Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2660/26 (H. M.)

Odluka donesena 20. 10. 2026.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2660/26

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

20. 10. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger, te sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 20. oktobra 2026. godine, u predmetu broj AP-2660/26, rješavajući zahtjev Hazima Malkića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev koji je podnio Hazim Malkić za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Hazim Malkić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Kenan Buljubašić, advokat iz Zenice, podnio je 14. jula 2026. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Mal 860159 23 Gž od 16. aprila 2026. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu – Odjeljenje za sporove male vrijednosti Ilidža (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Mal 860159 20 Mal od 11. jula 2023. godine. Istovremeno, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi se naložilo odlaganje izvršenja osporene presude Kantonalnog suda do konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji.

2. Presudom Općinskog suda broj 65 0 Mal 860159 20 Mal od 11. jula 2023. godine tuženi „Uniqa osiguranje“ d.d. (u daljnjem tekstu: tuženi) obavezan je da apelantu isplati iznos od 1.404,40 KM na ime povrata premije, zajedno sa zakonskim kamatama i troškovima postupka.

3. Na osnovu provedenih dokaza utvrđeno je da je apelant 3. novembra 2016. godine s Intesa Sanpaolo bankom (u daljnjem tekstu: Banka) zaključio ugovor o kreditu, da je Banka odobrila kredit u iznosu od 48.800,00 KM na period od 120 mjeseci (10 godina), da je kao sredstvo osiguranja kredita apelant kod tuženog zaključio policu osiguranja za slučaj smrti, da je apelant tuženom uplatio premiju osiguranja u ukupnom iznosu do 1.459,12 KM, te da je apelant 18. marta 2017. godine u cijelosti otplatio kredit. Prvostepeni sud je, cijeneći odredbe člana 143. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), te odredbe Ponude za osiguranje (u daljnjem tekstu: Ponuda), zaključio da je apelantu prekršeno pravo utvrđeno članom 5. tačka 5. i članom 4. stav 3. Ponude. U vezi s tim, obrazloženo je da je za odobravanje kredita apelant bio u obavezi da istovremeno zaključi i ugovor o osiguranju na ime otplate kredita isključivo s tuženim, čiju je policu osiguranja ponudila Banka, te da je apelant bio primoran da prihvati sve tačke Ponude. Navedeno je da je apelant uplatom cjelokupne premije jednokratno od tuženog onemogućen da izvrši povrat dijela premije u slučaju prijevremene otplate kredita. Sud je uzeo u obzir da je apelant u cijelosti otplatio kredit u roku od četiri mjeseca, čime je automatski prestala važiti i polica osiguranja jer je izgubila svrhu postojanja. Na taj način tuženi od momenta zatvaranja kredita zadržava novac, a da pri tome apelantu ne pruža nikakvu uslugu, pa u takvim okolnostima apelant opravdano traži povrat dijela plaćene premije osiguranja. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio na osnovu nalaza i mišljenja vještaka finansijske struke.

4. Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 Mal 860159 23 Gž od 16. aprila 2026. godine uvažio žalbu tuženog te prvostepenu presudu preinačio tako što je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev. Drugostepeni sud se pozvao na odredbe člana 897, člana 901. stav 1. i člana 902. stav 3. ZOO-a, koje je citirao. Zatim je sud imao u vidu i odredbe Ponude. Dalje, Kantonalni sud je iz certifikata o osiguranju i Ponude od 3. novembra 2016. godine zaključio da je apelant bio upoznat s odredbama Ponude koja mu je uručena zajedno sa certifikatom, te da se na taj način saglasio s njenim sadržajem. Sud je podsjetio na odredbu člana 7. Ponude koja propisuje da je apelant kao osiguranik upoznat da se premija plaća jednokratno i unaprijed za čitav period trajanja kredita, te da u slučaju prijevremenog raskida ugovora o kreditu osiguravač zadržava cjelokupnu premiju. Shodno tome, Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud zanemario da cijeni odredbe ZOO-a, te odredbe Ponude jer je apelant bio upoznat sa sadržajem Ponude, te se saglasio s uvjetima osiguranja, u skladu sa čl. 901. i 902. ZOO-a. Sud je zaključio da se prvostepeni sud pogrešno pozvao na odredbu člana 143. stav 1. ZOO-a, kojom je propisano da su ništavne odredbe općih uvjeta koje su protivne samom cilju zaključenog ugovora ili dobrim poslovnim običajima jer apelant ničim nije dokazao ništavnost odredbi ugovora o osiguranju.

5. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Smatra da je presuda Kantonalnog suda nezakonita i neobrazložena jer taj sud „jednom rečenicom, bez elaboracije“ usvaja žalbu, što je nedopustivo. Kantonalni sud je kao razlog za odbijanje naveo da apelant nije dokazao razloge za ništavnost spornih odredbi u vezi s osiguranjem kredita. Navodi da Kantonalni sud gubi iz vida da se radi o dvostranoteretnom pravnom poslu i uvjetima osiguranja koji su unaprijed pripremljeni od osiguravajuće kuće pa iz tog razloga upravo i postoji odredba člana 143. ZOO-a. Problem s vraćanjem premije osiguranja izražen je kod prijevremene otplate kredita. Navodi da je ombudsmen u osiguranju u vezi sa spornim pitanjem dao mišljenje da osiguravajuća društva ne postupaju u skladu s odredbama Zakona o osiguranju, ZOO-a, te Kodeksom poslovne osiguravajuće i reosiguravajuće etike koji je donijela Skupština udruženja društva za osiguranje.

6. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant navodi da se apelacijom pokreću ozbiljna ustavnopravna pitanja, te da osiguravajuća društva ne postupaju po mišljenju ombudsmena u osiguranju. Dalje navodi da predložena privremena mjera nije motivirana isključivo zaštitom ličnih imovinskih prava, već zaštitom pravne sigurnosti i javnog poretka uopće. Postojanje takve sudske prakse direktno podstiče sistemsko kršenje zakona od osiguravajućih društava koja se uprkos preporukama i mišljenju ombudsmena u osiguranju oglušuju o zakonske odredbe.

7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

9. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

10. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je posebno neprihvatljivo za Ustavni sud da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava s obzirom na to da se takvi razlozi ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri (vidi Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-3941/23 od 28. septembra 2023. godine, tačka 11, dostupna na www.ustavnisud.ba).

11. U vezi s donošenjem privremene mjere, apelant, osim razloga koji se tiču merituma spora o kršenju njegovih prava u parničnom postupku, nije naveo razloge koji bi opravdali donošenje privremene mjere. Pri tome, Ustavni sud ponovo ukazuje da razlozi koji se odnose na meritum spora ne mogu biti relevantan osnov za usvajanje zahtjeva. Prema tome, Ustavni sud smatra da u okolnostima kakve su konkretne nisu ponuđeni relevantni razlozi i dokazi zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da su ispunjeni uvjeti iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je podneseni zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

12. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2660/26 (H. M.) | Sudska praksa | Aktio