Ustavni sud Republike Srpske
Utvrđuje se da član 55. tačka 7. Opšteg kolektivnog ugovora («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 13/98, 39/99, 26/00 i 21/01), koji su utvrdili Zajednička komisija učesnika u zaključivanju Opšteg kolektivnog ugovora, odnosno Vlada Republike Srpske, Privredna komora Republike Srpske i Savez sindikata Republike Srpske, nije u saglasnosti sa Ustavom i zakonom.
Odluka donesena 01. 03. 2005.
Predmeti (1)
U-11/02
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
01. 03. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 61. tačka 1. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 29/94 i 23/098), na sjednici održanoj 1. marta 2005. godine, donioje
ODLUKU
Utvrđuje se da član 55. tačka 7. Opšteg kolektivnog ugovora («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 13/98, 39/99, 26/00 i 21/01), koji su utvrdili Zajednička komisija učesnika u zaključivanju Opšteg kolektivnog ugovora, odnosno Vlada Republike Srpske, Privredna komora Republike Srpske i Savez sindikata Republike Srpske, nije u saglasnosti sa Ustavom i zakonom.
Obrazloženje
Novica Ećimović iz Han Pijeska dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 55. tačka 7. Opšteg kolektivnog ugovora – prečišćen tekst («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 13/98), koji je utvrdila zajednička komisija učesnika u zaključivanju Opšteg kolektivnog ugovora i Izmjena i dopuna Opšteg kolektivnog ugovora («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 39/99, 26/00 i 21/01), koji su zaključili Vlada Republike Srpske, Privredna komora Republike Srpske i Savez sindikata Republike Srpske. U inicijativi se navodi da osporena odredba, kojom se utvrđuje visina otpremnine prilikom odlaska radnika u penziju, nije u skladu sa članom 127. stav 2. Zakona o radu, jer se, po mišljenju davaoca inicijative, na jedan način utvrđuje njena visina u Zakonu, a na drugi, nepovoljniji za radnika, u Opštem kolektivnom ugovoru. Davalac inicijative ističe da mu je prilikom odlaska u penziju isplaćena otpremnina u skladu sa uslovima utvrđenim osporenom odredbom Opšteg kolektivnog ugovora, a trebalo je, kako je navedeno, u skladu sa odredbom člana 127. Zakona o radu. Naime, inicijativom se ukazuje na to da zakon ima jaču pravnu snagu nego na kolektivni ugovor, zbog čega, po mišljenju davaoca inicijative, pravni osnov za utvrđivanje visine otpremnine prilikom odlaska radnika u penziju nije osporena odredba Opšteg kolektivnog ugovora nego član 127. stav 2. Zakona o radu, koji je stupio na snagu i primjenjuje se od 16. novembra 2000. godine. Zbog navedenog, te zbog toga što u Zakonu o radu nije određen rok do kog je obavezno zaključiti novi opšti kolektivni ugovor koji bi bio usklađen sa Zakonom o radu, davalac nicijative predlaže da Ustavni sud pokrene postupak za ocjenjivanje zakonitosti osporene odredbe u dijelu koji reguliše otpremninu. Osporenom odredbom člana 55. tačka 7. Opšteg kolektivnog ugovora («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 13/98, 39/99, 26/00 i 21/01), propisano je da poslodavac zaposlenim isplaćuje na teret materijalnih troškova poslovanja otpremninu prilikom odlaska radnika u penziju – u visini trostruke plate obračunate u skladu sa članovima 39–43. ovog kolektivnog ugovora kojim se propisuje postupak utvrđivanja osnovne plate i najniže cijene rada.
Članom 127. stav 2. Zakona o radu («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 38/00, 40/00, 41/00, 47/02, 38/03 i 66/03) propisano je da se visina otpremnine utvrđuje kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu, a zavisi od dužine rada radnika kod poslodavaca, i iznosi najmanje jednu trećinu prosječne mjesečne plate radnika isplaćene u poslednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu za svaku navršenu godinu rada kod poslodavca.
Ustavni sud je na sjednici održanoj 8. jula 2004. godine prihvatio datu inicijativu i pokrenuo postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 55. tačka 7. Opšteg kolektivnog ugovora («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 13/98, 39/99, 26/00 i 21/01), koji su utvrdili Zajednička komisija učesnika u zaključivanju Opšteg kolektivnog ugovora, odnosno Vlada Republike Srpske, Privredna komora Republike Srpske i Savez sindikata Republike Srpske i rješenje o pokretanju postupka dostavio na odgovor Narodnoj skupštini Republike Srpske.
U postupku ocijenjivanja ustavnosti i zakonitosti osporene odredbe člana 55. tačka 7. Opšteg kolektivnog ugovora, Sud je imao u vidu da se, saglasno članu 130. stav 2. Zakona o radu, kolektivnim ugovorom ne može odrediti manji obim prava od onog koji je određen zakonom. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju osporenom odredbom utvrđena visina otpremnine različito od zakonom utvrđene, kao i to da iz odredbe člana 127. stav 2. Zakona o radu proizlazi mogućnost da se radniku utvrdi povoljnija visina otpremnine od one propisane osporenom odredbom kolektivnog ugovora, Sud je ocijenio da je osporena odredba člana 55. Opšteg kolektivnog ugovora u nesaglasnosti sa Zakonom o radu. Naime, propisivanjem u Zakonu o radu da visina otpremnine prilikom odlaska radnika u penziju ne može biti manja od jedne trećine prosječne mjesečne plate radnika isplaćene u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod poslodavca, po ocjeni Suda, povoljnije je rješenje od rješenja iz osporene odredbe Opšteg kolektivnog ugovora, kojim se ta visina određuje na osnovu utvrđivanja osnovne plate i najniže cijene rada. Takođe, u postupku ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti osporene odredbe Opšteg kolektivnog ugovora Sud je imao u vidu i činjenicu da je ova odredba ostala neizmijenjena, iako je za učesnike u njegovom zaključivanju odredbom člana 161. stav 1. Zakona o radu propisana obaveza da u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona pristupe pregovaranju radi zaključivanja kolektivnih ugovora u skladu sa odredbama ovog zakona.
S obzirom na izloženo kao i to da je odredbom člana 108. Ustava Republike Srpske utvrđeno da propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom i zakonom, Sud je odlučio kao u dispozitivu.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević i Branko Sunarić.
Broj:U-11/02 PREDSJEDNIK
1. mart. 2005. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko