dopuna apelacije.

2. U dopuni apelacije od 3. jula 2026. godine apelant je osporio presude donesene u ovom predmetu, i to Presudu Kantonalnog suda broj 43 0 Rs 260123 25 Rsž od 30. juna 2026. godine i Presudu Općinskog suda broj 43 0 Rs 260123 25 Rs od 20. maja 2026. godine kojima je odbijen njegov tužbeni zahtjev.

3. Apelant je 13. augusta 2026. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje Presude Općinskog suda broj 43 0 Rs 260123 25 Rs od 20. maja 2026. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 43 0 Rs 260123 25 Rsž od 30. juna 2026. godine, u dijelu kojim je apelant obavezan da tuženom „Arcelor Mittal“ d.o.o. Zenica (u daljnjem tekstu: tuženi) naknadi troškove postupka u iznosu od 168.480,00 KM ili da odredi drugu mjeru koju smatra potrebnom radi očuvanja djelotvornosti apelacije i sprečavanja teško nadoknadive štete do okončanja postupka o apelaciji. Uvodne napomene

4. Presudom Općinskog suda broj 43 0 Rs 232727 25 Rs od 7. februara 2025. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 43 0 Rs 232727 25 Rsž od 8. aprila 2025. godine, djelimično je usvojen apelantov tužbeni zahtjev i poništene su kao nezakonite odluke tuženog o suspenziji i otkazu ugovora o radu apelantu te je utvrđeno da te odluke ne proizvode pravno djelovanje. Presudama je naloženo tuženom da apelanta vrati na posao, da mu uspostavi sva prava iz radnog odnosa, da mu naknadi plaće i uplati doprinose za precizirani period i da mu naknadi nematerijalnu štetu zbog umanjenja opće životne aktivnosti i pretrpljenog straha. Preostali dio apelantovog tužbenog zahtjeva je odbijen kao neosnovan. Tuženi je u potpunosti postupio po presudi, ali je apelant odbio da se vrati na posao.

5. Apelant je 5. maja 2026. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženog radi naknade štete zbog nezakonitog otkaza, mobinga i diskriminacije, navodeći da je tokom radnog odnosa trpio mobing i diskriminaciju, da mu je uskraćeno profesionalno napredovanje, a sve kao posljedica djelovanja na njega kao „zviždača“. Apelant je zatražio donošenje mjere osiguranja kojom bi se blokirao bankovni račun tuženog koji ima u UniCredit banci do visine od 14,700.000,00 KM radi osiguranja njegovog potraživanja navedenog u tužbi.

Osporene odluke

6. Rješenjem Općinskog suda broj 43 0 Rs 260123 25 Mo od 4. jula 2023. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 43 0 Rs 260123 25 Mož od 8. decembra 2025. godine, odbijen je apelantov prijedlog za određivanje navedene mjere osiguranja uz obrazloženje da apelant nije dokazao vjerovatnost postojanja svog potraživanja u smislu prava na buduće plaće za period od 2023. do 2041. godine, odnosno do kraja radnog vijeka, niti je dokazao vjerovatnost osnovanosti mobinga i diskriminacije, odnosno štetu koju potražuje po navedenom osnovu, kao ni vjerovatnost na reputacijsku i profesionalnu štetu u iznosu od 1,476.000,00 KM s obzirom na to da je apelant odbio da se vrati na posao. U rješenjima je navedeno da odluka o mjeri osiguranja ne prejudicira odluku o meritumu predmeta.

7. Presudom Općinskog suda broj 43 0 Rs 260123 25 Rs od 20. maja 2026. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 43 0 Rs 260123 25 Rsž od 30. juna 2026. godine, odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev jer apelant nije dokazao da je pretrpio materijalnu štetu zbog mobinga, diskriminacije i nezakonitog otkaza ugovora o radu, kao i zahtjev za naknadu nematerijalne štete jer je apelant već u prethodnom postupku ishodio naknadu nematerijalne štete zbog nezakonitog otkaza, koja mu je i isplaćena. Presudom je apelant obavezan da tuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 168.480,00 KM.

8. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelant vidi u proizvoljnoj primjeni prava, pretjeranom formalizmu i uskraćivanju adekvatnog pristupa sudu. Navodi da je njegova dopuna žalbe odbačena zbog proteka roka za podnošenje, što predstavlja pretjeran formalizam u predmetu kakav je konkretan. Apelant traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će obustaviti izvršenje Presude Općinskog suda broj 43 0 Rs 260123 25 Rs od 20. maja 2026. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 43 0 Rs 260123 25 Rsž od 30. juna 2026. godine u dijelu kojim je apelant obavezan da tuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 168.480,00 KM ili odredi drugu mjeru koju smatra potrebnom radi očuvanja djelotvornosti apelacije i sprečavanja teško nadoknadive štete do okončanja postupka o apelaciji.

9. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

10. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

11. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

12. Ustavni sud podsjeća da je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“, što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-1021/26 od 2. jula 2026. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne presude mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava.

13. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelant kao razlog za donošenje privremene mjere navodi da bi mu nedonošenjem privremene ili bilo koje druge mjere nastala teško nadoknadiva šteta te da ju je potrebno donijeti radi očuvanja djelotvornosti apelacije. Međutim, apelant nije dostavio dokaz o tome da li je pokrenut izvršni postupak i, ako jeste, da li je koristio pravne lijekove propisane Zakonom o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine. Prema tome, Ustavni sud smatra da u okolnostima kakve su konkretne nisu ponuđeni relevantni razlozi i dokazi zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da su ispunjeni uvjeti iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

14. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

15. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman