Ustavni sud Republike Srpske
Pokreće se postupak za ocjenjivanje ustavnosti člana 26. stav 2. tačka 16. Zakona o poreskoj upravi («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 51/01), koji je donijela Narodna skupština Republike Srpske, u dijelu kojim je propisano da «Poreska uprava i njeni službenici, u okviru svojih ovlašćenja propisanih zakonima Republike Srpske, imaju pravo da donesu podzakonske akte za tumačenje...poreskih zakona»; Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje: - ustavnosti člana 20. i 26. stav 2. tačka 16. Zakona o poreskoj upravi («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 51/01), koji je donijela Narodna skupština Republike Srpske, u dijelu kojim je propisano da «Poreska uprava i njeni službenici, u okviru svojih ovlašćenja propisanih zakonima Republike Srpske, imaju pravo da donesu podzakonske akte za ...sprovođenje poreskih zakona»; - ustavnosti i zakonitosti Pravilnika o određivanju glavnog mjesta poslovanja poreskih obveznika («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 10/02), koji je donio direktor Poreske uprave Republike Srpske.
Odluka donesena 28. 10. 2004.
Predmeti (1)
U-39/02
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Rješenje
28. 10. 2004.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 42. i 62. tačka 4. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 29/94 i 23/98), na sjednici održanoj 28. oktobra 2004. godine, donio je
RJEŠENjE
Pokreće se postupak za ocjenjivanje ustavnosti člana 26. stav 2. tačka 16. Zakona o poreskoj upravi («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 51/01), koji je donijela Narodna skupština Republike Srpske, u dijelu kojim je propisano da «Poreska uprava i njeni službenici, u okviru svojih ovlašćenja propisanih zakonima Republike Srpske, imaju pravo da donesu podzakonske akte za tumačenje...poreskih zakona»;
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje:
- ustavnosti člana 20. i 26. stav 2. tačka 16. Zakona o poreskoj upravi («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 51/01), koji je donijela Narodna skupština Republike Srpske, u dijelu kojim je propisano da «Poreska uprava i njeni službenici, u okviru svojih ovlašćenja propisanih zakonima Republike Srpske, imaju pravo da donesu podzakonske akte za ...sprovođenje poreskih zakona»;
- ustavnosti i zakonitosti Pravilnika o određivanju glavnog mjesta poslovanja poreskih obveznika («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 10/02), koji je donio direktor Poreske uprave Republike Srpske.
Obrazloženje
Računovodsveno-pravni centar male privrede «Marka» ─ Laktaši dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 20. i 26. stav 2. tačka 16. Zakona o poreskoj upravi («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 51/01), koji je donijela Narodna skupština Republike Srpske i ustavnosti i zakonitosti Pravilnika o određivanju glavnog mjesta poslovanja poreskih obveznika («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 10/02), koji je donio direktor Poreske uprave Republike Srpske. U inicijativi je navedeno da je osporenim članovima Zakona o poreskoj upravi Narodna skupština djelimično prenijela svoju zakonodavnu vlast na direktora Poreske uprave, čime je povrijeđen ustavni princip o podjeli državne vlasti utvrđen članom 69. Ustava, kao i član 90. tačka 3. i 4. Ustava, prema kojem Vlada obezbjeđuje i izvršava zakone, druge propise i opšte akte, te donosi uredbe, odluke i druga akta za izvršavanje zakona. Davalac inicijative smatra da i Pravilnik o određivanju glavnog mjesta poslovanja poreskih obveznika nije u saglasnosti sa navedenim ustavnim principima, jer je ovim aktom direktor Poreske uprave neovlašćeno izvršio izmjene i dopune Zakona o poreskoj upravi. Na osnovu izloženog predlaže da Ustavni sud utvrdi da osporene odredbe Zakona o poreskoj upravi nisu u saglasnosti sa Ustavom, te da Pravilnik o određivanju glavnog mjesta poslovanja poreskih obveznika nije u saglasnosti sa Ustavom i zakonom. Narodna skupština Republike Srpske nije dostavila odgovor na navode iz podnesene inicijative. Direktor Poreske uprave u svom odgovoru na inicijativu navodi da je Amandmanom XXXII na Ustav Republike Srpske utvrđeno da Republika, između ostalog, uređuje poreski sistem. Saglasno ovoj odredbi Ustava, Narodna skupština je ovlašćena da na način koji smatra cjelishodnim, uredi pitanja određivanja nadležnosti za obavljanje određenih poslova u oblasti poreza od strane Vlade Republike Srpske, odnosno Poreske uprave, koja je sastavni dio Ministarstva finansija, a u cilju uspješnijeg provođenja Zakona o poreskoj upravi. Takođe navodi da je osporeni pravilnik donesen na osnovu ovlašćenja iz člana 20. i člana 26. stav 2. tačka 16. Zakona o poreskoj upravi, te shodno odredbama člana 69. i 70. Zakona o državnoj upravi.
Osporenim članom 20. Zakona o poreskoj upravi («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 51/01) propisano je da se glavno mjesto poslovanja nekog obveznika nalazi u mjestu u kojem su udio prosječnog broja zaposlenih i knjigovodstvena vrijednost imovine obveznika veći nego u bilo kojem drugom mjestu, te da će postupak za izračunavanje udjela prosječnog broja zaposlenih i knjigovodstvene vrijednosti imovine propisati Poreska uprava podzakonskim aktima.
Odredbom osporenog člana 26. stav. 2. tačka 16. Zakona o poreskoj upravi propisano je da Poreska uprava i njeni službenici, u okviru svojih ovlašćenja propisanih zakonima Republike Srpske, imaju pravo da donesu podzakonske akte za tumačenje i sprovođenje poreskih zakona.
U preambuli Pravilnika o određivanju glavnog mjesta poslovanja poreskih obveznika («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 10/02) označeno je da je ovaj akt donio direktor Poreske uprave na osnovu člana 26. stav 2. tačka 16, a u vezi sa članom 20. Zakona o poreskoj upravi («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 51/01). Ovim pravilnikom je propisan način izračunavanja prosječnog broja zaposlenih i knjigovodstvene vrijednosti imovine, kao dva osnovna kriterija za određivanje glavnog mjesta poslovanja poreskih obveznika.
U postupku ocjenjivanja osporenih odredaba Zakona o poreskoj upravi, Sud je imao u vidu da je Amandmanom XXXII na Ustav Republike Srpske utvrđeno da Republika, pored ostalog, uređuje i obezbjeđuje poreski sistem. Shodno ovom ovlašćenju, Narodna skupština Republike Srpske je, na način koji smatra cjelishodnim, zakonom uredila pitanje određivanja glavnog mjesta poslovanja poreskih obveznika, te utvrdila nadležnost Poreske uprave za donošenje podzakonskih akata iz ove oblasti. Naime, cijeneći značaj provođenja poreskih zakona u cilju efikasnog funkcionisanja poreskog sistema, zakonodavac je, saglasno navedenim ustavnim ovlašćenjima, utvrdio osnovne kriterije za određivanje glavnog mjesta poslovanja poreskih obveznika, te odredio nadležnost Poreske uprave za propisivanje načina izračunavanja prosječnog broja zaposlenih i knjigovodstvene vrijednosti imovine poreskih obveznika, kao dva osnovna zakonom utvrđena kriterijuma. Time, u konkretnom slučaju, nije povrijeđen princip o podjeli državne vlasti, jer je zakonodavac propisao temeljni princip regulisanja određenih pitanja iz oblasti poreza tako što je sam utvrdio osnovne kriterije u pogledu određivanja glavnog mjesta poslovanja poreskih obveznika, a dalje razrađivanje ovog pitanja je prenio u nadležnost Poreske uprave. Zbog toga je Sud ocijenio da ovakvim normiranjem nije došlo do povrede ustavnih principa iz člana 69. stav 2. Ustava i Amandmana LXXVI na Ustav Republike Srpske kojim je utvrđeno da ustavotvornu i zakonodavnu vlast ostvaruje Narodna skupština, a zakonodavnu Narodna skupština i Vijeće naroda, kao ni odredaba člana 90. stav 1. tačka 3. i 4. Ustava. Međutim, osporenim članom 26. stav 2. tačka 16. Zakona o poreskoj upravi, pored ovlašćenja da donosi podzakonske akte za sprovođenje poreskih zakona, zakonodavac je Poreskoj upravi dao i ovlašćenje da putem podzakonskih akata tumači poreske zakone. Prema navedenim odredbama člana 69. stav 2. Ustava i Amandmana LXXVI na Ustav Republike Srpske, Narodna skupština, zajedno sa Vijećem naroda, vrši zakonodavnu vlast, a prema članu 70. stav 1. tačka 2. Ustava, Narodna skupština donosi zakone, druge propise i opšte akte. Ustavom određeni zakonodavni organi su i jedini mjerodavni da daju tumačenje zakona koje su donijeli. Stoga se osnovano može postaviti pitanje da li je, u konkretnom slučaju, davanjem ovlašćenja Poreskoj upravi da putem podzakonskih akata tumači poreske zakone zakonodavac prenio dio svojih ovlašćenja na izvršni organ, te na taj način povrijedio ustavni princip o podjeli državne vlasti iz člana 69. Ustava.
Osporeni Pravilnik o određivanju glavnog mjesta poslovanja poreskih obveznika donesen je na osnovu člana 26. stav 2. tačka 16, u vezi sa članom 20. Zakona o poreskoj upravi, kojim odredbama je utvrđena nadležnost Poreske uprave da u okviru ovlašćenja propisanih zakonima Republike Srpske donese podzakonske akte za tumačenje i sprovođenje poreskih zakona. Dakle, Poreska uprava, odnosno direktor ovog organa je, u okviru navedenog ovlašćenja za sprovođenje Zakona o poreskoj upravi, osporenim pravilnikom propisao upravo ono na šta je ovim zakonom obavezan, odnosno odredio je način izračunavanja prosječnog broja zaposlenih i knjigovodstvene vrijednosti poreskih obveznika. Ovakvo normiranje je saglasno i odredbama člana 69. stav 1. i 70. stav 1. Zakona o državnoj upravi, kojima je propisano da organi državne uprave donose pravilnike, naredbe, uputstva i rješenja kada su za to zakonom ovlašćeni, te da se pravilnikom razrađuju pojedine odredbe zakona radi njihovog izvršavanja. Shodno navedenom, prema ocjeni Suda, donošenjem osporenog pravilnika direktor Poreske uprave nije izašao iz okvira ustavnih i zakonskih ovlašćenja, te ovakvim propisivanjem nisu dovedeni u pitanje navedeni ustavni principi iz člana 69. stav 2. Ustava i Amandamana LXXVI na Ustav Republike Srpske. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, mr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević i Branko Sunarić.
Broj: U- 39/02 PREDSJEDNIK
28. oktobar 2004. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko