Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvata se inicijativa Računovodstveno-pravnog centra male privrede «Marka» − Laktaši za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 6. Zakona o računovodstvu («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 18/99 i 62/02), koji je donijela Narodna skupština Republike Srpske i ustavnosti i zakonitosti Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatnom računovodstvenom izvještaju − aneksu («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 15/02), koji je donio ministar finansija u Vladi Republike Srpske.

Odluka donesena 08. 07. 2004.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-59/02

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

08. 07. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 62. tačka 4. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 29/94 i 23/98), na sjednici održanoj 8. jula 2004. godine, donioje

RJEŠENjE

Ne prihvata se inicijativa Računovodstveno-pravnog centra male privrede «Marka» − Laktaši za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 6. Zakona o računovodstvu («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 18/99 i 62/02), koji je donijela Narodna skupština Republike Srpske i ustavnosti i zakonitosti Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatnom računovodstvenom izvještaju − aneksu («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 15/02), koji je donio ministar finansija u Vladi Republike Srpske.

Obrazloženje

Računovodstveno-pravni centar male privrede «Marka» − Laktaši dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 6. Zakona o računovodstvu («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 18/99), koji je donijela Narodna skupština Republike Srpske, i ustavnosti i zakonitosti Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatnom računovodstvenom izvještaju − aneksu («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 15/02), koji je donio ministar finansija u Vladi Republike Srpske. U inicijativi je navedeno da je osporenom odredbom člana 6. Zakona o računovodstvu Narodna skupština Republike Srpske prenoseći djelimično svoju zakonodavnu funkciju na ministra finansija prekoračila granice svojih ustavnih ovlašćenja i grubo povrijedila načelo o podjeli vlasti u Republici, utvrđeno članom 69. Ustava. Takođe, po mišljenju davaoca inicijative, osporeni Pravilnik je neustavan i nezakonit jer se njime vrše izmjene i dopune Zakona o računovodstvu, a s obzirom na to da Ustav Republike Srpske, kako je navedeno, ne poznaje ministra kao zakonodavnu a ni izvršnu vlast, ovim pravilnikom se povređuju i odredbe člana 90. tačka 3. i 4. Ustava. U inicijativi se predlaže da Ustavni sud utvrdi da je član 6. Zakona o računovodstvu neustavan, a osporeni pravilnik, u vrijeme važnosti, neustavan i nezakonit, te da se otklone posljedice neustavnosti i nezakonitosti. U odgovoru na navode iz inicijativa, koje je Ustavnom sudu Republike Srpske dostavilo Ministarstvo finansija, navedeno je mišljenje da osporeni član 6. Zakona o računovodstvu nije u suprotnosti sa Ustavom Republike Srpske jer je riječ o propisivanju obrazaca na kojima se rade finansijski izvještaji, a isti se prate i usklađuju sa međunarodnim računovodstvenim standardima koje je prihvatila i Republika Srpska, odnosno da je posrijedi materija koju treba da reguliše isključivo «struka», a sve u skladu sa međunarodnim računovodstvenim standardima. Takođe ističu da nisu imali namjeru da pozivom na član 13. Zakona o računovodstvu, pri propisivanju navedenih obrazaca, izbjegavaju provođenje Odluke Ustavnog suda Republike Srpske broj U-4/00 od 19. februara 20002. godine, kojom je ocijenjeno da taj član Zakona nije u saglasnosti sa Ustavom, nego da u vrijeme objavljivanja ovih obrazaca nisu «posjedovali» ovu odluku. Naime, u odgovoru se ističe da je suvišno obrazlagati postupak pripreme i davanja zakona i drugih propisa na objavu u Službeni glasnik i upoznavanje sa objavljenim propisima, jer je to, kako je navedeno, poznato i davaocu inicijative, te da se primjedbe iz inicijative mogu odnositi samo na rad Službe Ministarstva finansija, a ne njegovog ministra. Osporenim članom 6. Zakona o računovodstvu («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 18/99) propisano je da se računovodstveni izvještaji sastavljaju na obrascima i u rokovima koje propiše ministar finansija.

U preambuli osporenog pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatnom računovodstvenom izvještaju − aneksu («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 15/02) propisano je da ministar finansija donosi ovaj pravilnik na osnovu članova 6. i 13. Zakona o računovodstvu, a članovima 1. i 2, da se mijenja Pravilnik o dodatnom računovodstvenom izvještaju − aneksu I («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 40/99) tako da u navedenim tabelama kolone mijenjaju mjesta i utvrđuju se podaci koji se unose u te kolone.

U postupku ocjenjivanja osporene odredbe člana 6. Zakona o računovodstvu («Službeni glasnik Republike Srpske» br.18/99 i 62/02), Sud je imao u vidu da je Narodna skupština − na osnovu ustavnog ovlašćenja iz Amandmana XXXII tačka 6. i 7. na Ustav Republike Srpske, kojim je utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, tržište i planiranje i bankarski i poreski sistem na način koji smatra cjelishodnim − utvrdila nadležnost za donošenje podzakonskih akata u ovom slučaju, nadležnost ministra finansija u Vladi Republike Srpske za propisivanje obrazaca i određivanje rokova za satavljanje računovodstvenih izvještaja. Naime, imajući u vidu značaj unifikacije finansijskog izvještavanja putem propisa o računovodstvu, za razvoj efikasnog finansijskog tržišta, kao i to da oporezivanje ima najveći uticaj na računovodstvo, jer se računovodstvo koristi za procjenjivanje oporezivog profita, to je, po ocjeni Suda, zakonodavac u skladu sa navedenim ustavnim odredbama propisao način ostvarivanja konkretnog dijela Zakona o računovodstvu. Takođe, ovu ocjenu Suda potvrđuje i odredba člana 49. stav 2. Ustava, kojom je utvrđeno da se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje, imajući, pri tom, u vidu ustavni princip da su, između ostalog, i ljudska prava i slobode osnova i mjera ovlašćenja i odgovornosti republičkih organa (član 66. stav 2. Ustava). S obzirom na navedeno, Sud je ocijenio da u ovom slučaju nije povrijeđen ni ustavni princip iz člana 69. stav 2. Ustava i Amandmana LXXVI na Ustav Republike Srpske, kojim je utvrđeno da ustavotvornu i zakonodavnu vlast ostvaruje Narodna skupština, a zakonodavnu Narodna skupština i Vijeće naroda, kao ni odredbe člana 90. tač. 3. i 4. Ustava, prema kojima Vlada obezbjeđuje provođenje i izvršava zakone, druge propise i opšte akte i donosi uredbe, odluke i druga akta za izvršavanje zakona. U ocjenjivanju osporenog Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatnom računovodstvenom izvještaju − aneksu («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 15/02), Sud je utvrdio da je osporeni Pravilnik donesen u skladu sa ovlašćenjem iz člana 6. Zakona o računovodstvu, odnosno da je ministar finansija ovim aktom propisao samo ono na što je zakonom bio obavezan. Naime, članom 1. Pravilnika o dodatnom računovodstvenom izvještaju − Aneksu («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 40/99), koji je takođe donio ministar finansija u Vladi Republike Srpske i koji je ostao neizmijenjen, propisano je: da se «ovim pravilnikom propisuju obrasci i sadržina pozicija u obrascima......», iz čega, po ocjeni Suda, proizlazi da ministar finansija u konkretnom slučaju nije izašao iz okvira navedenih ustavnih i zakonskih ovlašćenja i da ovakvo propisivanje nije u nesaglasnosti sa navedenom odredbom člana 69 stav 2. Ustava i Amandmana LXXVI na Ustav Republike Srpske. Isto tako, Sud je ocijenio da nije od uticaja na ocjenu zakonitosti ovog pravilnika činjenica da je njegov donosilac, kao pravni osnov za donošenje ovog akta pored člana 6. propisao i član 13. Zakona o računovodstvu, za koji je Odlukom ovog suda, broj U-.4/00 od 19. februara 2002. godine, utvrđeno da nije u saglasnosti sa Ustavom i zakonom. Na osnovu izloženog, Sud je donio rješenje kao u dispozitivu.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Mehmedalija Bedak, Vojin Bojanić, Adem Medić, mr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević i Branko Sunarić.

Broj: U-59/02 PREDSJEDNIK

8. jul 2004. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko

Ne prihvata se inicijativa Računovodstveno-pravnog centra male privrede… | Sudska praksa | Aktio