Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Utvrđuje se da odredbe članova 26, 27, 28. i 29. Zakona o tržišnoj inspekciji (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 10/97) nisu u skladu sa Ustavom Republike Srpske.

Odluka donesena 14. 09. 2001.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-6/00

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

14. 09. 2001.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i tačke 1. člana 61. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 29/94 i 23/98), na sjednici održanoj 14. septembra 2001. godine, donioje

ODLUKU

Utvrđuje se da odredbe članova 26, 27, 28. i 29. Zakona o tržišnoj inspekciji (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 10/97) nisu u skladu sa Ustavom Republike Srpske.

Obrazloženje

Računovodstveno- pravni centar male privrede '' MARKA'' - Laktaši dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti tačke 6. stava 1. člana 7; alineje 6. stava 1. člana 8; stava 3. člana 9; tač. 3. i 5. stava 1. člana 10, stava 3. člana 10. i članova 23, 26, 27, 28, 29. i 31. Zakona o tržišnoj inspekciji (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 10/97). Po mišljenju davaoca inicijative, osporeni članovi Zakona o tržišnoj inspekciji su suprotni članu 97. Ustava Republike Srpske i članu 77. Zakona o državnoj upravi (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 11/94). Obrazlažući ovu tvrdnju, davalac inicijative ističe da je Zakonom o državnoj upravi precizno regulisano da je drugostepeni organ, koji rješava po žalbi protiv prvostepenog rješenja područne jedinice, osnovane za vršenje upravnih poslova, nadležni ministar, dok je osporenim članovima određeno da je to glavni republički inspektor. U inicijativi se, takođe, pored ukazivanja na nepreciznost pojedinih osporenih odredaba, posebno ističe da je propisivanje osporenim članova 26. i 29. Zakona o tržišnoj inspekciji različitih sankcija za isti prekršaj, zavisno od svojinskog oblika privređivanja, u nesaglasnosti sa članom 50. Ustava Republike Srpske. Kao dokaz ovim tvrdnjama, davalac inicijative je naveo neke ranije odluke Ustavnog suda Republike Srpske, kao i pravno shvatanje izraženo jednom presudom Vrhovnog suda Republike Srpske. Predlaže, na kraju, da Ustavni sud Republike Srpske proglasi osporene članove Zakona o tržišnoj inspekciji neustavnim i nezakonitim. Narodna skupština Republike Srpske nije dostavila Sudu traženi odgovor na navode iz date inicijative.

Osporenim članovima Zakona o tržišnoj inspekciji propisano je da: republički tržišni inspektor, pored nabrojanih prava i dužnosti koja ima prema tržišnom inspektoru, po pravu nadzora, može da poništi ili ukine njegovo rješenje (tačka 6. stava 1. člana 7); prilikom vršenja nadzora tržišni inspektor ima pravo i dužnost da privremeno zabrani obavljanje djelatnosti, odnosno vršenje usluga i kada se one obavljaju suprotno zakonu (alineja 6. stava 1. člana 8); o oduzimanju robe tržišni inspektor donosi rješenje protiv koga se može izjaviti žalba glavnom tržišnom inspektoru u roku od 15 dana od dana njegovog dostavljanja, a žalba ne odlaže izvršenje (stav 3. člana 9); u vršenju inspekcijskog nadzora tržišni inspektor će privremeno zatvoriti prodajni objekat ili drugo prodajno mjesto, pored nabrojanih slučajeva, i u slučaju kada se prikriva roba i time onemogućava kupovina robe i kada se prodaje roba i pružaju usluge po cijenama višim od propisanih, kao i to da je o zatvaranju prodajnog objekta ili drugog prodajnog mjesta tržišni inspektor dužan sačiniti zapisnik i u roku od 48 časova od časa zatvaranja objekta ili drugog prodajnog mjesta donijeti rješenje protiv koga se može izjaviti žalba glavnom republičkom tržišnom inspektoru (tač. 3. i 5. stava 1. člana 10. i stav 3. člana 10); protiv rješenja, odnosno zaključka tržišnog inspektora donijetog u prvostepenom postupku na osnovu odredaba ovog zakona ili drugog propisa može se u roku od 15 dana od dana prijema rješenja ili zaključka izjaviti žalba glavnom republičkom tržišnom inspektoru, ukoliko zakonom nije drugačije određeno, zatim da se po istom osnovu i u istom roku protiv ovog rješenja može izjaviti žalba Ministarstvu trgovine i turizma, te propisuju uslovi kada tržišni inspektor i republički inspektor mogu rješenjem odrediti da žalba ne odlaže izvršenje rješenja (član 23); novčanim kaznama u određenim iznosima kazniće se za tačno određene prekršaje pravno i odgovorno lice u pravnom licu, a odgovornom licu uz novčanu kaznu će se izreći i zaštitna mjera zabrane vršenja rukovodeće dužnosti koju je vršilo u vrijeme izvršenja prekršaja u trajanju od šest mjeseci do pet godina (članova 26, 27. i 28); novčanom kaznom za jedan broj navedenih prekršaja (za koje odgovara i pravno lice) u nižim iznosima kazniće se i preduzetnik, odnosno fizičko lice, a preduzetniku će se izreći i zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti u kontrolisanom objektu u trajanju od šest mjeseci do jedne godine (član 29) i, na kraju, stupanjem na snagu ovog zakona svi predmeti koji su u postupku drugostepenog rješavanja ustupaju se u nadležnost glavnog tržišnog inspektora ( član 31). Ustavni sud je, na sjednici održanoj 28. marta 2001. godine, Rješenjem broj 6//00, pokrenuo postupak za ocjenjivanje ustavnosti članova 26, 27, 28. i 29. (kaznene odredbe) Zakona o tržišnoj inspekciji, dok inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti tačke 6. stava 1. člana 7; alineje 6. stava 1. člana 8; stava 3. člana 9; tač. 3. i 5. stava 1. člana 10. i stava 3. člana 10, te člana 31. Zakona o tržišnoj inspekciji, nije prihvaćena. Naime, u postupku ocjenjivanja ustavnosti odredbe tačke 6. stava 1. člana 7; alineje 6. stava 1. člana 8; stava 3. člana 9; tač. 3. i 5. stava 1. člana 10. i stava 3. člana 10, te člana 31. Zakona o tržišnoj inspekciji, Ustavni sud je pošao od člana 97. Ustava Republike Srpske, kojim je utvrđeno: da poslove državne uprave obavljaju ministarstva i drugi republički organi uprave (stav 1); da ministarstva i drugi republički organi uprave sprovode zakone i druge propise i opšte akte Narodne skupštine i Vlade, kao i akte predsjednika Republike, zatim da rješavaju u upravnim stvarima, vrše upravni nadzor i obavljaju druge upravne poslove utvrđene zakonom (stav 2) i da su ministarstva i drugi republički organi uprave samostalni u vršenju Ustavom i zakonom određenih nadležnosti. S obzirom na navedene odredbe Ustava, Ustavni sud je ocijenio da osporene odredbe tačke 6. stava 1. člana 7; alineje 6. stava 1. člana 8; stava 3. člana 9; tač. 3. i 5. stava 1. člana 10. i stava 3. člana 10, te člana 31. Zakona o tržišnoj inspekciji nisu u nesaglasnosti sa Ustavom Republike Srpske, jer je pravo zakonodavca da ova pitanja uredi na način koji smatra adekvatnim. Takođe, u vezi sa istim odredbama Ustava, imala se u vidu i odredba člana 1. Zakona o tržišnoj inspekciji kojom je propisano da poslove tržišnog inspekcijskog nadzora u Republici Srpskoj, određene zakonom i drugim propisom, vrše opštinska i gradska tržišna inspekcija i Republička tržišna inspekcija, koja se nalazi u sastavu Ministarstva trgovine i turizma, kao i odredba člana 4. ovog zakona, kojom je propisano da poslove iz nadležnosti tržišne inspekcije i republičke tržišne inspekcije vrše inspektori samostalno, u okviru ovlašćenja utvrđenih ovim zakonom i drugim propisom. Isto tako, Sud je konstatovao da ocjenjivanje usklađenosti ovih odredaba Zakona o tržišnoj inspekciji sa odredbama Zakona o državnoj upravi, nije u nadležnosti Ustavnog suda, s obzirom da u pravnom sistemu Republike Srpske ne postoji rangiranje zakona po značaju.

Ocjenjujući ustavnost članova 26, 27, 28. i 29. Zakona o tržišnoj inspekciji, kojim se, po tvrdnji davaoca inicijative, propisuju različite sankcije za isti prekršaj, Sud je utvrdio da su ovim odredbama za pravna lica i odgovorna lica u pravnom licu i za preduzetnika, odnosno fizičko lice za prekršaj iz članova 8, 12, 13, 14. i 15. ovog zakona, pored propisivanja različitih iznosa novčanih kazni, propisuje da se za ove prekršaje odgovornom licu u pravnom licu izriče zaštitna mjera zabrane vršenja rukovodne funkcije u trajanju od šest mjeseci do pet godina, a za preduzetnika zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti u kontrolisanom objektu u trajanju od šest mjeseci do jedne godine. Isto tako, Zakonom o prekršajima (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 12/94 i 16/95), pored ostalog, bilo je propisano da su prekršaji zakonom ili drugim propisom utvrđene povrede javnog poretka za koje su propisane kazne, opomena i zaštitne mjere (član 1); da se za prekršaj pravnog lica, kao i odgovornog lica može propisati samo novčana kazna (član 24); da se za prekršaj, pored ostalih zaštitnih mjera, može propisati i zaštitna mjera zabrane vršenja samostalne djelatnosti (tačka 2. stava 3. člana 42) i da se zakonom mogu propisati i druge zaštitne mjere ako to zahtijeva posebna priroda prekršaja, s tim da njihovo trajanje ne može biti duže od jedne godine (stav 4. člana 42). Najzad, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 21/96 i 40/98) dopunjen je i član 1. Zakona o prekršajima, tako što je propisano da je prekršaj djelo koje se sastoji u povredi javnog poretka ili povredi propisa o privrednom i finansijskom poslovanju. Takođe, dopunjena je i odredba tačke 2. stava 3. člana 42. Zakona o prekršajima, propisivanjem mogućnosti izricanja, pored ostalog, i pravnom licu zaštitne mjere zabrane da se bavi određenom privrednom djelatnošću. Na osnovu iznesenog, Ustavni sud je, pored konstatacije da se radi o različitom regulisanju iste materije u Zakonu o tržišnoj inspekciji i u Zakonu o prekršajima, kao i iznesene činjenice da u pravnom sistemu Republike Srpske ne postoji rangiranje zakona po značaju, te se ne radi o pitanju koje je u nadležnosti Ustavnog suda, utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o odredbama Zakona o tržišnoj inspekciji za koje je relevantna odredba člana 50. Ustava Republike Srpske. Tom ustavnom odredbom su proklamovani principi prema kojima se ekonomsko i socijalno uređenje zasniva na ravnopravnosti svih oblika svojine i slobodnom privređivanju, samostalnosti preduzeća i drugih oblika privređivanja u sticanju i raspodjeli dobiti i slobodnom kretanju robe, rada i kapitala u Republici kao jedinstvenom privrednom prostoru. U konkretnom slučaju, Sud je, dakle, ocijenio da su osporenim odredbama članova 26, 27, 28. i 29. Zakona o tržišnoj inspekciji dovedeni u pitanje navedeni principi, jer se ovim odredbama za isti prekršaj (iz članova 8, 12, 13, 14. i 15. ovog zakona) propisuju različite zaštitne mjere i to: odgovornom licu u pravnom licu - izriče se zaštitna mjera zabrane vršenja rukovodne funkcije, a preduzetniku - zaštitna mjera zabrane bavljenja djelatnosti u kontrolisanom objektu. Po ocjeni Suda, samostalni preduzetnik je u ovom slučaju doveden u nepovoljniji položaj, pogotovo ako se imaju u vidu mogućnosti za izricanje zaštitne mjere zabrane bavljenja određenom privrednom djelatnošću i pravnom licu, odnosno da je odredbom člana 45. Zakona o prekršajima i odredbom člana 48. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima propisan isti uslov za pravno lice i za preduzetnika - za izricanje zaštitne mjere zabrane bavljenja određenom djelatnošću (da bi dalje bavljenje učinioca prekršaja određenom djelatnošću bilo opasno po život i zdravlje ljudi). S obzirom da Narodna skupština nije dostavila odgovor na Rješenje o pokretanju postupka za ocjenjivanje odredbi članova 26, 27, 28. i 29. Zakona o tržišnoj inspekciji, odnosno da nije izvršeno usaglašavanje osporenih odredaba sa ustavnim principima iz člana 50.Ustava Republike Srpske, donesena je odluka kao u dispozitivu.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda prof. dr Rajko Kuzmanović i sudije: prof. dr Dubravka Alagić, Slobodan Kovač, prof. dr Bogdan Loza, prof. dr Gašo Mijanović, prof. dr Marko Rajčević i prof. dr Miodrag Simović.

Broj: U- 6/00 PREDSJEDNIK

14. septembra 2001. godine USTAVNOG SUDA Prof. dr Rajko Kuzmanović

Utvrđuje se da odredbe članova 26, 27, 28. i 29. Zakona o tržišnoj inspekciji… | Sudska praksa | Aktio