Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

1. Pokreće se postupak za ocjenjivanje ustavnosti člana 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 47/02), koji je donijela Narodna skupština Republike Srpske. 2. Ne prihvataju se inicijative za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 190. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju («Službeni glasnik Republike Srpske broj 32/00) i člana 15. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 32/02), koje je donijela Narodna skupština Republike Srpske.

Odluka donesena 26. 05. 2004.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-14/03

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

26. 05. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 62. tač. 1. i 4. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 29/94 i 23/98), na sjednici održanoj 26. maja 2004. godine, donioje

RJEŠENJE

1. Pokreće se postupak za ocjenjivanje ustavnosti člana 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 47/02), koji je donijela Narodna skupština Republike Srpske.

2. Ne prihvataju se inicijative za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 190. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju («Službeni glasnik Republike Srpske broj 32/00) i člana 15. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 32/02), koje je donijela Narodna skupština Republike Srpske.

Obrazloženje

Sindikalna organizacija Osnovne škole «Ljutica Bogdan» iz Kalinovika i gospoda Stevo Obradović i Ratko Milijević iz Prijedora, Milan dr Šikanić, Milenko Kozlik, Desimir dr Šućur, Gordana Pavlović, Nikola prim. dr Gaćeša, Mirko Popović i ostali iz Banje Luke - dali su Ustavnom sudu Republike Srpske inicijative za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 190. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju («Službeni glasnik Republike Srpske broj 32/00 i 32/02), a Vukašin Milinković, Veljko Rodić i Bogdan Ćurguz iz Prijedora, Jovo Zec, Borislav Jeličić, Jovanče Vujasinović, Radovan Bosiočić i Radomir Mirković iz Banja Luke - dali su inicijative za ocjenjivanje ustavnosti člana 112. stav 1. tačka 4. Zakona o radu («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 38/00). U inicijativama za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 190. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju je navedeno da se ovim članom, odnosno članom 15. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, povređuju osnovna ljudska prava i slobode i da se osiguranici dovode u neravnopravan odnos po pitanju prestanka radnog odnosa iz člana 112. stav 1. tačka 4. Zakona o radu, a u vezi sa ispunjavanjem uslova za sticanje prava na starosnu penziju. Naime, davaoci inicijativa ističu da su, na osnovu osporenog člana Zakona, velikom broju radnika, bez njihove saglasnosti a po preporuci Ministarstva rada Republike Srpske, uručena rješenja o prestanku radnog odnosa, iako, kako je navedeno, niko od njih nije ispunio uslov za sticanje prava na penziju, odnosno da nemaju 65 godina života i nisu navršili 40 godina staža osiguranja. U vezi sa navedenim ukazuju na odredbe člana 46. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju i člana 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, koje su, po njihovom mišljenju, jedini pravni osnov kojim se propisuje sticanje prava na starosnu penziju za sve osiguranike pod istim uslovima, te da je propisivanje uslova za sticanja ovog prva izuzetno od navedenog pravila, odnosno samo za neke osiguranike, kao što je učinjeno osporenom odredbom, neustavno i nezakonito. Takođe su mišljenja da su osporenom odredbom mnogi osiguranici uskraćeni u pravu da ostvare uslov punog radnog staža, odnosno da se ovakvim normativnim rješenjem u neravnopravan položaj dovode tačno određene kategorije ljudi određenih godišta. U inicijativama za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 112. stav 1. tačka 4. Zakona o radu takođe je navedeno da su propisivanjem prestanka ugovora o radu pod uslovima iz člana 190. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, kao što je navedeno u osporenoj odredbi, u diskriminatorski odnos dovedeni oni radnici koji su redovno završili srednje i fakultetsko obrazovanje, te da im se na ovaj način uskraćuje pravo na ostvarenje uslova punog radnog staža.

Davaoci inicijativa predlažu da Sud pokrene postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti osporenih odredaba, odnosno da utvrdi da se osporeni član 112. stav 1. tačka 4. Zakona o radu ne odnosi na član 190. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, odnosno član 15. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, te da se, kao nezakonita, ponište rješenja na osnovu kojih im je prestao radni odnos kod poslodavca.

Sud je, na osnovu člana 8. stav 2. Poslovnika o radu Ustavnog suda Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 22/94) odlučio da po svim inicijativama vodi jedinstven postupak pod brojem U-14/03, pod kojim je zavedena prvoprispjela inicijativa u Ustavni sud.

Narodna skupština nije odgovorila na zahtjev Suda u smislu čl. 33, 35. i 36. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske.

Osporenom odredbom člana 190. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 32/00), između ostalog, propisano je da izuzetno od člana 46. st. 1. i 2. ovog zakona pravo na starosnu penziju stiče osiguranik kad navrši u:

- 2001. godini 60 godina života (muškarac), odnosno 55 godina života (žena),

- 2002. godini 61 godinu života, ( muškarac), odnosno 56 godina života (žena),

- 2003. godini 62 godine života, (muškarac), odnosno 57 godina života (žena),

- 2004. godini 63 godine života, (muškarac), odnosno 58 godina života (žena),

- 2005. godini 64. godine života, (muškarac), odnosno 59 godina života (žena), Članom 15. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 32/02) izmijenjene su u članu 190. stav 1. alineje 2, 3, 4. i 5. tako što je propisano da izuzetno od člana 46. st. 1. i 2. ovog zakona pravo na starosnu penziju stiče osiguranik kad navrši u:

«- u 2002. godini 61 godinu života,

- u 2003. godini 62 godine života,

- u 2004. godini 63 godine života,

- u 2005. godini 64. godine života.» Osporenom odredbom člana 112. stav 1. tačka 4. Zakona o radu («Službeni glasnik Republike Srpske br. 38/00) propisano je da radniku prestaje da važi ugovor o radu kad navrši 40 godina penzijskog staža ili 65 godina života i najmanje 20 godina staža osiguranja, ako se poslodavac i radnik drugačije ne sporazumiju.

Članom 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 47/02) izmijenjena je u članu 112. tačka 4. i prema ovoj odredbi radniku prestaje da važi ugovor o radu kad stekne uslove za ostvarivanje prava na starosnu penziju u smislu propisa o penzijskom i invalidskom osiguranju.

Članom 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 66/03) još jednom je izmijenjena u članu 112. tačka 4. tako da se ovom posljednjom izmijenom propisuje da radniku prestaje da važi ugovor o radu kad navrši 40 godina penzijskog staža ili 65 godina života i najmanje 20 godina staža osiguranja.

U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenih odredaba Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Sud je imao u vidu odredbu člana 10. Ustava Republike Srpske, prema kojoj su građani ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima i jednaki pred zakonom, kao i amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, socijalno osiguranje i druge oblike socijalne zaštite. Iz ovih odredaba Ustava proizlazi da je Republika ovlašćena da zakonom uređuje i obezbjeđuje sistem penzijskog i invalidskog osiguranja i da propisuje odnose u tom sistemu. U skladu sa navedenim ustavnim ovlašćenjem Narodna skupština je Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju («Službeni glasnik Republike Srpske br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02, 47/02 i 110/03) uredila prava i obaveze po osnovu obaveznog penzijskog i invalidskog osiguranja, kao i mogućnost dobrovoljnog osiguranja za lica koja nisu obuhvaćena obaveznim osiguranjem. U konkretnom slučaju Sud je utvrdio da je, u okviru ovih prava i obaveza, odredbom člana 46. stav 1. 2. i 3. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju propisano da svi osiguranici koji navrše 65 godina života i najmanje 20 godina staža osiguranja, a osiguranik koji nema 20 godina staža osiguranja, kada navrši 65 godina života i najmanje 25 godina penzijskog staža, te bez obzira na godine života kada navrši 40 godina staža osiguranja - stiču pravo na starosnu penziju. Isto tako, imajući u vidu navedeno, po ocjeni Suda, zakonodavac je bio ovlašćen da propiše i izuzetke od pravila da se ovo pravo stiče pod uslovima utvrđenim članom 46. stav 1. 2. i 3. Zakona, odnosno osporenom odredbom Narodna skupština je, u okviru svoje zakonodavne politike, članom 190. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, odnosno članom 15. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju propisala alternativne uslove za sticanja prava na starosnu penziju za osiguranike koji u 2001. godini navršavaju 60, u 2002. 61, u 2003. 62, u 2004. 63 i u 2005. 64 godine života. U ocjenjivanju ustavnosti osporene odredbe Sud je utvrdio da se ovom odredbom ne dovodi u pitanje osnovni ustavni princip ravnopravnosti iz člana 10. Ustava, jer se njome, pored propisivanja uslova za sticanje prava na starosnu penziju, za sve osiguranike u istim pravnim situacijama pod istim uslovima (član 46. stav 5. Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju), propisuje i alternativno pravo za osiguranike koji u istoj godini navršavaju isti broj godina života. U vezi sa izloženim, Sud je utvrdio da nije nadležan da ocjenjuje cjelishodnost osporenog, kao ni drugih normativnih rješenja, pa tako nisu od značaja ni navodi davaoca inicijativa kojim se ističe da se osporena odredba odnosi na uski krug osiguranika, jer je to ingerencija zakonodavca. Takođe se ne mogu prihvatiti navodi iz inicijativa kojima se tvrdi da je osporena odredba člana 190. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, odnosno člana 15. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, neustavna jer je pozivom na ovu odredbu prestao da važi ugovor o radu davalaca inicijativa. Naime, po ocjeni Suda, u pitanju je primjena ove odredbe, o čemu Sud takođe nije nadležan da odlučuje, s tim da treba ukazati na to da je u postupku za ostvarivanja prava na starosnu i invalidsku penziju, kao i i za ostvarivanje ovog alternativnog prava na starosnu penziju, članom 133. stav 1. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju određeno da se ovo pravo može ostvariti pod uslovom da osiguranik podnese pismeni zahtjev za ostvarivanje ovog prava. Imajući u vidu navedeno, Sud je odlučio da ne prihvati inicijative za ocjenjivanje ustavnosti odredbe člana 190. Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju, odnosno člana 15. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju.

U ocjenjivanju ustavnosti osporene odredbe člana 112. stav 1. tačka 4. Zakona o radu («Službeni glasnik Republike Srpske br. 38/00, 47/02 i 66/03) Sud je utvrdio da iz navoda inicijativa proizlazi da predmet ocjenjivanja ustavnosti nije ova odredba nego njena izmijenjena i dopunjena odredba, odnosno odredba člana 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 47/02), kojom se propisuje da radniku prestaje da važi ugovor o radu kad stekne uslove za ostvarivanje prava na starosnu penziju u smislu propisa o penzijskom i invalidskom osiguranju. Imajući u vidu navedeno, u postupku ocjenjivanja ove odredbe Sud je pošao od člana 39. stav 4. Ustava Republike Srpske, prema kome zaposlenom može prestati radni odnos protivno njegovoj volji na način i pod uslovima koji su utvrđeni zakonom i kolektivnim ugovorom. S obzirom na to da se, prema ovoj ustavnoj odredbi, Zakonom o radu, kao zakonom lex spesialis reguliše, pored ostalog i prestanak ugovora o radu, to se, po ocjeni Suda, osnovano može postaviti pitanje saglasnosti osporene odredbe sa odredbom člana 39. stav 4. Ustava, odnosno pitanje da li je u konkretnom slučaju saglasno Ustavu propisivanje prestanka važenja ugovora o radu pod uslovima propisanim Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju, odnosno zakonom kojim se uređuju samo ona prava koja se odnose na penzijsko i invalidsko osiguranje. Osnovanost pitanja saglasnosti ove odredbe sa Ustavom proizlazi i iz činjenice da se odredbom člana 190. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, koju donosilac Zakona o radu utvrđuje kao pravni osnov prestanka ugovora o radu, reguliše druga pravna materija, odnosno propisuje se alternativni uslov kad osiguranik u smislu Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju stiče pravo na starosnu penziju, što se, po ocjeni Suda, ne može dovoditi u vezu sa prestankom važenja ugovora o radu radnika, regulisani Zakonom o radu. Uz to, treba imati u vidu da - s obzirom na to da je osporena odredba člana 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu stupila na snagu 13. avgusta 2002. godine, a da je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu kojim je mijenjana i osporena odredba stupio na snagu 21. avgusta 2003. godine - Sud je utvrdio da je ova odredba, i pored toga što se primjenjivala relativno kratko vrijeme, proizvela pravne posljedice. Naime, iz dokumentacije dostavljene u prilogu inicijativa proizlazi da su pozivom na osporenu odredbu Zakona o radu poslodavci donijeli veliki broj rješenja o prestanku ugovora o radu radnika. Imajući u vidu da se, na osnovu izloženog, osnovano postavlja pitanje saglasnosti osporene odredbe člana 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu u vrijeme njenog važenja sa članom 39. stav 4. Ustava Republike Srpske, doneseno je rješenje kao u dispozitivu.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Mehmedalija Bedak, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, mr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević i Branko Sunarić.

Broj: U-14/03 PREDSJEDNIK

26. maj 2004. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko

1. Pokreće se postupak za ocjenjivanje ustavnosti člana 14. Zakona o izmjenama… | Sudska praksa | Aktio