Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 53. st. 2, člana 55. st. 2, člana 79. st. 5. i člana 83. st. 1. Zakona o socijalnoj zaštiti (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 5/93 i 15/96), koji je donijela Narodna skupština Republike Srpske, i ustavnosti i zakonitosti Pravilnika o bližim uslovima u pogledu prostora, opreme, potrebnih stručnih i drugih radnika za osnivanje ustanove socijalne zaštite (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 26/03), koji je donijelo Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite.

Odluka donesena 07. 09. 2004.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-39/03

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

07. 09. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 42. i 62. tačka 4. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 29/94 i 23/98), na sjednici održanoj 7.septembra 2004. godine, donio je

RJEŠENjE

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 53. st. 2, člana 55. st. 2, člana 79. st. 5. i člana 83. st. 1. Zakona o socijalnoj zaštiti (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 5/93 i 15/96), koji je donijela Narodna skupština Republike Srpske, i ustavnosti i zakonitosti Pravilnika o bližim uslovima u pogledu prostora, opreme, potrebnih stručnih i drugih radnika za osnivanje ustanove socijalne zaštite (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 26/03), koji je donijelo Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite.

Obrazloženje

Računovodstveno-pravni centar male privrede ''Marka'' − Laktaši je dao Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 53. st. 2, 55. st. 2, 79. st. 5. i 83. st. 1. Zakona o socijalnoj zaštiti (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 5/93 i 15/96), koji je donijela Narodna skupština Republike Srpske i ustavnosti i zakonitosti Pravilnika o bližim uslovima u pogledu prostora, opreme, potrebnih stručnih i drugih radnika za osnivanje ustanove socijalne zaštite (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 26/03), koji je donijelo Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite. U inicijativi je navedeno da je osporenim odredbama Zakona o socijalnoj zaštiti Narodna skupština Republike Srpske, prenoseći djelimično svoju zakonodavnu funkciju na Ministarstvo, prekoračila granice svojih ustavnih ovlašćenja i povrijedila načelo o podjeli vlasti u Republici, utvrđeno članom 69. Ustava, kao i odredbu člana 90. tačke 3. i 4. Ustava Republike Srpske. Nadalje, po mišljenju davaoca inicijative, osporeni Pravilnik je neustavan i nezakonit i takođe protivan članu 69. i članu 90. tačke 3. i 4. Ustava Republike Srpske, jer se istim, pored ostalog, vrše izmjene i dopuna Zakona o socijalnoj zaštiti. Konačno predlaže da Ustavni sud utvrdi da su odredbe člana 53. stav 2., 55. stav 2., 79. stav 5. i 83. stav 1. Zakona o socijalnoj zaštiti neustavne, a osporeni pravilnik, u vrijeme važnosti, neustavan i nezakonit, te da se otklone posljedice neustavnosti i nezakonitosti. Narodna skupština Republike Srpske, a ni Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite, nisu dostavili odgovor u smislu člana 33, 35. i 36. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske.

Osporenim članom 53. stav 2. Zakona o socijalnoj zaštiti (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 5/93 i 15/96) propisuje se da bliže uslove u pogledu prostora, opreme i potrebnih stručnih i drugih radnika ustanova socijalne zaštite propisuje ministarstvo nadležno za socijalnu zaštitu. Član 55. stav 2. istog zakona, reguliše da ministarstvo nadležno za socijalnu zaštitu propisuje sadržaj i način vođenja evidencije i dokumentacije iz stava 1. ovog člana, odnosno sadržaj i način vođenja evidencije o korisnicima i dokumentacije o stručnom radu. Nadalje, član 79. stav 5. propisuje da bliže kriterijume za finansiranje oblika i aktivnosti iz ovog zakona donosi ministarstvo nadležno za socijalnu zaštitu. Član 83. stav 1, opet, reguliše da ministarstvo nadležno za socijalnu zaštitu propisuje kriterijume i mjerila za utvrđivanje cijene usluga i utvrđuje cijene usluga za smještaj korisnika, u skladu sa ovim zakonom, cijenu programa rada centra za socijalni rad u dijelu poslova koji se odnose na vršenje javnih ovlašćenja, kao i cijenu programa za vršenje radnog osposobljavanja korisnika u odgovarajućoj organizaciji koja obavlja poslove osposobljavanja.

U preambuli osporenog Pravilnika o bližim uslovima u pogledu prostora, opreme, potrebnih stručnih i drugih radnika za osnivanje ustanove socijalne zaštite (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 26/03) označeno je da je isti donesen na osnovu člana 53. st. 2. Zakona o socijalnoj zaštiti. U članu 1. Pravilnika je regulisano da se istim propisuju opšti i tehnički uslovi, kao i uslovi za stručne i druge radnike koji moraju biti ispunjeni za rad ustanove socijalne zaštite i za obavljanje djelatnosti, odnosno poslova socijalne zaštite.

U postupku ocjenjivanja osporenih odredaba Zakona o socijalnoj zaštiti (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 5/93 i 15/96), Sud je imao u vidu da je Narodna skupština, u skladu sa ustavnim ovlašćenjem iz Amandmana XXXII tačka 12. na Ustav Republike Srpske kojim je utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje socijalno osiguranje i druge oblike socijalne zaštite na način koji smatra cjelishodnim, utvrdila nadležnost za donošenje podzakonskih akata. Naime, utvrdila je nadležnost ministarstva nadležnog za socijalnu zaštitu za propisivanje bližih uslova u pogledu prostora i opreme ustanova socijalne zaštite, stručnih i drugih radnika u ovim ustanovama, te nadležnost ministarstva za propisivanje sadržaja i načina vođenja evidencije o korisnicima ustanove socijalne zaštite i dokumentacije o stručnom radu, za propisivanje bližih kriterijuma za finansiranje oblika i aktivnosti u oblasti socijalne zaštite i za propisivanje kriterijuma i mjerila u pogledu cijene usluga u navedenoj oblasti. Time je zakonodavac, u skladu sa navedenim ustavnim ovlašćenjem, ovim zakonom utvrdio osnovne ciljeve i pravce socijalnog razvoja, te osporenim odredbama propisao način ostvarivanja oblika i aktivnosti iz ovog zakona. U skladu sa ovakvom ocjenom Suda je i odredba člana 49. stav 2. Ustava kojom je utvrđeno da se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje, imajući, pri tome, u vidu ustavni princip da su, između ostalog, ljudska prava i slobode osnova i mjera ovlašćenja i odgovornosti republičkih organa (član 66. st. 2. Ustava). Kod navedenog, sud cijeni da u ovom slučaju nije povrijeđen ustavni princip iz člana 69. stav 2. Ustava i Amandmana LXXVI na Ustav Republike Srpske kojim je utvrđeno da ustavotvornu i zakonodavnu vlast ostvaruje Narodna skupština, a zakonodavnu Narodna skupština i Vijeće naroda. Nadalje, nije povrijeđena ni odredba člana 90. tačke 3. i 4. Ustava, prema kojima Vlada obezbjeđuje i izvršava zakone, druge propise i opšte akte i donosi uredbe, odluke i druga akta za izvršavanje zakona. Naime, osporenim odredbama je ovlašćeno ministarstvo nadležno za socijalnu zaštitu, koje je u sastavu Vlade. Navedeno ovlašćenje je u skladu i sa odredbama čl. 69. i 70. Zakona o državnoj upravi (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 11/94).

U ocjenjivanju osporenog Pravilnika o bližim uslovima u pogledu prostora, opreme, potrebnih stručnih i drugih radnika za osnivanje ustanove socijalne zaštite (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 26/039), Sud je utvrdio da je Pravilnik donesen u skladu sa ovlašćenjem iz člana 53. stav 2. Zakona o socijalnoj zaštiti, odnosno da je nadležno ministarstvo propisalo bliže uslove u pogledu prostora, opreme, potrebnih stručnih i drugih radnika za osnivanje ustanove socijalne zaštite, a što je navedenom odredbom člana 53. st. 2. Zakona o socijalnoj zaštiti utvrđeno kao njegova obaveza. Iz navedenog proizlazi da Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite u konkretnom slučaju nije izašlo iz okvira navedenih ustavnih i zakonskih ovlašćenja i da ovakvo propisivanje nije u nesaglasnosti sa odredbom člana 69. stav 2. Ustava i Amandmana LXXVI na Ustav Republike Srpske, a niti je suprotno odredbi člana 90. tačke 3. i 4. Ustava.

Na osnovu izloženog, Sud je donio rješenje kao u dispozitivu.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Adem Medić, mr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević i Branko Sunarić.

Broj: U-39/03 PREDSJEDNIK

7. septembar 2004. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti… | Sudska praksa | Aktio