Ustavni sud Republike Srpske
Utvrđuje se da Uredba o zabrani reklamiranja, oglašavanja i distribuciji zamjene za majčino mlijeko ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 39/00), koju je donijela Vlada Republike Srpske, nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.
Odluka donesena 07. 09. 2004.
Predmeti (1)
U-85/01
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
07. 09. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 61. tačka 1. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 29/94 i 23/98), na sjednici održanoj 7. septembra 2004. godine, donioje
ODLUKU
Utvrđuje se da Uredba o zabrani reklamiranja, oglašavanja i distribuciji zamjene za majčino mlijeko ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 39/00), koju je donijela Vlada Republike Srpske, nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.
Obrazloženje
Računovodstveno-pravni centar male privrede "Marka"-Laktaši dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Uredbe o zabrani reklamiranja, oglašavanja i distribuciji zamjene za majčino mlijeko ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 39/00), koju je donijela Vlada Republike Srpske. Podnosilac inicijative ukazuje da Vlada nije, u ovom slučaju, poštovala ustavno načelo o podjeli vlasti, utvrđeno članom 69. Ustava Republike Srpske; te da član 34. stav 2. Zakona o Vladi Republike Srpske, kao pravni osnov za donošenje osporenog akta, ne daje Vladi pravo za njegovo donošenje, a ni ovlašćenje da svojim aktom uređuje odnose koji se prema Ustavu uređuju isključivo zakonom. Isto tako, navodi se da u konkretnom slučaju ne postoji zakon čije bi izvršenje osporena uredba regulisala u smislu tačke 4. stava 1. člana 90. Ustava Republike Srpske. Predlaže se da Sud utvrdi da je osporena uredba neustavna i nezakonita i da se otklone posljedice neustavnosti. Osporenu Uredbu o zabrani reklamiranja, oglašavanja i distribuciji zamjene za majčino mlijeko ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 39/00) donijela je Vlada Republike Srpske na osnovu člana 34. stav 2. Zakona o Vladi Republike Srpske. Navedenim aktom se propisuje: zabrana reklamiranja, oglašavanja i distribucije zamjene za majčino mlijeko, uključujući i infant formulu, druge mliječne proizvode, hranu, napitke i dopunsku hranu koja se daje na bočicu (kada se plasiraju na tržište ili se na drugi način predstavljaju kao podesni za korišćenje kao djelimična ili potpuna zamjena za majčino mlijeko), bočice i cucle za bebe (član 1); da nije dozvoljeno reklamiranje i oglašavanje ovih proizvoda u sredstvima javnog informisanja, niti se na drugi način ovi proizvodi mogu promovisati za potrebe šire društvene zajednice (član 2); da proizvođačima i distributerima nije dozvoljeno dostavljati ili poklanjati trudnicama, majkama ili članovima njihovih porodica, neposredno ili posredno, uzorke ovih proizvoda, osim prodaje proizvoda ustanovama zaliha za djecu koja se moraju hraniti zamjenom za majčino mlijeko (član 3); da proizvodi na koje se odnosi ova uredba moraju biti etiketirani i dizajnirani na način propisan u članu 9. Međunarodnog kodeksa marketinga zamjena za majčino mlijeko, dajući potrebne informacije o odgovarajućoj upotrebi proizvoda, ne destimulišući pri tom dojenje(član 4.); kaznene odredbe za učinjene prekršaje (članovi 5, 6. i 7); da ova uredba stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srpske"(član 8). Razmatrajući datu inicijativu, Ustavni sud je na sjednici održanoj 5. februara 2004. godine rješenjem pokrenuo postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti navedene uredbe i rješenje dostavio na odgovor Vladi Republike Srpske.
Vlada Republike Srpske u odgovoru na rješenje o pokretanju postupka navodi da je Svjetska zdravstvena organizacija na svojoj skupštini održanoj 1981. godine usvojila Međunarodni kodeks marketinga zamjena za majčino mlijeko koji postavlja stroga pravila plasiranja i distribucije bebi formula i ostalih zamjena za majčino mlijeko (ali i bočica i cucli). Takođe, u odgovoru se navodi da se u zajedničkom dokumentu Svjetske zdravstvene organizacije i UNICEF-a iz 1990. godine zahtijeva od zemalja članica da do 1995. godine prihvate navedeni Kodeks u cjelini kao minimalnu osnovu koja će biti ugrađena u nacionalne zakone, i da je na Skupštini održanoj 1994. godine ponovo naglašena obaveza provođenja u život navedenog Kodeksa za vlade zemalja − članica. Iz navedenih razloga Vlada Republike Srpske je, na sjednici održanoj 20. oktobra 1999. godine, donijela odluku o prihvatanju Međunarodnog kodeksa marketinga zamjena za majčino mlijeko broj 02/1 – 020 – 1037/99. Ustavom Republike Srpske utvrđeno je da se državna vlast u Republici organizuje na načelu podjele vlasti, odnosno da ustavotvornu i zakonodavnu vlast ostvaruje Narodna skupština i Vijeće naroda, a izvršnu vlast vrši Vlada (član 69). Ustavom je, takođe, utvrđeno da Vlada donosi uredbe, odluke i druga akta za izvršavanje zakona (tačka 4. stav 1. člana 90), a odredbama Zakona o Vladi Republike Srpske propisano je da Vlada donosi uredbe, odluke, rješenja i zaključke (član 33), te da se uredbom bliže uređuju odnosi od značaja za izvršavanje zakona (stav 1. člana 34).
Po ocjeni Suda, osporena Uredba nije donesena za izvršavanje nijednog određenog zakona. S obzirom na to da se uredbom ne mogu uređivati odnosi na način koji je izvan funkcije izvršne vlasti, Vlada Republike Srpske je donoseći osporenu uredbu izašla iz okvira svojih ustavnih i zakonskih ovlašćenja i time povrijedila ustavno načelo o podjeli vlasti iz člana 69. Ustava Republike Srpske. Takođe, Sud je ocjenio da odredba člana 34. stav 2. Zakona o Vladi Republike Srpske koja je označena kao pravni osnov za donošenje osporene uredbe, ne može biti valjan pravni osnov, s obzirom na to da, ta norma, određuje da Vlada odlukom propisuje mjere, daje saglasnost ili potvrđuje opšti akt organa ili organizacije, obrazuje druge službe za potrebe Vlade i uređuje druga pitanja od značaja za obavljanje poslova Vlade. Pored toga, odsustvo potrebne zakonske uređenosti određenih odnosa, po ocjeni Suda, ne daje osnov Vladi da svojim aktima izvorno uređuje te odnose, već da u smislu člana 90. stava 1. tačke 4. predloži donošenje zakona. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
Ovo odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Adem Medić, mr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević i Branko Sunarić.
Broj: U - 85/01 7. septembar 2004. godine PREDSJEDNIK
USTAVNOG SUDA
Mirko Zovko