Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Pokreće se postupak za ocjenjivanje ustavnosti, u vrijeme važenja, člana 117. stav 2. Zakona o radu, u dijelu kojim je propisano da je poslodavac ukoliko radnika ne želi da vrati na posao, dužan da radniku isplati otpremninu («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 38/00, 40/00 i 41/00). Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 4. Zakona o Vladi Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 3/97 i 3/98), u dijelu koji glasi «...kao i na njima zasnovane pojedinačne akte».

Odluka donesena 23. 11. 2004.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-23/02

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

23. 11. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 42. i 62. tačka 1. i 4. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 29/94, 23/98 i 97/04), na sjednici održanoj 23. novembra 2004. godine, donio je

RJEŠENjE

Pokreće se postupak za ocjenjivanje ustavnosti, u vrijeme važenja, člana 117. stav 2. Zakona o radu, u dijelu kojim je propisano da je poslodavac ukoliko radnika ne želi da vrati na posao, dužan da radniku isplati otpremninu («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 38/00, 40/00 i 41/00).

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 4. Zakona o Vladi Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 3/97 i 3/98), u dijelu koji glasi «...kao i na njima zasnovane pojedinačne akte».

Obrazloženje

Momčilo Glamočić iz Kneževa dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 117. stav 2. Zakona o radu, u dijelu kojim je propisano da je poslodavac dužan da radniku isplati otpremninu ukoliko ne želi da ga vrati na posao («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 38/00, 40/00 i 41/00) i člana 4. Zakona o Vladi Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 3/97 i 3/98), u dijelu koji glasi «...kao i na njima zasnovane pojedinačne akte». U inicijativi se navodi da osporena odredba Zakona o radu daje poslodavcu mogućnost da ne izvrši sudsku presudu kojom je utvrđeno da je otkaz ugovora o radu koji je poslodavac dao radniku nezakonit i naloženo vraćanje radnika na rad. Time, kako ističe davalac inicijative, od volje poslodavca zavisi da li će radnik koji je nezakonito otpušten biti vraćen na radno mjesto, pa stoga gubi smisao vođenje sudskog postupka i donošenje presude u ovoj vrsti sporova. Osporenom zakonskom odredbom je, po mišljenju davaoca iicijative, došlo do povrede člana 39. stav 1. Ustava Republike Srpske, kojim je građanima garantovano pravo na rad. U inicijativi se takođe navodi da osporeni član 4. Zakona o Vladi Republike Srpske, koji reguliše situacije u kojima je Vlada ovlašćena da obustavi od izvršenja propis ili opšti akt do donošenja odluke Ustavnog suda, u dijelu koji glasi «... kao i na njima zasnovane pojedidnačne akte...», nema praktične svrhe, jer se Ustavni sud, saglasno članu 115. Ustava Republike Srpske, oglašava nenadležnim za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti pojedinačnih akata. Zbog toga predlaže Narodnoj skupštini i Vladi da izvrše izmjenu Ustava Republike Srpske, odnosno usklađivanje odredaba članova 114. i 115. zato što prema članu 114. Ustava Vlada ima pravo da do odluke Ustavnog suda obustavi od izvršenja pojedinačni akt, iz čega, po mišljenju davaoca inicijative, nedvosmisleno proizlazi da je Ustavni sud nadležan da ocjenjuje i saglasnost pojedinačnih akata sa Ustavom i zakonom. Narodna skupština Republike Srpske nije dostavila odgovor na navode iz podnesene inicijative.

Članom 117. stav 2. Zakona o radu («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 38/00, 40/00 i 41/00), propisano je da «ako poslodavac, s obzirom na postojeću organizaciju, nema mogućnosti da radnika vrati na rad, ili da to ne želi da učini,kao i u slučaju ako radnik ne želi da se vrati na posao kod poslodavca, poslodavac je dužan da radniku isplati otpremninu na koju radnik ima pravo prema kolektivnom ugovoru, pravilniku o radu i ugovoru o radu».

Davalac inicijative osporava navedenu zakonsku odredbu u dijelu koji glasi «... ili da to ne želi da učini...».

Članom 4. Zakona o Vladi Republike Srpske propisano je da «Vlada ima pravo da po sopstvenoj inicijativi ili na prijedlog nadležnog ministarstva, do odluke Ustavnog suda, obustavi od izvršenja propis ili opšti akt organa lokalne samouprave, javnih preduzeća, drugih javnih službi i drugih organa i organizacija, odnosno pojedinih odredaba tih akata za koje smatra da su protivustavni ili protivzakoniti, kao i na njima zasnovane pojedinačne akte».

Davalac inicijative citiranu zakonsku odredbu osporava u dijelu koji glasi «... kao i na njima zasnovane pojedinačne akte».

U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporene odredbe Zakona o radu Sud je pošao od tačke 12. Amandamana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je utvrđeno da Republika, pored ostalog, uređuje i obezbjeđuje radne odnose. Saglasno ovom ovlašćenju, Narodna skupština Republike Srpske je donijela Zakon o radu, kojim je regulisana oblast radnih odnosa. U poglavlju IX ovog zakona uređeno je pitanje prestanka radnog odnosa radnika, te u okviru toga i otkaz ugovora o radu od strane poslodavca.

Članom 117. stav 1. Zakona o radu, a koji je u direktnoj vezi sa osporenim dijelom stava 2. ovog člana, propisano je da «ako nadležni sud utvrdi da je otkaz ugovora o radu koji je poslodavac dao radniku nezakonit, naložiće poslodavcu da radnika vrati na rad i rasporedi na poslove koje je obavljao prije otkaza ugovora ili na druge poslove koji odgovaraju stručnim i radnim sposobnostima radnika, kao i da mu isplati naknadu na ime izgubljene plate i drugih primanja na koje radnik ima pravo prema kolektivnom ugovoru, pravilniku o radu i ugovoru o radu».

Stavom 2. navedenog člana određeno je da, u situaciji kada poslodavac kome je presudom nadležnog suda naloženo da vrati radnika na rad usljed nezakonitog otkaza ugovora o radu, a koji nije u mogućnosti da vrati radnika na rad s obzirom na postojeću organizaciju, ili ne želi to da učini, ili ukoliko radnik ne želi da se vrati na posao kod poslodavca, dužan je radniku isplatiti propisanu otpremninu.

Dakle, u konkretnom slučaju, osporenim dijelom stava 2. člana 117. Zakona o radu dato je ovlašćenje poslodavcu da, ukoliko to ne želi da učini, ne mora postupiti po sudskoj presudi kojom je utvrđeno da je otkaz ugovora o radu koji je dao radniku nezakonit i naloženo mu da radnika vrati na rad, pod uslovom da mu isplati otpremninu na koju radnik ima pravo prema kolektivnom ugovoru, pravilnku o radu i ugovoru o radu. Ovdje nije u pitanju objektivna nemogućnost poslodavca da, s obzirom na postojeću organizaciju, radnika vrati na rad, već je poslodavcu data mogućnost da, zavisno od svoje volje, odluči da uprkos tome što je pravosnažnom presudom utvrđeno da je otkaz ugovora o radu koji je dao radniku nezakonit, radnika ne vrati na posao, nego mu isplati otpremninu. Odredbom člana 39. stav 1. Ustava Republike Srpske utvrđeno je da svako ima pravo na rad i slobodu rada, a članom 48. stav 1. i 2. Ustava da se prava i slobode zajemčeni Ustavom ne mogu oduzeti i ograničiti, te da se obezbjeđuje sudska zaštita sloboda i prava zajemčenih Ustavom. Imajući u vidu ove ustavne principe, osnovano se može postaviti pitanje da li je u saglasnosti sa Ustavom propisivanje da poslodavac može, ukoliko to ne želi i nezavisno od eventualnih objektivnih nemogućnosti, da nezakonito otpuštenog radnika ne vrati na radno mjesto i na taj način mu oduzme Ustavom garantovano pravo na rad, te da li je ovakvim normiranjem dovedena u pitanje i svrha načela sudske zaštite prava i sloboda zajemčenih Ustavom. Takođe, treba imati u vidu i jedan od temeljnih ustavnih principa na kojem počiva ustavno uređenje Republike koji je garantovan članom 5. tačka 4. Ustava, a to je vladavina prava. Realizacija ove ustavne garancije je nesumnjivo dovedena u pitanje u konkretnoj situaciji, kada je članom 117. stav 1. Zakona o radu određeno da, ukoliko nadležni sud utvrdi da je otkaz ugovora o radu koji je poslodavac dao radniku nezakonit, te naloženo poslodavcu da ga vrati na rad, dok se stavom 2. istog člana ovog zakona daje mogućnost poslodavcu da radnika ne mora vratiti na posao ukoliko to ne želi, uz obavezu da mu isplati otpremninu. Imajući u vidu navedeno, opravdano se postavlja pitanje da li je osporenom zakonskm odredbom, kojom je faktički onemogućeno izvršenje pravosnažne sudske presude na štetu jedne strane u sporu, povrijeđen Ustavom garantovan princip vladavine prava. Shodno izloženom, postavlja se i pitanje povrede člana 108. stav 1. Ustava, kojim je utvrđeno da zakoni, statuti i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom. Sud je konstatovao da je, u međuvremenu, članom 16. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 47/02), brisan stav 2. Zakona o radu («Službeni glasnik Republike Srpske» 38/00, 40/00 i 41/00).

Prilikom ocjene ustavnosti člana 4. Zakona o Vladi Republike Srpske, Sud je imao u vidu da ovlašćenje Vlade iz ove odredbe proizlazi iz njene ustavne funkcije nosioca izvršne vlasti, saglasno članu 69. stav 5. Ustava, te odredbe člana 114. stav 1. Ustava, kojim je određeno da Vlada ima pravo da do odluke Ustavnog suda obustavi od izvršenja propis, opšti ili pojedinačni akt za koje smatra da su protivustavni ili protivzakoniti. Shodno navedenim odredbama, Sud je ocijenio da osporeni član 4. Zakona o Vladi nije u nesaglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, mr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević i Branko Sunarić.

Broj: U- 23/02 PREDSJEDNIK

23. novembar 2004. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko

Pokreće se postupak za ocjenjivanje ustavnosti, u vrijeme važenja, člana 117… | Sudska praksa | Aktio