Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Odbija se prijedlog za ocjenjivanje ustavnosti člana 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji državnih stanova (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 65/03 ).

Odluka donesena 23. 11. 2004.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-78/03

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

23. 11. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. stav 1. tačka 1. Ustava Republike Srpske i člana 61. tačka 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 29/94, 23/98 i 97/04), na sjednici održanoj dana 23. novembra 2004. godine, donioje

ODLUKU

Odbija se prijedlog za ocjenjivanje ustavnosti člana 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji državnih stanova (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 65/03 ).

Obrazloženje

Prijedlogom Akcionarskog društva “Boksit” ─ Milići pokrenut je postupak za ocjenjivanje ustavnosti člana 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji državnih stanova (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 65/03). Predlagač smatra da se osporenom odredbom omogućuje ranijim nosiocima stanarskog prava da otkupe nepokretnost, odnosno stan koji su prethodno kupili od nosioca prava raspolaganja – preduzeća u periodu 1991. i 1992. godina ,u skladu sa tada, a i sada, važećim Zakonom o prometu nepokretnosti (“Službeni list SR BiH” broj 38/78 ). Takođe smatra da naznačeni stanovi ne mogu imati status stanova u državnoj svojini, već stanova u mješovitoj svojini, pošto je u tom periodu izvršena vlasnička transformacija, pa je u vlasništvu dioničara bilo 51% kapitala, a u društvenom vlasništvu 49% kaptala, koji je prenesen u državni kapital. Ističe da su tad zaključeni ugovori o prodaji stanova dostavljeni, saglasno navedenom Zakonu o prometu nepokretnosti, društvenom pravobraniocu kao nadležnom organu za pokretanje postupka za poništenje ugovora, i da je neprihvatljivo da se ugovori o prodaji stanova zaključeni do 29. jula 2001. godine proglašavaju ništavim na način propisan osporenim članom 5. Zakona. Tvrdi da su ovakvi ugovori prihvaćeni u Federaciji BiH, te da se ne primjenjuju jednako propisi na teritoriji BiH. Po mišljenju predlagača, ovom odredbom su narušeni ustavni principi o vladavini prava i jednakoj zaštiti prava, odnosno pravnoj sigurnosti. Narodna skupština Republike Srpske nije dostavila Ustavnom sudu odgovor na navode iz prijedloga.

Osporenom odredbom člana 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji državnih stanova (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 65/03) propisano je da se iza člana 59. Zakona o privatizaciji državnih stanova dodaju novi članovi 60. i 60a, koji glase:

“ Ugovori o prodaji stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo koji su zaključeni prije 29. jula 2001. godine protivno važećim prinudnim propisima o prometu nepokretnosti, ništavi su.

Stav 1. ovog člana ne odnosi se na ugovore o otkupu stanova iz stambenog fonda bivše JNA i saveznih organa i organizacija bivše SFRJ, koji su zaključeni po posebnim zakonima za privatizaciju tih stanova” (član 60).

“Kupac stana iz člana 60. stav 1. ovog zakona ima pravo na otkup stana po odredbama ovog zakona bez obzira na spor o pravnoj valjanosti ugovora.

Ugovor o otkupu stana zaključuje se sa Fondom stanovanja Republike Srpske, a otkupna cijena stana umanjuje se za iznos koji je kupac platio po ugovoru iz člana 60. ovog zakona, bez ograničenja.

Fond ima pravo na regres od prodavca stana za iznos koji je kupac platio na osnovu ugovora iz člana 60. ovog zakona, kao i obavezu da prilikom naplate tog iznosa vrati kupcu dio naplaćenog iznosa koji je veći od otkupne cijene stana, ukoliko kupac nije obeštećen na drugi način“ (član 60a).

U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporene odredbe člana 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji državnih stanova Sud je pošao od ustavnih odredaba prema kojima Republika, između ostalog, mjerama ekonomske i socijalne politike podstiče ekonomski razvoj i povećanje socijalnog blagostanja građana (član 51), štiti i podstiče, između ostalog, i štednju u svim njenim oblicima, a posebno štednju koja je usmjerena na privredne aktivnosti i otkup stanova (član 64) i uređuje i obezbeđuje osnovne ciljeve i pravce privrednog, naučnog, tehnološkog, demografskog i socijalnog razvoja (član 68. tačka 8). Sud je analizirajući osporenu odredbu imao u vidu da je članom 58. stav 1. Ustava Republike Srpske utvrđeno da se svojinska prava i obaveze nad sredstvima u društvenoj svojini i uslovi pod kojima se ta sredstva prenose u druge oblike svojine uređuju zakonom.

Po ocjeni Suda, iz navedenih odredaba proizlazi da je isključivo pravo zakonodavca da, u okviru predviđenih mjera socijalne i ekonomske politike, uređuje sistem stambenih odnosa na osnovu odgovarajuće stambene politike. Isto tako, u ustavnopravnom smislu nesporno je pravo zakonodavca da uređujući svojinske promjene na dijelu sredstava u društvenoj svojini, odnosno državnoj svojini, koje u konkretnom slučaju čine stanovi u tim oblicima svojine, propiše obavezu nosioca prava raspolaganja, odnosno vlasnika stana da omogući otkup stanova licima koja za to ispunjavaju zakonom propisane uslove. S obzirom na činjenicu da se uređivanje odnosa u ovoj oblasti vrši u uslovima prestanka postojanja stanarskog prava, po ocjeni Suda to pretpostavlja procjenu ekonomske mogućnosti građana da otkupe stan, socijalnih i pravnih efekata otuđenja stanova trećim licima na tržištu, te vrednovanja realnog doprinosa svakog subjekta stvaranju stambenog fonda koji se našao u otkupu. U skladu s tim, Sud je ocijenio da je pravo zakonodavca da u okviru predviđenih mjera uredi i postupak provjere zakonitosti ugovora o otkupu stanova koji su zaključeni prije 29. jula 2001. godine, odnosno prije stupanja na snagu Zakona o privatizaciji državnih stanova. Ustavni sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju zakonodavac propisao uslove otkupa stanova, te sadržinu ustanovljenih prava na tim stanovima, u okviru ustavnih ovlašćenja iz tačke 6. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, prema kojoj Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, svojinske i obligacione odnose.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, mr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević i Branko Sunarić.

Broj: U-78/03 PREDSJEDNIK

23. novembar 2004. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko

Odbija se prijedlog za ocjenjivanje ustavnosti člana 5. Zakona o izmjenama i… | Sudska praksa | Aktio