Ustavni sud Republike Srpske
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti člana 90. Zakona o bezbjednosti saobraćaja – Novi prečišćeni tekst (“Službeni list SR BiH” br. 3/90, 9/90 i 40/90).
Odluka donesena 26. 05. 2004.
Predmeti (1)
U-48/02
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Rješenje
26. 05. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 42. i člana 62. tačka 4. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 29/94 i 23/98), na sjednici održanoj 26. maja 2004. godine, donio je
RJEŠENjE
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti člana 90. Zakona o bezbjednosti saobraćaja – Novi prečišćeni tekst (“Službeni list SR BiH” br. 3/90, 9/90 i 40/90).
Obrazloženje
Osmo Džuzdanović i ostali, iz Bijeljine, dali su Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti člana 90. Zakona o bezbjednosti saobraćaja – Novi prečišćeni tekst (“Službeni list SR BiH” br. 3/90, 9/90 i 40/90). Prema mišljenju podnosilaca inicijative, osporenim članom se ugrožava osnovno ljudsko pravo – pravo na rad, jer se njime propisuje, pored ostalog, da obučavanje kandidata za vozača motornog vozila može vršiti lice koje je u radnom odnosu u auto-školi i kome je to osnovno zanimanje. U podnesku se tvrdi da je na ovaj način povrijeđen princip ravnopravnosti građana u pravima, jer su lica ovog zanimanja koja su penzionisana, a koja ispunjavaju ostale predviđene uslove i koja bi mogla obavljati djelatnost obučavanja kandidata za vozača motornog vozila, kao dopunsko zanimanje, stavljena u neravnopravan položaj u odnosu na lica drugih zanimanja koja mogu obavljati relevantne djelatnosti kao osnovno i kao dopunsko zanimanje. Konačno, predlažu da Sud, s obzirom na izloženo, ukine bar dio osporene odredbe “i to mu je osnovno zanimanje”, ako ne i cijelu osporenu odredbu. U odgovoru Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske navodi se da je Zakon o bezbjednosti saobraćaja preuzet na osnovu člana 12. Ustavnog zakona za sprovođenje Ustava Republike Srpske – Prečišćen tekst (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 21/92), prema kojem se do donošenja odgovarajućih zakona i drugih propisa Republike primjenjuju zakoni i drugi propisi SFRJ i SR BiH koji su u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i koji nisu u suprotnosti sa zakonima i drugim propisima koje je donijela Narodna skupština. S obzirom na izloženo, smatra se da je inicijativa neosnovana.
Osporenim članom 90. Zakona o bezbjednosti saobraćaja – Novi prečišćeni tekst (“Službeni list SR BiH” br. 3/90, 9/90 i 40/90), propisano je da obučavanje kandidata za vozača motornog vozila može vršiti samo lice koje ima važeću dozvolu za vozača – instruktora i koje je u radnom odnosu u auto-školi i da mu je to osnovno zanimanje, da obučavanje kandidata iz propisa o bezbjednosti saobraćaja na putevima može vršiti (pored vozača-instruktora) i lice koje nema dozvolu za vozača- instruktora ako ima visoku ili višu školsku spremu pravne ili saobraćajne struke, odnosno visoku ili višu stručnu spremu i najmanje tri godine radnog iskustva na poslovima za koje je porebno poznavanje propisa o bezbjednosti saobraćaja i položen vozački ispit, da obučavanje kandidata iz pružanja prve pomoći licima povrijeđenim u saobraćajnoj nezgodi može vršiti samo doktor medicine, organizacija koja vrši zdravstvenu djelatnost i druga organizacija koja se bavi zdravstvenim prosvjećivanjem građana ako ima potrebna nastavna pomagala i ako za to dobije odobrenje centra službi bezbjednosti. Razmatrajući osporenu odredbu sa stanovišta ustavnosti, Ustavni sud je ocijenio da njome nisu povrijeđena ustavna prava podnosioca inicijative, niti je narušen ustavni princip o ravnopravnosti i jednakosti građana u pravima i obavezama iz člana 10. Ustava Republike Srpske. Naime, po ocjeni Suda, ova odredba se podjednako odnosi na sva lica koja žele da vrše obuku kandidata za vozače i sa njom nije došlo do diskriminiacije građana po bilo kom osnovu.
Propisivanje uslova za obavljanje ove djelatnosti je pitanje procjene zakonodavca šta je za takvo zanimanje najcjelishodnije, i ovaj Sud nije nadležan da ulazi u tu vrstu ocjene, imajući u vidu njegove nadležnosti propisane članom 115. Ustava Republike Srpske.
Navođenjem u zakonu ovakvih uslova nije povrijeđeno ni ustavno načelo iz člana 39. stav 1, prema kome svako ima pravo na rad i slobodu rada, jer svako lice koje ispunjava propisane uslove može da se bavi navedenim zanimanjem. Navodi podnosilaca inicijative da lica nekih drugih profesija mogu da se bave dopunskom djelatnošću nisu relevantni za donošenje ovog rješenja.
Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Mehmedalija Bedak, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, mr Duško Medić, prof.dr Marko Rajčević i Branko Sunarić.
Broj: U- 48/02
PREDSJEDNIK
26. maja 2004. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko