Ustavni sud Republike Srpske
Utvrđuje se da Obavezna instrukcija o načinu rada prvostepenih organa u postupku utvrđivanja svojstva borca i razvrstavanja u odgovarajuću kategoriju broj 05/5-7563-1/01 od 20. novembra 2001. godine, koju je donio ministar za pitanja boraca, žrtava rata i rada u Vladi Republike Srpske, nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Odgovora broj 05/5-56-16524/02 od 3. oktobra 2001. godine, koji je Ministarstvo za pitanja boraca, žrtava rata i rada u Vladi dostavilo Odjeljenju za opštu upravu Opštine Kotor Varoš.
Odluka donesena 01. 03. 2005.
Predmeti (1)
U-143/02
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
01. 03. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 38. stav 1. tačka 1. i člana 61. tačka 1. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 29/94, 23/98 i 97/04), na sjednici održanoj 1. marta 2005. godine, donio je
ODLUKU
Utvrđuje se da Obavezna instrukcija o načinu rada prvostepenih organa u postupku utvrđivanja svojstva borca i razvrstavanja u odgovarajuću kategoriju broj 05/5-7563-1/01 od 20. novembra 2001. godine, koju je donio ministar za pitanja boraca, žrtava rata i rada u Vladi Republike Srpske, nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.
Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Odgovora broj 05/5-56-16524/02 od 3. oktobra 2001. godine, koji je Ministarstvo za pitanja boraca, žrtava rata i rada u Vladi dostavilo Odjeljenju za opštu upravu Opštine Kotor Varoš.
Obrazloženje
Milena Kobas, Sanda Vuković i Borka Boci iz Banje Luke i Milan Radošević iz Kotor Varoša, dali su Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 2. Obavezne instrukcije o načinu rada prvostepenih organa u postupku utvrđivanja svojstva borca i razvrstavanja u odgovarajuću kategoriju broj 05/5-7563-1/01 od 20. novembra 2001. godine, koju je donio ministar za pitanja boraca, žrtava rata i rada u Vladi Republike Srpske i Odgovora broj 05/5-56-16524/02 od 3. oktobra 2001. godine, koji je Ministarstvo za pitanja boraca, žrtava rata i rada dalo Odjeljenju za opštu upravu Opštine Kotor Varoš. U podnesku se navodi da su osporena odredba Instrukcije, kao i osporeni odgovor, naustavni i nezakoniti, jer nemaju uporište u Zakonu o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 35/99), odnosno da ovim zakonom ministru nije dato ovlašćenje da svojim aktima na drugačiji način reguliše pitanja vezana za postupak donošenja rješenja o priznavanju statusa borca i razvrstavanja u odgovarajuću kategoriju. Davaoci inicijative ističu da iz člana 2. obavezne instrukcije, kao i osporenog odgovora, proizlazi da određena prava po osnovu statusa borca mogu da koriste samo borci koji su na dan stupanja na snagu Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca živi, pa su u mogućnosti da lično podnesu zahtjev za donošenja rješenja o kategorizaciji, odnosno borci koji su to za života učinili, pa su porodice po tom osnovu ostavrile priznata prava. Smatraju da članovi porodica boraca koji su poginuli ili umrli prije donošenja ovog zakona, ne mogu dokazivati njihov status borca, niti razvrstavanje u odgovarajuću kategoriju borca, pa tako ni koristiti određene pogodnosti i prava priznata zakonom, a koje se temelje na činjenici da je umrli bio borac. Na osnovu izloženog, predlažu da Ustavni sud utvrdi da osporeni član 2. obavezne instrukcije, kao i odgovor koji je na upit Odjeljenja za opštu upravu Opštine Kotor Varoš dalo Ministarstvo za pitanja boraca, žrtava rata i rada, nisu u saglasnosti sa Ustavom i zakonom. U odgovoru na inicijativu Ministarstvo za pitanja boraca, žrtava rata i rada Republike Srpske navodi da je osporeni član Obavezne instrukcije u saglasnosti sa Zakonom o opštem upravnom postupku («Službeni list SFRJ» broj 47/86), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja osporenog akta, kao i odredbama važećeg Zakona o opštem upravnom postupku Republike Srpske (»Službeni glasnik Republike Srpske» broj 13/02), prema kojima je stranačka legitimacija jedan od uslova da bi neko mogao biti stranka u postupku. U dopuni odgovora od 27. decembra 2004. godine ističe se da osporena instrukcija nije objavljena, jer za to ne postoji zakonska obaveza, te da je prestala da važi stupanjem na snagu novog Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 46/04 i 53/04). Ističe se da ovaj zakon sadrži odredbu koja precizno definiše pitanje koje je bilo regulisano osporenim članom 2. Instrukcije, odnosno da je članom 28. stav 2. propisano da u slučaju smrti borca, zahtjev za utvrđivanje statusa borca i razvrstavanje u odgovarajuću kategoriju mogu podnijeti članovi njegove porodice koji imaju neposredan pravni interes. U preambuli osporene obavezne instrukcije označeno je da je ministar za pitanja boraca, žrtava rata i rada ovaj akt donio na osnovu člana 72. stav 1. Zakona o državnoj upravi («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 11/94) i člana 137. stav 1. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 35/99). Članom 2. ove instrukcije je propisano da se «utvrđivanje i priznavanje svojstva borca i razvrstavanje u odgovarajuću kategoriju vrši na osnovu obrazloženog pismenog zahtjeva borca, uz koji su priloženi uvjerenje nadležnog odsjeka Ministarstva odbrane o vremenu angažovanja u oružanim snagama SFRJ, odnosno Republike Srpske, za vrijeme neposredne opasnosti i ratnog stanja i druge isprave kojima se dokazuje osnovanost zahtjeva (nalazi, ocjene i mišljenja nadležnih vojnoljekarskoh komisija o pravdanju bolovanja, rješenja o otpustu iz jedinice i dr.). Pored isprava iz stava 1. ovog člana službeno lice može od podnosioca zahtjeva tražiti da pribavi, podnese ili ponudi i druge dokaze u slučaju da posumnja u vjerodostojnost isprave ili tačnost pravno relevantnih činjenica navedenih u ispravama, ili na to bude upozoreno od strane drugih lica. O zahtjevima iz stava 1. ovog člana se, po pravilu odlučuje u skraćenom postupku». U osporenom odgovoru broj 05/5-56-16524/02 od 3. oktobra 2001. godine, koji je Ministarstvo za pitanja boraca, žrtava rata i rada dostavilo Odjeljenju za opštu upravu Opštine Kotor Varoš na njihov upit, navedeno je: «Dakle, radi se o ličnom pravu o kojem opštinski organi za pitanja boraca i žrtava rata rješavaju u postupku pokrenutom na lični zahtjev borca. Ukoliko borcu za života nije utvrđen status borca i razvrstavanje u odgovarajuću kategoriju, članovi porodice ne mogu podnijeti zahtjev u njegovo ime poslije njegove smrti».
U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporene obavezne instrukcije, Sud je, prije svega, utvrdio da ovaj akt po svojoj pravnoj prirodi ima karakter opšteg akta. Ovo proizlazi iz činjenice da se u konkretnom slučaju radi o provedbenom aktu koji je ministar donio u cilju provođenja Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca, postupajići po članu 137. ovog zakona, kojim je propisana njegova obaveza da daje obavezne instrukcije prvostepenim organima nadležnim za pitanja boraca i žrtava rata za izvršavanje poslova za koje su ovlašćeni zakonom. Osporenom instrukcijom su razrađene odredbe pomenutog zakona koje se odnose na postupanje gradskih, odnosno opštinskih organa uprave nadležnih za pitanja boraca i žrtava rata u postupku utvrđivanja svojstva borca i razvrstavanja u odgovarajuću kategoriju.
Članom 109. Ustava Republike Srpske utvrđeno je da «zakoni, drugi propisi i opšti akti stupaju na snagu najranije osmog dana od dana objavljivanja, osim ako iz naročito opravdanih razloga nije predviđeno da ranije stupe na snagu. Prije stupanja na snagu, zakoni, drugi propisi i opšti akti državnih organa objavljuju se u odgovarajućem službenom glasilu». Prema tome, uslov za stupanje na snagu i početak primjene opšteg akta je njegovo objavljivanje. Kako osporena instrukcija ima karakter opšteg akta, bez obzira na činjenicu što zakonom nije izričito propisano njeno objavljivanje, trebalo je istu objaviti na odgovarajući način, jer je Ustavom Republike Srpske utvrđena obaveza objavljivanja opštih akata državnih organa. S obzirom na to da se osporena instrukcija primjenjivala, iako nije objavljena, Sud je ocijenio da je u konkretnom slučaju došlo do povrede ustavnih principa garantovanih članom 109. Ustava Republike Srpske.
U pogledu zahtjeva za ocjenu ustavnosti i zakonitosti odgovora broj 05/5-56-16524/02 od 3. oktobra 2001. godine, koji je Ministarstvo za pitanja boraca, žrtava rata i rada dostavilo Odjeljenju za opštu upravu Opštine Kotor Varoš, Sud je ocijenio da ovaj odgovor nema karakter opšteg akta za čiju ocjenu je nadležan prema članu 115. Ustava Republike Srpske.
S obzirom na to da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, u smislu odredaba člana 12. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 97/04), odlučio u predmetu bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević i Branko Sunarić.
Broj: U-143/02 PREDSJEDNIK
1. mart 2005. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko