Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Utvrđuje se da Odluka o uvođenju dopunskog samodoprinosa za područje Mjesne zajednice Dazdarevo, Opština Bijeljina broj 14/00 od 3. februara 2000. godine ("Službeni glasnik opštine Bijeljina" broj 1/00), koju je donijela Skupština Mjesne zajednice Dazdarevo, u vrijeme važenja nije bila u skladu sa Ustavom i zakonom.

Odluka donesena 14. 09. 2001.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-42/00

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

14. 09. 2001.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i tačke 2. člana 61. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 29/94 i 23/98), na sjednici održanoj 14. septembra 2001. godine, donio je

ODLUKU

Utvrđuje se da Odluka o uvođenju dopunskog samodoprinosa za područje Mjesne zajednice Dazdarevo, Opština Bijeljina broj 14/00 od 3. februara 2000. godine ("Službeni glasnik opštine Bijeljina" broj 1/00), koju je donijela Skupština Mjesne zajednice Dazdarevo, u vrijeme važenja nije bila u skladu sa Ustavom i zakonom.

Obrazloženje

Grupa građana Mjesne zajednice Dazdarevo, Opština Bijeljina, dali su Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje zakonitosti Odluke o uvođenju dopunskog samodoprinosa za područje Mjesne zajednice Dazdarevo, Opština Bijeljina broj 14/00 od 3. februara 2000. godine ("Službeni glasnik opštine Bijeljina" broj 1/00), koju je donijela Skuština Mjesne zajednice Dazdarevo. Podnosioci inicijative navode da je Skupština Mjesne zajednice Dazdarevo, 4. oktobra 1998. godine, donijela Odluku o uvođenju samodoprinosa na području Mjesne zajednice Dazdarevo i to u smislu obaveze na katastarski dohodak za 1998, 1999. i 2000. godinu, u visinu od 30% katastarskog dohotka za 1998. godinu, a u visini od 40% od katastarskog dohotka za 1999. i 2000. godinu. Međutim, po njihovom mišljenju, na inicijativu rukovodstva Mjesne zajednice Dazdarevo, "vođenog ličnim interesima", donesena je osporena odluka, kojom je, suprotno članu 7. Zakona o samodoprinosu, određen fiksni iznos samodoprinosa, kao i to da lica sa većim posjedom, bez obzira na visinu katastarskih prihoda, moraju plaćati znatno veću, paušalno, utvrđenu obavezu. Takođe, u inicijativi se ukazuje i na to da su osporenom odlukom obveznici dopunskog samodoprinosa dovedeni u neravnopravan položaj, jer građani ove mjesne zajednice koji imaju druge izvore prihoda, odnosno veće prihode nego što je prihod od poljoprivrede, nisu obavezani na davanja utvrđena osporenom odlukom. Na kraju se predlaže da Sud utvrdi nezakonitost osporene odluke. Izjašnjavajući se o navodima iz inicijative, Mjesna zajednica Dazdarevo detaljno je obrazložila ciljeve zbog kojih je uveden dopunski samodoprinos (izgradnja pet kilometara putne mreže), navodeći da je u potpunosti sproveden zakonom utvrđeni postupak donošenja odluke, te da je od 331 glasača za navedeni samodoprinos bilo 214 građana. Takođe, u odgovoru se ukazuje da nije prvi put da se na ovaj način pokaže solidarnost, kao u ovom slučaju, kada oni koji imaju asvaltiran put izdvajaju sredstva samodoprinosa za one kojima treba takav put izgraditi i da je od posebnog značaja i na što se u inicijativi posebno ukazuje - da se izgradnjom puteva obezbjeđuje ostanak omladine u selu. Mjesna zajednica Dazdarevo traži da Sud kod odlučivanja ima u vidu navedene razloge donošenja osporene odluke i da ne prihvati datu inicijativu.

Ustavni sud je na sjednici, održanoj 27. decembra 2000. godine, prihvatio datu inicijativu i Rješenjem broj U- 42/00 pokrenuo postupak za ocjenjivanje Odluke o uvođenju dopunskog samodoprinosa za područje Mjesne zajednice Dazdarevo, Opština Bijeljina broj 14/00 od 3. februara 2000. godine ("Službeni glasnik opštine Bijeljina" broj 1/00), koju je donijela Skupština Mjesne zajednice Dazdarevo.

Razmatrajući datu inicijativu Sud je utvrdio da je članovima 3. i 8. Odluke o uvođenju dopunskog samodoprinosa za područje Mjesne zajednice Dazdarevo, određeno da se uvodi dopunski samodoprinos u novcu za period od jedne godine i počinje od 1. januara 2000. godine, od kada će se i primjenjivati i da primjena ove odluke prestaje 31. decembra 2000. godine. S obzirom na to da je objavljena 25. februara 2000. godine i da ima povratno dejstvo, to je, po ocjeni Suda, ova odluka u nesaglasnosti sa Ustavom. Naime, članom 110. st. 1. i 2. Ustava Republike Srpske utvrđeno je da zakoni, drugi propisi i opšti akti ne mogu imati povratno dejstvo i da se jedino zakonom može odrediti da samo pojedine njegove odredbe, ako to zahtijeva opšti interes utvrđen u postupku donošenja zakona, imaju povratno dejstvo.

Članom 5. osporene odluke određeno je da će razrez i naplatu sredstava dopunskog samodoprinosa na površinu koju građani posjeduju, vršiti Republička uprava javnih prihoda Bijeljina. Po ocjeni Suda, i ovo normativno rješenje nije u saglasnosti sa članom 97. stav 3. Ustava Republike Srpske, prema kojem se nadležnost ministarstava i drugih republičkih organa uprave, pa time i Republičke uprave javnih prihoda (član 5. Zakona o kontroli, utvrđivanju i naplati javnih prihoda - "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 11/93, 8/94, 18/94, 16/96, 23/98 i 29/00 i član 32. Zakona o ministarstvima "Službeni glasnik Republike Srpske" br. 3/97, 10/98, 18/99 i 15/00) utvrđuje zakonom.

Članom 2. osporene odluke visina dopunskog samodoprinosa je određena u fiksnom iznosu, odnosno u dinarskoj protivrijednosti od 20 KM na površinu posjeda po jednom dunumu, što znači da se, takođe, u fiksnom iznosu uvećava, zavisno od toga koliko dunuma zemlje posjeduje obveznik dopunskog samodoprinosa. Određivanje dopunskog samodoprinosa u novcu u fiksnom iznosu, po ocjeni Suda, nije u saglasnosti sa članom 7. Zakona o samodoprinosima ("Službeni list SR BiH" br. 33/97, 30/85, 45/86, 12/89 i 38/91 koji se u Republici Srpskoj primjenjuje na osnovu člana 12. Ustavnog zakona za provođenje Ustava Republike Srpske), kojim je određeno da se visina materijalnih obaveza samodoprinosa određuje zavisno od materijalnih mogućnosti građana. Dakle, obaveza samodoprinosa, pa time i dopunskog samodoprinosa utvrđena u istom novčanom iznosu za jednu kategoriju građana, kako je propisano članom 2. osporene odluke, nije srazmjerna ekonomskoj snazi obveznika samodoprinosa i zato nije u saglasnosti sa članom 7. Zakona o samodoprinosima. Takođe, Ustavni sud je utvrdio da osporena odluka ne sadrži odredbe o obavezivanju dopunskim samodoprinosom lica iz člana 5. st. 1. i 2. Zakona o samodoprinosu, prema kojem su obveznici samodoprinosa zaposleni i građani čije je prebivalište na području za koje se uvodi samodoprinos, a ako nemaju prebivalište na području na kojem stalno živi njihova uža porodica - dužni su da plaćaju samodoprinos za područje na kojem živi njihova uža porodica. Ovom odlukom su na davanja obavezana lica iz člana 5. stav 3. ovog zakona, po kome su obveznici samodoprinosa i građani koji posjeduju nekretnine na području na kojem je uveden samodoprinos, ako su sredstva samodoprinosa namijenjena za radove kojima će se poboljšati uslovi za iskorišćavanje tih nekretnina. Imajući u vidu izneseno, kao i to da ovakva rješenja građanima nisu nametnuta, nego su izraz njihove volje, po ocjeni Ustavnog suda, osporenom odlukom obveznici dopunskog samodoprinosa su dovedeni u neravnopravan položaj u odnosu na ostale građane, odnosno lica koja su zakonom obavezana na plaćanje samodoprinosa. Ovo tim prije što je Sud utvrdio da se samodoprinos koji je ova mjesna zajednica uvela 4. oktobra 1998. godine odnosi na sve mještane ove mjesne zajednice i kojim je obuhvaćena i 2000. godina. Pošto su odredbe o obveznicima samodoprinosa osnovne odredbe osporene odluke, njihova nesaglasnost sa zakonom, po ocjeni Suda, čini i ostale njene odredbe nezakonitim. Nesaglasnost ove odluke sa zakonom ima za posljedicu njenu nesaglasnost i sa Ustavom Republike Srpske, jer se u tom pravnom aktu (član 103.) nalazi pravni osnov za prikupljanje sredstava samodoprinosa.

S obzirom da se osporena odluka primjenjivala do 31. decembra 2000. godine, a da se iz navoda datih u odgovoru Mjesne zajednice Dazdarevo na Rješenje Suda o pokretanju postupka nije došlo do novih saznanja od interesa za zaštitu ustavnosti i zakonitosti u konkretnom slučaju, donesena je odluka kao u dispozitivu.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda prof. dr Rajko Kuzmanović i sudije: prof. dr Dubravka Alagić, Slobodan Kovač, prof. dr Bogdan Loza, prof. dr Gašo Mijanović, prof. dr Marko Rajčević i prof. dr Miodrag Simović.

Broj: U- 42/00

PREDSJEDNIK

14. septembra 2001. godine USTAVNOG SUDA Prof. dr Rajko Kuzmanović

Utvrđuje se da Odluka o uvođenju dopunskog samodoprinosa za područje Mjesne… | Sudska praksa | Aktio