Ustavni sud Republike Srpske
Utvrđuje se da član 3. Pravilnika o stambenim odnosima Osnovne škole "Georgi Stojkov Rakovski" Banja Luka, broj 175/01 od 5. juna 2001. godine, nije u saglasnosti sa Ustavom i zakonom.
Odluka donesena 22. 11. 2001.
Predmeti (1)
U-50/01
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
22. 11. 2001.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i tač. 1. i 2. člana 61. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 29/94 i 23/98 ), na sjednici održanoj 21. i 22. novembra 2001. godine, donio je
ODLUKU
Utvrđuje se da član 3. Pravilnika o stambenim odnosima Osnovne škole "Georgi Stojkov Rakovski" Banja Luka, broj 175/01 od 5. juna 2001. godine, nije u saglasnosti sa Ustavom i zakonom.
Obrazloženje
Vuković Svjetlana iz Banja Luke dala je Ustavnom sudu inicijativu za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Pravilnika o stambenim odnosima, broj 175/01 od 5. juna 2001. godine, kojeg je donio Školski odbor Osnovne škole "Georgi Stojkov Rakovski" Banja Luka. U inicijativi se navodi da su osporene odredbe čl. 3. i 7. Pravilnika u suprotnosti sa Zakonom o stambenim odnosima ("Službeni list SR BiH" broj 14/84) zbog čega predlaže da se utvrdi njihova neustavnost i nezakonitost.
Ustavni sud je prihvatio ovu inicijativu i Rješenjem broj U-50/01 od 28. septembra 2001. godine, pokrenuo postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 3. Pravilnika o stambenim odnosima Osnovne škole "Georgi Stojkov Rakovski" Banja Luka, jer je ocijenio da se opravdano postavlja pitanje saglasnosti ove odredbe Pravilnika sa Zakonom o stambenim odnosima ("Službeni list SR BiH" broj 14/84) i Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 19/93,22/93,12/99 i 31/99), te čl. 10. i 108. Ustava Republike Srpske. Osnovna škola "Georgi Stojkov Rakovski"Banja Luka nije obavijestila Sud o toma da li je osporena odredba Pravilnika usaglašena sa Ustavom i zakonom, zbog čega je nastavljen postupak.
Prema osporenoj odrebi Pravilnika, pravo na dodjelu stana na korišćenje imaju svi radnici škole prema mjerilima utvrđenim osporenim aktom, osim radnika čiji bračni drug ili on u momentu podnošenja zahtjeva imaju stanarsko pravo na odgovarajućem uslovnom stanu u drštvenoj svojini, odnosno porodičnoj stambenoj zgradi ili stanu u ličnoj etažnoj svojini u naseljenom mjestu opštine Banja Luka ili područja susjedne opštine udaljenosti do 80 km, a koje je povezano redovnim komunikacijama sa mjestom rada i da radnik koji je otuđio porodičnu stambenu zgradu ili stan nema pravo konkurisati za dodjelu stana u narednih 15 godina od dana otuđenja objekta. Zakonom o stambenim odnosima-Prečišćeni tekst ("Službeni list SR BiH" br.14/84 i 12/87) i Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o stambenim odnosima ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 19/93, 22/93, 12/99 i 31/99) propisano je da građanin može biti nosilac stanarskog prava samo na jednom stanu (član 12. stav 1); da se istim mjestom, u smislu ovog zakona, smatraju sva naseljena mjesta na području opštine i grad Sarajevo (član 14); da u skladu sa svojim osobenostima i potrebama skupština opštine može utvrditi koja se naseljena mjesta iz člana 14. ne smatraju istim mjestom, kao i da susjedne opštine mogu sporazumno odlučiti da se pod istim mjestom, u smislu ovog zakona, smatraju dijelovi područja opštine koja čine naseljena mjesta, a međusobno graniče, ako su u tim naseljenim mjestima približno isti uslovi stanovanja (član 15); da davalac stana na korišćenje dodjeljuje stan u skladu sa opštim aktom, da se opštim aktom utvrđuju kriteriji i mjerila za dodjelu stana na korišćenje, kao i druga pitanja koja se odnose na rješavanje stambenih potreba radnika, da se prilikom utvrđivanja kriterija i mjerila uzimaju u obzir stambena situacija radnika, radni staž, radni doprinos, broj članova porodičnog domaćinstva, kao i druge okolnosti koje su od značaja za rješavanja stambenih potreba radnika (član 2). Sud je ocijenio da je u konkretnom slučaju povrijeđen princip zakonitosti iz člana 108. stav 2. Ustava Republike Srpske, prema kome propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom, kao i da je donosilac osporenog pravilnika u članu 3. prekoračio ovlašćenja iz navedenih zakonskih odredaba. Naime, uslovljavanje rješavanja stambenih potreba radnika područjem susjedne opštine, odnosno udaljenošću do 80 km od grada Banja Luka isključiva je zakonska nadležnost skupštine opštine, odnosno grada.
Takođe, Sud je ocijenio da je osporenom odredbom povrijeđen i princip ravnopravnosti i jednakosti građana u pravima iz člana 10. Ustava Republike Srpske. Naime, u rješavanju stambenih potreba radnika od uticaja može biti okolnost otuđenja vlastite kuće ili stana, ali se, po ocjeni Suda, takav radnik ne može automatski isključiti od prava da konkuriše za dodjelu stana, pa ni za određeni period.
Imajući u vidu da Zakon o stambenim odnosima nije obavezao donosioca osporenog akta da utvrdi određene kriterijume, niti je utvrdio granice vrednovanja kritrijuma, već ga je obavezao da objektivizira kriterijume i postupak raspodjele (što je donosilac akta i uradio), Sud je ocijenio da odredbe člana 7. osporenog pravilnika nisu u nesaglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o stambenim odnosima, s obzirom da se ove odredbe podjednako odnose na sve zaposlene koji se nalaze u istim pravnim situacijama. Pri tome, Sud se nije upuštao u ocjenu cjelishodnosti vrednovanja pojedinih kriterija, jer je to u isključivoj nadležnosti donosioca akta. S obzirom na izloženo, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda prof. dr Rajko Kuzmanović i sudije: prof. dr Dubravka Alagić, prof. Bogdan Loza, prof. dr Gašo Mijanović, prof. dr Marko Rajčević i prof. dr Miodrag Simović.
Broj: U-50/01
PREDSJEDNIK
21. i 22. novembra 2001. godine
USTAVNOG SUDA
Prof. dr Rajko Kuzmanović