Ustavni sud Republike Srpske
Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti Zakona o računovodstvu ("Službeni glasnik Republike Srpske"broj 18/99).
Odluka donesena 14. 09. 2001.
Predmeti (1)
U-4/2000
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Rješenje
14. 09. 2001.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 42. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 29/94 i 23/98), na sjednici održanoj 14. septembra 2001. godine, donioje
RJEŠENJE
Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti Zakona o računovodstvu ("Službeni glasnik Republike Srpske"broj 18/99).
Obrazloženje
Preduzeće "Marka" iz Laktaša, dalo je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti Zakona o računovodstvu ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 18/99). U inicijativi se navodi da je Narodna skupština Republike Srpske donijela osporeni Zakon i njime prenijela svoje nadležnosti na Savez računovođa i revizora Republike Srpske, mada po mišljenju davaoca inicijative, propisivanje računovodstvenih i revizorskih standarda, spada u zakonodavnu materiju za koju je nadležna Narodna skupština, pa je time povrijeđeno ustavno načelo o podjeli vlasiti iz člana 69. Ustava. U prilog ovom svom mišljenju, davalac inicijative navodi da je Ustavni sud u predmetu broj U-42/97 od 4. juna 1998. godine svojim rješenjem, pored ostalog, konstatovao da se, prenošenjem svoje nadležnosti na Vladu, Narodna skupština djelimično odrekla svoje zakonodavne funkcije u domenu odnosa koji se regulišu zakonom, a na taj način je došlo do povrede načela o podjeli vlasti iz člana 69. Ustsava. U inicijativi se dodaje da je, prema odredbi člana 15 osporenog Zakona, taj Zakon stupio na snagu 1. januara 2000. godine, a do davanja inicijative (18. januara 2000. godine) još nisu doneseni propisi iz člana 13, pa bi zbog toga osporeni Zakon mogao stupiti na snagu tek 1. januara 2001. godine. S obzirom da nisu blagovreneno doneseni provedbeni propisi, a za edukaciju računovođa, njihovo pripremanje i polaganje ispita za sticanje odgovarajućih licenci treba vremena, te zbog odredaba koje su naprijed navedene u inicijativi, predlaže se da Ustavni sud osporeni zakon proglasi neustavnim. Na zahtjev Suda u smislu čl. 33, 34. i 36. Zakona o ustavnom sudu Republike Srpske, odgovore na navode iz inicijative dostavili su Ministarstvo finansija u Vladi Republike Srpske br. 04-4143 od 21. juna 2000. godine i Savez račuunovođa i revizora Republike Srpske br. 26/2000 od 28. februara 2000. godine.
U svom odgovoru Ministarstvo finansija navodi da se Republika Srpska, u oblasti računovodstvenih propisa, uglavnom oslanjala na propise SR Jugoslavije, međutim da se sada teži usklađivanju tih propisa sa evropskim i svjetskim dostignućima, a u tom pravcu su i preporuke međunarodnih organizacija. S tim u vezi, osporeni Zakon je prihvatio međunarodne računovodstvene i revizijske standarde, te ovlastio Savez računovođa i revizora Republike Srpske, kao profesionalnu strukovnu asocijaciju da donosi i objavljuje računovodstvene standarde Republike Srpske. Ističe se da je stručno-tehniki dio regulative, po ugledu na međunarodnu praksu, osporenim Zakonom prepušten navedenoj strukovnoj asocijaciji.
Savez računovođa i revizora u svom odgovoru navodi da je osporeni Zakon uskladđen sa savremenom teorijom, praksom i privrednom regulativom te, kao takav, otvara mogućnost učlanjenja u međunarodne profesionalne organizacije. U odgovoru se dodaje da određena tehnička rješenja oko vođenja poslovnih knjiga, ne spadaju u materiju koju treba da reguliše zakon jer je praksa u svijetu tržišnog opredjeljenja da je za operativu ovlaštena profesija, posredstvom profesionalnih asocijacija. S obzirom na sve izneseno, osporeni Zakon predstavlja iskorak prema svjetski prihaćenoj formi i suštini i, po mišljenju navedenog Saveza, ovo je najbolji zakon te vrste na prostorima prethodne Jugoslavije.
Osporeni Zakon u članu 1. stav 2. propisuje da se vođenje poslovnih knjiga i druge aktivnosti koje su s tim u vezi, obavljaju u skladu sa odredbama tog zakona, propisima donesenim na osnovu njega, kodeksima računovodstvenih i revizijskih načela i etike za profesionalne računovođe i revizore i računovodstvenim standardima i standardima revizije, a u članu 3. stav 2. je određeno da kodeks, standarde i privremene standarde računovodstvenog i revizijskog izvještavanja donosi, objavljuje i ažurira Savez računovođa i revizora Republike Srpske ili organ kojeg ovlasti ministar finansija. Član 13. predviđa da će provedbene propise za osporeni Zakon donijeti ministar finansija u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu tog zakona , a standardi i kodeks će se donijeti do 31. decembra 1999. godine. Član 15. propisuje da osporeni zakon stupa na snagu osam dana od dana objsvljivanja u "Službenom glasniku Republike Srpske", a primjenjivaće se od 1. januara 2000. godine. Član 69. Ustava Republike Srpske, na koji se poziva davalac inicijative, uređuje da se državna vlast u Rpublici organizuje na načelu podjele vlasti, odnosno da ustavotvornu i zakonodavnu vlast ostvaruje Narodna skupština, a izvršnu vlast vrši Vlada. U inicijativi je pogrešno navedeno da je članom 15. određeno da osporeni zakon stupa na snagu 1. januara 2000. gidine jer je to, prema navedenoj zakonskoj odredbi, datum od koga se osporeni zakon primijenjuje. Navedena odredba osporenog zakona glasi: "Ovaj zakon stupa na snagu osam dana od dana objavljivanja u Službenom glasniku Republike Srpske, a primijenjivaće se od 1. januara 2000. godine". Po ocjeni Ustavnog suda, nema pravnog osnova stav davaoca inicijative da se osporenim zakonom nije mogao ovlastiti Savez računovođa i revizora Republike Srpske ili organ kojeg ovlasti ministar finansija (član 3.) da mogu donositi provedbene, provanotehničke propise iz oblasti računovodstva. Davalac inicijative je neadekvatno uporedio rješenje Ustavnog suda na koje se u inicijativi poziva (U-42/97), sa pravnom situacijom iz ovog predmeta, jer se navedeno sudsko rješenje odnosilo na propis koji određuje visinu takse kao prihoda budžeta, što se prema odredbi člana 62. stav 2. Ustava može samo zakonom regulisati. Suprotno tome, odredba stava 4. člana 97. Ustava Republike Srpske utvrđuje da se određena upravna ovlaštenja zakonom mogu povjeriti preduzećima i drugim organizacijama. U konrtenom slučaju, članom 3. osporenog Zakona su ta ovlaštenja povjerena Savezu računovođa i revizora Republike Srpske. U inicijativi se, pored ostalog, navodi da provedbeni propisi iz člana 13. osporenog Zakona nisu blagovremeno doneseni. Prema odredbi člana 115. Ustava Republike Srpske, Ustavni sud nije nadležan za ocjenjivanje ažurnosti rada organa koji donose propise.
Iz upoređivanja odredaba osporenog Zakona sa ustavnom odredbom člana 69 i drugim ustavnim odredbama, po ocjeni Ustavnog suda, ne proizlazi da je osporeni Zakon u nesaglasnosti sa Ustavom, pa je na osnovu svega izloenog, riješeno kao u dispozitivu ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda prof. dr Rajko Kuzmanović i sudije: prof. dr Dubravka Alagić, Slobodan Kovač, prof. Bogdan Loza, prof. dr Gašo Mijanović, prof. dr Marko Rajčević i prof. dr Miodrag Simović.
Broj: U-4/2000
PREDSJEDNIK
14. septembra 2001. godine
USTAVNOG SUDA
Prof. dr Rajko Kuzmanović