Ustavni sud Republike Srpske
Utvrđuje se da čl. 2. i 3. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o stambenim odnosima broj UO-53 od 9. avgusta 2000. godine, koji je donio Upravni odbor Javne zdravstvene ustanove ''Dom zdravlja'' Novi Grad, u vrijeme važenja nisu bili u saglasnosti sa Ustavom i zakonom.
Odluka donesena 05. 02. 2004.
Predmeti (1)
U-18/01
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
05. 02. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 61. tačke 2. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 29/94 i 23/98), na sjednici održanoj 5. februara 2004. godine, donioje
ODLUKU
Utvrđuje se da čl. 2. i 3. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o stambenim odnosima broj UO-53 od 9. avgusta 2000. godine, koji je donio Upravni odbor Javne zdravstvene ustanove ''Dom zdravlja'' Novi Grad, u vrijeme važenja nisu bili u saglasnosti sa Ustavom i zakonom.
Obrazloženje
Dr Dušan Gašić iz Novog Grada, putem punomoćnika, advokata Slobodana Pavića iz Novog Grada, dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 2. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o stambenim odnosima broj UO-53 od 9. avgusta 2000. godine, koji je donio Upravni odbor Javne zdravstvene ustanove ''Dom zdravlja'' Novi Grad. U inicijativi je navedeno da su osporenom odredbom ustanovljeni novi čl. 34a. i 34b, te da su njima propisani novi kriterijumi za prioritetno rješavanje stambenih potreba radnika. Naime, po mišljenju davaoca inicijative, ovim, novim članovima Pravilnika se - suprotno Ustavu Republike Srpske i Zakonu o stambenim odnosima, radnicima koji imaju izvršnu ispravu upravnog organa za iseljenje iz stana koji su koristili privremeno ili na nezakonit način - daje prednost u rješavanju njihovih stambenih potreba. U inicijativi se takođe ističe da se osporenom odredbom člana 2. ovog pravilnika onemogućavaju druga lica u ostvarivanju prava koja im pripadaju po zakonu te legalizuje nezakonito ponašanje radnika. Predlaže se da Ustavni sud pokrene postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti osporenog člana i da ga proglasi neustavnim i nezakonitim. Donosilac akta, Javna zdravstvena ustanova ''Dom zdravlja'' Novi Grad u svom odgovoru je navela da je Pravilnik čija odredba člana 2. se osporava donesen u cilju zaštite ''nosilaca posla'' u Domu zdravlja, odnosno doktora medicine koji su se u vrijeme donošenja ovog pravilnika, kako je navedeno, nalazili pred deložacijom iz stanova. U odgovoru je takođe navedeno da su radnici bili upoznati sa donošenjem ovog pravilnika i da nije bilo posebnog reagovanja, kao i to da u momentu njegovog donošenja nikom od zaposlenih nije bilo nepoznato da se na ovaj način ostali radnici dovode u neravnopravan odnos. Predlažu da Sud, pri pokretanju postupka ocijeni razloge za donošenje osporenog pravilnika i da u skladu sa svojim ovlašćenjima donese odluku.
Uvidom u Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o stambenim odnosima Ustavni sud je utvrdio da je osporenim članom 2. propisano da se iza člana 34. Pravilnika o stambenim odnosima (broj 9/94 od 3. novembra 1994. godine) dodaju novi čl. 34a, 34b. i 34c. Njima je, pored ostalog, utvrđeno da prioritet u rješavanju stambenih potreba imaju radnici kojima je konačnim i izvršnim rješenjem Ministarstva za izbjegla i raseljena lica naređena deložacija iz stana zbog vraćanja tog stana ranijem nosiocu stanarskog prava.
Ustavni sud je prihvatio ovu inicijativu i rješenjem broj U-18/01 od 27. decembra 2001. godine pokrenuo postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti osporene odredbe člana 2. ovog pravilnika. Naime, Ustavni sud je imao u vidu član 71. Zakona o privatizaciji državnih stanova (Službeni glasnik Republike Srpske'' br.11/00,18/01 i 35/01), te ovlašćenja iz člana 24. Zakona o stambenim odnosima- Prečišćen tekst (''Službeni list SR BiH'' br. 14/84, 12/87 i 36/89 i ''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 19/93, 12/99 i 31/99), prema kojem je donosilac opšteg akta mogao da utvrdi uslove i kriterijume za rješavanje stambenih potreba zaposlenih, te da zakonodavac nije dao nikakvo ograničenje u pogledu izbora i vrednovanja tih kriterijuma. Sud je, takođe, utvrdio da je ovim članom zakona predviđena i mogućnost da se opštim aktom utvrde i uslovi i način dodjele stanova radnicima koji vrše značajne poslove i zadatke, kao i radnicima koji predstavljaju deficitaran kadar. Polazeći od ovih odredaba Zakona, kao i osporene odredbe Pravilnika, kojom je utvrđeno prioritetno rješavanje stambenih potreba pojedinim radnicima mimo mjerila i bez raspisivanja konkursa, Sud je ocijenio da ovakvo normiranje nije u saglasnosti sa Ustavom i zakonom. Naime, propisivanjem u članu 2. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o stambenim odnosima da nezavisno od mjerila utvrđenim Pravilnikom o stambenim odnosima (stambena situacija; učešće u ratu od 17. avgusta 1990. godine; invalidnost stečena u ratu; broj članova porodičnog domaćinstva; radni staž; složenost poslova; bolest i učešće drugog pravnog subjekta u kupovini stana), prioritet u rješavanju stambenog pitanja imaju radnici koji na osnovu konačnog i izvršnog rješenja moraju stan koji koriste vratiti ranijem nosiocu stanarskog prava je, po ocjeni Suda, omogućilo Upravnom odboru Doma zdravlja da arbitrarno odlučuje o raspodjeli dijela stambenog fonda namijenjenog za rješavanje stambenih potreba svih zaposlenih, i to bez konkursa i mimo utvrđenih kriterijuma. Takođe, Sud je, imajući u vidu da opšti akt na osnovu koga se vrši raspodjela stanova treba da sadrži kriterijume na osnovu kojih će se utvrditi redosljed radnika u rješavanju stambenih potreba, saglasno Zakonu o stambenim odnosima uz poštivanje ustavnog principa o jednakoj zaštiti svih učesnika u raspodjeli stanova, ocijenio da se osporenom odredbom ne može obezbijediti jednaka primjena Pravilnika na sve radnike, odnosno da je u ovom slučaju povrijeđen princip jednakosti građana iz člana 10. Ustava Republike Srpske. Sud je na osnovu člana 120. i stava 1. člana 43. Zakona o Ustavnom sudu, po sopstvenoj inicijativi, proširio postupak ocjenjivanja ustavnosti člana 2. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o stambenim odnosima i na član 3. ovog pravilnika, kojim je propisano da ovaj pravilnik stupa na snagu danom donošenja. Naime, Sud je ocijenio da ovaj član Pravilnika nije u saglasnosti sa članom 109. Ustava (prema kome opšti akti stupaju na snagu najranije osmog dana od dana objavljivanja, osim ako iz naročito opravdanih razloga nije predviđeno da ranije stupe na snagu), s obzirom na to da Sudu nisu prezentovani podaci o postojanju razloga koji bi dopuštali da Pravilnik stupi na snagu prije nego što istekne osam dana od dana objavljivanja U međuvremenu, Javna zdravstvena ustanova ''Dom zdravlja'' Novi Grad, dopisom broj 01-28/02 od 26. marta 2002. godine, obavijestila je Sud da je Upravni odbor ove ustanove na sjednici održanoj 25. marta 2002. godine donio Odluku o prestanku važenja Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o stambenim odnosima br.UO -53 od 9. avgusta 2000. godine. S obzirom na to da se osporeni pravilnik primjenjivao od 9. avgusta 2000. godine i da je već proizveo pravna dejstva, odnosno da su utvrđena određena prava, Sud je ocijenio da se ta prava ne mogu suspendovati normom u opštem aktu, zbog čega je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mehmedalija Bedak, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, mr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević i Branko Sunarić
Broj: U-18/01 PREDSJEDNIK
5. februara 2004. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko