Ustavni sud Republike Srpske
Utvrđuje se da Odluka broj 01-53-17/98 od 15. oktobra 1998. godine, koju je donio direktor Centra za socijalni rad Gradiška, u vrijeme važenja nije bila u saglasnosti sa Ustavom i zakonom.
Odluka donesena 26. 01. 2005.
Predmeti (1)
U-88/02
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
26. 01. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 41. stav 5. i 61. tačka 1. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 29/94, 23/98 i 97/04), na sjednici održanoj 26. januara 2005. godine, donio je
ODLUKU
Utvrđuje se da Odluka broj 01-53-17/98 od 15. oktobra 1998. godine, koju je donio direktor Centra za socijalni rad Gradiška, u vrijeme važenja nije bila u saglasnosti sa Ustavom i zakonom.
Obrazloženje
Stoja Nišić, advokat iz Gradiške, dala je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Odluke broj 01-53-17/98 od 15. oktobra 1998. godine, koju je donio direktor Centra za socijalni rad Gradiška. Davalac inicijative navodi da je na osnovu osporene odluke, kao ovlašćeni punomoćnik, udaljena sa rasprave zakazane u Centru za socijalni rad Gradiška u predmetu koji se kod ovog organa vodio radi određivanja privremenog kontakta roditelja i djece. Smatra da je osporena odluka suprotna Porodičnom zakonu, koji nijednom svojom odredbom, osim člana 62. stav 2 koji se odnosi isključivo na postupak mirenja bračnih drugova, ne zabranjuje direktno učešće punomoćnika u postupcima pred ovim organom. Po mišljenju davaoca inicijative, direktor Centra za socijalni rad Gradiška je osporenim aktom izmijenio Porodični zakon, neovlašćeno ograničavajući pravo punomoćnika da prisustvuju raspravama na kojima se odlučuje o ostalim pitanjima u oblasti porodičnih odnosa iz nadležnosti ovog organa. Na osnovu izloženog, predlaže da Ustavni sud utvrdi da osporena odluka nije u saglasnosti sa Ustavom i zakonom. U odgovoru koji je direktor Centra za socijalni rad Gradiška dostavio na navode iz inicijative ističe se da je praksa pred ovim organom pokazala da se u predmetima iz porodičnih odnosa, naročito u pogledu vršenja roditeljskog prava, odnosno određivanja kontakata roditelja sa djecom u slučaju kada su poremećeni bračni odnosi, najbolji rezultati postižu kada roditelji direktno učestvuju u ovim postupcima. Zbog toga je, na prijedlog Stručnog tima, direktor donio osporenu odluku, koja je istaknuta na oglasnoj tabli Centra za socijalni rad.
Odluku broj 01-53-17/98 od 15. oktobra 1998. godine direktor Centra za socijalni rad Gradiška donio je na osnovu člana 13. Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji poslova u ovom organu, člana 22. Statuta Centra, ze Zaključka Stručnog tima od 18. septembra 1998. godine. Odluka se sastoji od uvodnog dijela, izreke i obrazloženja. U uvodnom dijelu je označen pravni osnov za donošenje ovog akta, odnosno naprijed navedene odredbe Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji poslova, Statuta i Zaključak Stručnog tima. Izreka se sastoji od tri stava: u prvom je određeno da su u postupcima koji se vode u Centru za socijalni rad iz oblasti bračnih i porodičnih odnosa direktni učesnici postupka bračni parovi, odnosno roditelji, usvojioci i staratelji; u drugom stavu je propisano da punomoćnici u navedenim postupcima mogu podnositi određene podneske, bez direktnog učestvovanja u istim, dok je u trećem stavu određeno da odluka stupa na snagu danom donošenja. Pored navedenog, osporena odluka sadrži i pouku o pravnom lijeku, prema kojoj se protiv ovog akta može podnijeti prigovor Upravnom odboru Centra u roku od 15 dana od dana prijema, te klauzulu pravosnažnosti, prema kojoj je odluka postala pravosnažna 2. novembra 1998. godine. U postupku ocjenjivanja osporene odluke Sud je, prije svega, utvrdio da ova odluka po svojoj pravnoj prirodi ima karakter opšteg akta. Navedeno proizlazi iz sadržine odnosa koje odluka reguliše, jer na opšti način uređuje pitanje učešća punomoćnika u određenim postupcima pred Centrom za socijalni rad Gradiška, te iz činjenice da se odnosi na neodređen broj lica i slučajeva, odnosno ne iscrpljuje se primjenom na određen slučaj, već ostaje i nakon te primjene dok se ne izmijeni ili ukine. Odluka je stupila na snagu, jer je objavljena na odgovarajući način, odnosno istaknuta je na oglasnoj tabli Centra za socijalni rad Gradiška.
Članom 13. Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Centra za socijalni rad, koji je označen kao pravni osnov za donošenje osporene odluke, propisano je da na osnovu Zaključka Stručnog tima direktor donosi odluke, odnosno rješenja. Članom 22. Statuta ovog organa, na koji se donosilac odluke takođe poziva, propisano je da Upravni odbor Centra imenuje i razrješava osnivač, da se broj članova i sastav Upravnog odbora utvrđuje aktom o osnivanju Centra, te da za člana Upravnog odbora može biti biran svaki radnik osim direktora. Pored toga, u preambuli osporene odluke direktor Centra se poziva i na Zaključak Stručnog tima od 18. septembra 1998. godine, prema kojem «u bračnim i porodičnim odnosima stranke ne mogu zastupati punomoćnici pred ovim organom, s obzirom na specifičnost ove oblasti, koja zahtijeva stručne metode socijalnog rada i dr. u rješavanju problema, a u zaštiti porodice i djece». U ocjenjivanju ustavnosti i zakonitosti osporene odluke Sud je imao u vidu odredbe Porodičnog zakona («Službeni list SRBiH» broj 21/79 i 44/89), koji se primjenjivao u vrijeme donošenja ovog akta. Prema ovom zakonu, zastupanje stranaka od strane punomoćnika u postupcima pred organom starateljstva je isključeno samo na ročištu za pokušaj mirenja bračnih drugova, odnosno članom 62. stav 2. propisano je da «punomoćnici ne mogu na ročištu za pokušaj mirenja zastupati bračne drugove, niti mogu prisustvovati ročištu». U ostalim postupcima pred organom starateljstva ovim zakonom nije isključeno zastupanje stranaka. Novi Porodični zakon Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 54/02) na identičan način reguliše ovo pitanje, odnosno samo je u postupku mirenja bračnih supružnika isključeno zastupanje i prisustvo punomoćnika ročištu (član 59. stav 2).
Tačkom 10. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske utvrđeno je da Republika uređuje i obezbjeđuje organizaciju, nadležnost i rad državnih organa. U postupcima koji se vode pred organima starateljstva primjenjuju se pravila Zakona o opštem upravnom postupku. S obzirom na navedeno, prilikom ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti osporene odluke Sud je imao u vidu i odredbe članova 57. do 62. Zakona o opštem upravnom postupku («Službeni list SFRJ» broj 47/86), koji se primjenjivao u vrijeme donošenja ovog akta. Navedenim odredbama je uređeno pitanje zastupanja stranaka u postupku od strane punomoćnika, te nije propisana mogućnost isključenja prisustva punomoćnika na ročištu. Odredbama člana 45. do 50. novog Zakona o opštem upravnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 13/02) učešće punomoćnika u upravnom postupku je propisano na isti način kao i u prethodnom zakonu koji reguliše ovu oblast, odnosno nisu predviđena ograničenja u pogledu pristupa punomoćnika na ročišta. Iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da je zastupanje stranaka od strane punomoćnika isključeno samo u postupku mirenja bračnih drugova pred organom starateljstva. Međutim, osporenom odlukom je pristup punomoćnika na ročišta isključen i u drugim postupcima koji se vode pred ovim organom, tako što je propisano da su u postupcima koji se vode pred Centrom za Socijalni rad Gradiška, iz oblasti bračnih i porodičnih odnosa, direktni učesnici bračni parovi, odnosno roditelji, usvojioci i staratelji, te da punomoćnici u navedenim postupcima mogu podnositi određene podneske, bez direktnog učešća u istim. Donosilac osporenog akta u obrazloženju navodi da je ova odluka donesena zato što je u toku rada Centar za socijalni rad Gradiška došao do praktičnih saznanja koja ukazuju na činjenicu da se u postupcima mirenja bračnih drugova, povjeravanja djece, određivanja kontakata roditelja i djece i dr. postižu daleko bolji rezultati direktnim učešćem stranaka u postupku, te je zbog toga učešće punomoćnika ograničeno samo na ulaganje podnesaka. Međutim, Sud je mišljenja da pristup punomoćnika na ročišta u postupcima pred organom starateljstva ni u kom slučaju ne isključuje mogućnost i pravo direktnih učesnika, odnosno stranaka u postupku – bračnih drugova, roditelja, staratelja i usvojioca, da neposredno učestvuju i budu saslušani na sve relevantne okolnosti od strane organa koji vodi postupak. Tako je propisano i članom 57. stav 3. Zakona o opštem upravnom postupku («Službeni list SFRJ» broj 47/86), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja osporene odluke, prema kojem «i pored punomoćnika, sama stranka može davati izjave, a ove se mogu od nje i neposredno tražiti».Dakle, zastupanjem stranaka od strane punomoćnika na ročištima nije isključena mogućnost organa starateljstva da putem neposrednog kontakta sa učesnicima u postupku stekne potrebna saznanja u svakom konkretnom predmetu kako bi donio odgovarajuću odluku.
Pored toga, akti navedeni u preambuli osporene odluke (Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, Statut i Zaključak Stručnog tima), ne mogu poslužiti kao pravni osnov za njeno donošenje, jer ne daju ovlašćenje direktoru Centra za socijalni rad Gradiška da svojim odlukama reguliše odnose koji se uređuju isključivo zakonom.
Na osnovu izloženog Sud je ocijenio da je donosilac osporene odluke neovlašćeno donio ovaj akt, te da je pitanje zastupanja stranaka od strane punomoćnika u postupcima iz bračnih i porodičnih odnosa pred Centrom za socijalni rad Gradiška uredio na način koji nije u saglasnosti sa zakonom. Zbog toga je osporenim normiranjem došlo do povrede ustavnih principa iz člana 108. Ustava Republike Srpske, prema kojem zakoni, statuti drugi propisi i opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom, a propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom.
U toku postupka je utvrđeno da je osporena odluka stavljena van snage Odlukom direktora Centra za socijalni rad Gradiška broj 01-53-34/04 od 19. novembra 2004. godine. Međutim, bez obzira na činjenicu što je osporeni akt prestao da važi, Sud je odlučio da ocijeni njegovu ustavnost i zakonitost zbog mogućih pravnih posljedica koje su nastupile u toku primjene osporene odluke.
S obzirom na to da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, u smislu člana 41. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 2/94, 23/98 i 97/04), u predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević i Branko Sunarić.
Broj: U-88/02 PREDSJEDNIK
26. januar 2005. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko