Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti člana 4. stav 3. tačka 4. i člana 6. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak građana («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 70/01), koji je donio ministar finansija u Vladi Republike Srpske.

Odluka donesena 22. 12. 2004.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-130/02

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

22. 12. 2004.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i 61. tačka 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 29/94, 23/98 i 97/04), na sjednici održanoj 22. decembra 2004. godine, donio je

ODLUKU

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti člana 4. stav 3. tačka 4. i člana 6. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak građana («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 70/01), koji je donio ministar finansija u Vladi Republike Srpske.

Obrazloženje

HPK Mješovito preduzeće Draksenić ─ Kozarska Dubica d.d. podnio je Ustavnom sudu Republike Srpske prijedlog za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 4. stav 3. tačka 4. i člana 6. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak građana («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 70/01), koji je donio ministar finansija u Vladi Republike Srpske. U prijedlogu se navodi da je članom 4. stav 3. tačka 4. osporenog pravilnika propisano da u lična primanja koja se oporezuju spada mjesečna naknada za ishranu u toku rada, ali da se ova odredba ne može primjenjivati i na topli obrok koji radnik dobije u restoranu, jer se u tom slučaju ne radi o ličnom primanju, niti o naknadi. Predlagač takođe navodi da u članu 6. pravilnika, kojim je propisano šta je izuzeto od oprezivanja, nije predviđen topli obrok, te se zbog toga tumačenjem člana 4. stav 3. tačka 4. osporenog akta, topli obrok koji radnici dobiju na radnom mjestu pogrešno tretira kao naknada i kao takav nezakonito oporezuje. Zbog toga smatra da je primjena člana 4. stav 3. tačka 4. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak građana i na topli obrok koji radnici dobiju u restoranu kod poslodavca neustavna i nezakonita. Ministarstvo finansija nije dostavilo odgovor na navode iz podnesenog prijedloga.

U preambuli osporenog Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak građana («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 70/01) označeno je da je ovaj akt ministar finansija donio na osnovu člana 61. Zakona o porezu na dohodak građana («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 51/01). Članom 1. Pravilnika je određeno da se ovim opštim aktom, u skladu sa Zakonom o porezu na dohodak građana, razrađuje postupak oporezivanja dohotka koji ostvare fizička lica po bilo kom osnovu, u novcu, naturi, činjenjem ili na neki drugi način i propisuje se oblik i sadržaj poreskih prijava.

Osporenim članom 4. stav 3. tačka 4. ovog pravilnika propisano je da u lična primanja koja se oporezuju spada mjesečna naknada za ishranu u toku rada.

Članom 6. osporenog pravilnika je određeno na koja lična primanja se ne plaća porez na dohodak građana, odnosno navedena su lična primanja koja su izuzeta od oporezivanja.

U postupku ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti osporenih odredaba Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak građana Sud je imao u vidu da je tačkom 7. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske utvrđeno da Republika, pored ostalog, uređuje i obezbjeđuje poreski sistem, te da je, prema članu 63. Ustava, obaveza plaćanja poreza i drugih dažbina opšta i utvrđuje se prema ekonomskoj snazi obveznika. Na osnovu navedenih ustavnih principa, Republika je ovlašćena da zakonom uredi poreski sistem, kao dio finansijskog sistema, u svim njegovim bitnim elementima. Shodno ovim ovlašćenjima, zakonodavac je, na način koji smatra cjelishodnim, Zakonom o porezu na dohodak građana propisao ko su obveznici ovog poreza, prihode na koje se plaća, osnovicu za obračun, poreske stope i oslobađanja, te način naplate poreza. Članom 61. ovog zakona određena je nadležnost ministra finansija da posebnim aktom propiše oblik i sadržinu poreske i obavještajne prijave i uputstvo za sprovođenje zakona. Na osnovu ovlašćenja sadržanog u navedenoj zakonskoj odredbi, ministar finansija je donio Pravilnik o primjeni Zakona o porezu na dohodak građana, kojim je razrađen postupak oporezivanja dohotka kojeg ostvare fizička lica po bilo kom osnovu, te propisan oblik i sadržina poreskih prijava. Članom 4. stav 1. Zakona o porezu na dohodak građana određeno je da se porez na dohodak obračunava i plaća, pored ostalog, na lična primanja, dok je članom 7. ovog zakona propisano da lična primanja obuhvataju sve novčane i nenovčane prihode i naknade koje obveznik ostvari po bilo kom osnovu, ukoliko ovim zakonom nisu izuzeti ili drugačije oporezovani. Članom 9. su propisana poreska oslobađanja, odnosno navedena su lična primanja na koje se ne plaća ova vrsta poreza.

Na osnovu izloženog Sud je ocijenio da je normiranje na način iz člana 4. stav 3. tačka 4. osporenog pravilnika, prema kojem u lična primanja koja se oporezuju spada i mjesečna naknada za ishranu u toku rada, u cijelosti saglasno sa članom 7. Zakona o porezu na dohodak građana, kojim je propisano da lična primanja koja se oporezuju obuhvataju novčane i nenovčane prihode i naknade koje obveznik ostvari po bilo kom osnovu. Naime, u konkretnom slučaju je i zakonom i osporenim pravilnikom propisano oporezivanje naknade, a ne kako to predlagač navodi, i toplog obroka kojeg radnici dobiju u restoranu društvene ishrane kod poslodavca. Iz navoda predlagača proizlazi da u suštini osporava primjenu pomenutih odredaba u praksi, odnosno da smatra da je neustavno i nezakonito oporezivanje i samog toplog obroka, jer se u tom slučaju ne radi o naknadi za ishranu u toku rada. Međutim, problem iz domena praktične primjene opštih akata nije u okviru nadležnosti Ustavnog suda utvrđene članom 115. Ustava Republike Srpske. Član 6. osporenog pravilnika, kojim je propisano na koja lična primanja se ne plaća porez, u cijelosti je saglasan sa članom 9. Zakona o porezu na dohodak građana, s obzirom na to da pravilnik na identičan način reguliše poreska oslobađanja kao i zakon.

Kako iz navedenog proizlazi, propisivanje u osporenim odredbama Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak građana je u potpunosti saglasno načinu na koji su ovi pravni odnosi uređeni releventim zakonskim odredbama, pa je stoga Sud ocijenio da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede ustavnih principa iz člana 108. stav 2. Ustava, prema kojem propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: zamjenik predsjednika Suda sudija Adem Medić i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, mr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević i Branko Sunarić.

Broj: U-130/02

ZAMJENIK

22. decembar 2004.godine

PREDSJEDNIKA USTAVNOG SUDA

Adem Medić

Odbija se prijedlog za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti člana 4. stav… | Sudska praksa | Aktio