Ustavni sud Republike Srpske
Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 35/99).
Odluka donesena 13. 07. 2001.
Predmeti (1)
U-69/00
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Rješenje
13. 07. 2001.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske stava 1. tačke 1. člana 38 i člana 42. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 29/94 i 23/98), na sjednici održanoj 13. jula 2001. godine, donioje
R J E ŠE NJE
Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 35/99).
Obrazlo že nje Borislav Savanović iz Mrkonjić Grada dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 35/99). Davalac inicijative u podnesku navodi da je, po njegovom mišljenju, kao borac Drugog svjetskog rata trebao, pored 20 vaučera koje je dobio za učešće u privatizaciji državnog kapitala u preduzećima, dobiti i dodatni broj vaučera koji, po članu 17. Zakona o privatizaciji, pripadaju borcima. Budući da su mu saopštili da, prema odredbama osporenog zakona, nema pravo na dodatni broj vaučera, moli da Ustavni sud utvrdi da li je osporeni zakon u skladu sa Ustavom, koji priznaje sva prava građanima..
Na zahtjev Suda u smislu čl. 33, 35. i 36. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, Direkcija za privatizaciju je dostavila odgovor broj 01-17/01 od 5. januara 2001. godine. U odgovoru se navodi da je Zakon o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima regulisao, pored prava na vaučere po osnovu državljanstva, i pravo na vaučere koje ostvaruju borci, porodice poginulih i nestalih boraca i ratni vojni invalidi za period od 17. avgusta 1990. godine do dana demobilizacije, saglasno Zakonu o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 35/99) i pripadnici radne obaveze. Dodaje se da ovaj zakon jasno definiše pomenute kategorije učesnika rata i radne obaveze i samo ta lica mogu ostvariti pravo na dodatni broj vaučera, tako da davalac inicijative nema pravo na dodatni broj vaučera.
Zakon o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 24/98) propisuje da pravo na vaučere imaju državljani Republike Srpske (član 16), a borci, porodice poginulih i nestalih boraca, ratni vojni invalidi i pripadnici radne obaveze imaju pravo na dodatni broj vaučera, pored onih koji su im dodijeljeni kao državljanima Republike Srpske, s tim da kriterijume za dodjelu dodatnog broja vaučera utvrđuje, na predlog Vlade, Narodna skupština Republike Srpske (član 17). Osporenim zakonom je propisano da se borcem smatra lice koje je učestvovalo u oružanim akcijama, odnosno oružanoj borbi na teritoriji SFRJ u sastavu oružanih snaga i snaga državne bezbjednosti SFRJ ili vojnih formacija pod komandom tih oružanih snaga, odnosno oružanih snaga Republike Srpske, u vremenu od 17. avgusta 1990. do demobilizacije, a najkasnije do 19. juna 1996. godine (čl. 2. i 3). Narodna skupština Republike Srpske je svojom Odlukom o utvrđivanju kriterijuma za dodjelu dodatnog broja vaučera ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 36/99) utvrdila kriterijum za dodjelu dodatnog broja vaučera koji se dodjeljuju borcima, porodicama poginulih i nestalih boraca, ratnim vojnim invalidima i pripadnicima radne obaveze. Iz same činjenice što osporeni zakon u kategoriju boraca nije svrstao i borce Drugog svjetskog rata, po ocjeni Ustavnog suda, ne može se izvoditi zaključak da je on u nesaglasnosti sa Ustavom. Naime, Ustav utvrđuje kao načelo da su građani Republike Srpske ravnopravni u pravima i dužnostima, jednaki pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu (član 10), ali tu se radi o međusobnoj ravnopravnosti svih građana i njihovoj jednakosti pred zakonom, a ne o ravnopravnosti pojedinih dijelova te populacije, kao što su pripadnici vojnih jedinica iz različitih perioda vremena i različitih društvenih i političkih sistema. Navedeno stanovište potkrepljuje i to što se za takvo rješenje, u okviru svojih ustavnih i zakonskih ovlašćenja, opredijelila i Narodna skupština, nakon rasprave koja je prethodila usvajanju navedenih propisa. Sud se nije mogao upuštati u ocjenjivanje da li bi bilo cjelishodnije da je osporeni zakon priznao status borca i učesnicima Drugog svjetskog rata, te tako i njima omogućio dobijanje dodatnog broja vaučera, jer prema odredbi člana 115. Ustava Republike Srpske - ocjenjivanje cjelishodnosti propisa nije u nadležnosti Ustavnog suda. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda prof. dr Rajko Kuzmanović i sudije: Slobodan Kovač, prof. dr Bogdan Loza, prof. dr Marko Rajčević i prof. dr Miodrag Simović.
Broj: U-69/00
PREDSJEDNIK
13. jula 2001. godine
USTAVNOG SUDA
Prof. dr Rajko Kuzmanović