Ustavni sud Republike Srpske
Ne prihvata se nicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Pravilnika o rješavanju stambenih potreba radnika DP “KOZARAPUTEVI” − Banja Luka broj 4503/91 od 13. februara 1991. godine.
Odluka donesena 26. 05. 2004.
Predmeti (1)
U-24/03
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Rješenje
26. 05. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 42. i člana 62. tačka 4. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 29/94 i 23/98), na sjednici održanoj 26. maja 2004. godine, donioje
RJEŠENjE
Ne prihvata se nicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Pravilnika o rješavanju stambenih potreba radnika DP “KOZARAPUTEVI” − Banja Luka broj 4503/91 od 13. februara 1991. godine.
Obrazloženje
Nedeljko Ćetković iz Banje Luke, zastupan po punomoćniku Simi Tošiću, advokatu iz Banje Luke, dao je inicijativu i dopune inicijative za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Pravilnika o rješavanju stambenih potreba radnika DP “Kozaraputevi” − Banja Luka broj 4503/91 od 13. februara 1991. godine. Davalac inicijative je prvim podneskom osporio zakonitost rješenja broj 4741/91 od 3. oktobra 1991. godine, o dodjeli dvosobanog “kadrovskog” stana radniku ovog preduzeća Muhamedu Rajiću smatrajući da ni odredbama osporenog pravilnika, ni odredbama Zakona o stambenim odnosima nije regulisana dodjela kadrovskih stanova. U dopuni inicijative on precizira inicijativu i predlaže da Sud pokrene postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti osporenog pravilnika, ne navodeći mišljenje sa kojim odredbama Ustava nije saglasan osporeni akt.
U odgovoru “KOZARAPUTEVI” A.D. Banja Luka broj 358/04 od 5. aprila 2004. godine navodi se da su nesporni navodi u inicijativi i dopunama inicijative da je rješenjem broj 4741/91 od 3. oktobra 1991. godine dodijeljen dvosoban stan tadašnjem radniku preduzeća Muhamedu Rajiću na adresi Ranka Šipke br. 80 E kao kadrovski stan, a koji je kasnije, rješenjem broj 1314/92 od 23. jula 1992. godine dodijeljen na korišćenje Nedeljku Ćetkoviću, nakon što je prethodno rješenje stavljeno van snage. Osim toga, u odgovoru se navodi da je čl. 73. do 76. osporenog pravilnika regulisana mogućnost rješavanja stanova radnicima koji u preduzeću vrše značajne poslove i zadatke – kadrovski stanovi. Takođe, u odgovoru se tvrdi da tadašnji organ upravljanja preduzećem, Radnički savjet, nije donio odluku o usmjeravanju sredstava prilikom usvajanja završnog računa i plana rješavanja stambenih potreba radnika, i da je navedeni stan kupljen iz sredstava zajedničke potrošnje – dio za stambene potrebe, a ne iz namjenski odvojenih sredstava. Uvidom u osporeni Pravilnik o rješavanju stambenih potreba radnika DP “KOZARAPUTEVI” − Banja Luka utvrđeno je da su ovim aktom, poslije opštih odredbi (čl. 1–8), odredbama čl. 9 do 17. predviđeni izvori sredstava za rješavanje stambenih potreba radnika, odredbama čl. 18. do 33. regulisani su uslovi, kriteriji, mjerila i postupak rješavanja stambenih potreba, odredbama čl. 34. do 50. određeni su organi i postupak utvrđivanja reda prvenstva – liste prioriteta, odredbama čl. 51 do 93. − oblik i postupak davanja stanova na korišćenje, i na kraju su prelazne i završne odredbe (čl. 94–101).
Osporenim pravilnikom je, takođe, predviđeno da se stambene potrebe radnika ovog preduzeća rješavaju, pored ostalih načina, i dodjelom stanova ili kredita radnicima koji vrše značajne poslove u preduzeću – kadrovski stanovi (član 51. tačka 5), u okviru posebno izdvojenih sredstava za ove namjene, prema planu rješavanja stambenih potreba radnika preduzeća, a koja se određuju odlukom radničkog savjeta preduzeća o usmjeravanju sredstava za ovu namjenu prilikom usvajanja završnog računa (član 73), da se kao radnici koji vrše značajne poslove i zadatke u preduzeću smatraju radnici koji rade na radnim mjestima sa posebnim pravima i odgovornostima utvrđenim statutom preduzeća (član 74), i da se za rješavanje stambenih potreba ovih radnika u smislu ovog pravilnika (raspisivanje oglasa, prikupljanje zahtjeva, kriteriji za utvrđivanje liste prioriteta, donošenje odluka, ostvarivanje zaštite i druga pitanja) analogno primjenjuju odredbe ovog pravilnika koje regulišu redovnu raspodjelu (član 75). U postupku ocjenjivanja ustavnosti Sud je pošao od člana 10. Ustava Republike Srpske, kojim se građanima Republike Srpske garantuje ravnopravnost u slobodama, pravima i dužnostima, jednakost pred zakonom i jednaka zaštita prava u jednakim uslovima. Isto tako, u ocjenjivanju zakonitosti osporenog Pravilnika Ustavni sud je pošao od člana 71. Zakona o privatizaciji državnih stanova (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 11/00, 20/00 18/01, 35/01, 47/02, 65/03 i 3/04) kojim je uređeno da Zakon o stambenim odnosima ostaje na snazi do isticanja rokova iz člana 37. stav 1. ovog zakona, i ovlašćenja iz člana 24. Zakona o stambenim odnosima (“Službeni list SR BiH” br.14/84 – prečišćen tekst, 12/87 i 36/89) i (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 19/93, 12/99 i 31/99), prema kojem je donosilac opšteg akta mogao da utvrdi kriterije i mjerila za dodjelu stana na korišćenje, kao i druga pitanja koja se odnose na rješavanje stambenih potreba zaposlenih, odnosno predviđena je mogućnost da se opštim aktom utvrde uslovi i način dodjele stanova radnicima koji vrše značajne poslove i zadatke, kao i radnicima koji predstavljaju deficitaran kadar. Sud je, takođe, imao u vidu činjenicu da Zakonom o stambenim odnosima nije dato nikakvo ograničenje u pogledu izbora i vrednovanja kriterijuma za dodjelu stana na korišćenje. Polazeći od navedenih zakonskih odredbi, po ocjeni Suda, donosilac osporenog pravilnika je u okviru ovlašćenja i u skladu sa svojim potrebama i mogućnostima predvidio izvor sredstva za ove namjene (član 11. i 73), odredio koji se značajni poslovi i zadaci smatraju kadrovskim poslovima, odnosno da su radnici koji rade na radnim mjestima sa posebnim pravima i odgovornostima utvrđenim statutom preduzeća – kadar (član 74), uredio način rješavanja stambenih potreba radnika koji vrše značajne poslove i to dodjelom stanova ili kredita (član 51. tačka 5), uz primjenu odredaba osporenog pravilnika kojima je uređen postupak raspodjele stanova (raspisivanje oglasa, prikupljanje zahtjeva, kriteriji i mjerila za utvrđivanje liste prioriteta, odlučivanje, ostvarivanje zaštite). Takođe, je donosilac osporenog akta saglasno zakonu, predvidio da se dodjela kadrovskih stanova vrši po posebnoj rang − listi sačinjenoj primjenom unaprijed utvrđenih kriterija (član 32. tačka 5), a to su stambena situacija, radni doprinos, radni staž − kao osnovni kriteriji, i uslovi rada, učešće u NOR-u, zdravstveno stanje i invalidnost, materijalni položaj, pronalazaštvo, inovacije i racionalizatorstvo− kao dopunski kriteriji (član 28). Razmatrajući osporeni akt sa stanovišta ustavnosti, Sud je ocijenio da njime nisu povrijeđena ustavna prava radnika, niti je narušen ustavni princip o jednakosti građana u pravima i obavezama iz člana 10. Ustava Republike Srpske, jer se njegove odredbe o uslovima i postupku dodjele stanova, kao i kadrovskih stanova, podjednako odnose na sve radnike u istoj pravnoj situaciji Sud je, nadalje, ocijenio da se u konretnom slučaju radi o pitanju primjene opšteg akta, odnosno neposrednoj primjeni kriterija i mjerila na konstituisanju prava za davanje stana na korišćenje, o čemu Ustavni sud nije nadležan da odlučuje.
S obzirom na to da osporenim pravilnikom nisu narušeni odgovarajući ustavni principi, niti su prekoračena zakonska ovlašćenja, odlučeno je kao u dispozitivu rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Mehmedalija Bedak, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, mr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević i Branko Sunarić.
Broj: U- 24/03
PREDSJEDNIK
26. maja 2004. godine
USTAVNOG SUDA
Mirko Zovko