Ustavni sud Republike Srpske
Utvrđuje se da Uredba o načinu konstituisanja novih organa upravljanja i načinu rada preduzeća u kojima se državni kapital privatizuje po posebnim privatizacionim programima (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 48/01), koju je donijela Vlada Republike Srpske, nije u saglasnosti sa Ustavom i zakonom. Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti čl. 7. i 46. Zakona o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 24/98), koji je donijela Narodna skupština Republike Srpske.
Odluka donesena 30. 05. 2005.
Predmeti (1)
U-109/01
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
30. 05. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 61. tačka 1. i 2. i člana 62. tačka 4. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 29/94, 23/98 i 97/04), na sjednici održanoj 30. maja 2005. godine, donioje
ODLUKU
Utvrđuje se da Uredba o načinu konstituisanja novih organa upravljanja i načinu rada preduzeća u kojima se državni kapital privatizuje po posebnim privatizacionim programima (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 48/01), koju je donijela Vlada Republike Srpske, nije u saglasnosti sa Ustavom i zakonom.
Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti čl. 7. i 46. Zakona o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 24/98), koji je donijela Narodna skupština Republike Srpske.
Obrazloženje
Računovodstveno-pravni centar male privrede “Marka” − Laktaši dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti čl. 7. i 46. Zakona o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 24/98), koji je donijela Narodna skupština Republike Srpske i ustavnosti i zakonitosti Uredbe o načinu konstituisanja novih organa upravljanja i načinu rada preduzeća u kojima se državni kapital privatizuje po posebnim privatizacionim programima (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 48/01), koju je donijela Vlada Republike Srpske. U inicijativi se navodi da se osporenim čl. 7. i 46. Zakona o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima, koji su po ocjeni davaoca inicijative nejasni, konfuzni i dvosmisleni, daje Vladi ovlašćenje da može vršiti izmjene i dopune ovog Zakona, što nije u saglasnosti sa ustavnim principom o podjeli vlasti iz člana 69. Ustava. Davalac inicijative takođe navodi da je na osnovu čl. 7. i 46. pomenutog Zakona donesena osporena uredba, koja ne predstavlja akt za izvršavanje zakona, već se ovom uredbom vrše njegove izmjene i dopune, čime je povrijeđeno ustavno načelo o podjeli državne vlasti. U prilog ovoj tvrdnji ističe da su članom 19. ovog akta propisane novčane kazne koje nisu predviđene Zakonom o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima. Na osnovu izloženog, predlaže da Ustavni sud utvrdi da odredbe čl. 7. i 46. osporenog zakona nisu u saglasnosti sa Ustavom, te da osporena uredba nije u saglasnosti sa Ustavom i zakonom. Osporenim članom 7. Zakona o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima («Službeni glanik Republike Srpske» broj 24/98) propisano je da se državni kapital u preduzećima iz oblasti proizvodnje i distribucije električne energije, željezničkog saobraćaja, telekomunikacija, vodosnabdijevanja, rudarstva i šumarstva, javnih medija, igara na sreću, prozvodnje oružja, vojne opreme i ostalim preduzećima od strateškog značaja, privatizuje na osnovu ovog zakona, a po posebnim privatizacionim programima Vlade. Osporenim članom 46. istog zakona predviđeno je da će se izbor novih organa upravljanja u preduzeću i prijava za upis u sudski registar obaviti u roku od 45 dana od dana prijema obavještenja o izvršenoj privatizaciji državnog kapitala u preduzeću od strane Direkcije, na osnovu posebnog akta Vlade.
Uvidom u osporenu uredbu o načinu konstituisanja novih organa upravljanja i načinu rada preduzeća u kojima se državni kapital privatizuje po posebnim privatizacionim programima ( «Službeni glasnik Republike Srpske» broj 48/01) utvrđeno je: da je predmet regulisanja ovog akta izbor novih organa upravljanja i način rada preduzeća u kojima se državni kapital privatizuje po posebnim privatizacionim programima Vlade Republike Srpske, u kojima je izvršena privatizacija državnog kapitala, djelimično ili u cjelosti, od dana prijema obavještenja o izvršenoj privatizaciji državnog kapitala do upisa promjene svojine državnog kapitala u sudski registar (član 1) obavljanje djelatnosti preduzeća u kojem je izvršena vlasnička transformacija i koje je pravni sljedbenik preduzeća koje je transformisano, obaveza podnošenja prijave za upis promjene vlasništva državnog kapitala u sudski registar, način i postupak preduzimanja radnji organa upravljanja i poslovođenja za sazivanje prve skupštine društva, način odlučivanja skupštine društva, akti skupštine, sazivanje novog upravnog odbora (čl. 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 11, 12. i 13). Odredbama čl. 9. i 10. ove Uredbe regulisano je da državni kapital u skupštini društva kapitala zastupa predstavnik koga imenuje Vlada Republike Srpske, koja, takođe, imenuje predstavnika Fonda za restituciju do njegovog osnivanja. Postupak ponavljanja prve skupštine, koju saziva Direkcija i način odlučivanja na ponovljenoj skupštini regulisani su odredbama čl.15, 16, 17. i 18. Uredbe. Članom 19. ovog akta predviđena je novčana kazna za direktora preduzeća ukoliko ne postupi u skladu sa odgovarajućim odredbama ove uredbe. Razmatrajući datu inicijativu, Ustavni sud je na sjednici održanoj 4. i 5. marta 2004. godine pokrenuo postupak za ocjenjivanje ustavnosti čl. 7. i 46. Zakona o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 24/98) i ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Uredbe o načinu konstituisanja novih organa upravljanja i načinu rada preduzeća u kojima se državni kapital privatizuje po posebnim privatizacionim programima («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 48/01), koju je donijela Vlada Republike Srpske. Rješenje o pokretanju postupka je dostavljeno na odgovor Narodnoj skupštini i Vladi Republike Srpske.
Narodna skupština i Vlada Republike Srpske nisu dostavile Sudu odgovor na rješenje o pokretanju postupka.
Tačkom 6) Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske utvrđeno je da Republika, pored ostalog, uređuje i obezbjeđuje svojinske odnose i zaštitu svih oblika svojine, dok je članom 58. stav 1. Ustava određeno da se svojinska prava i obaveze nad sredstvima u drštvenoj svojini i uslovi pod kojima se ta sredstva prenose u druge oblike svojine uređuju zakonom. S obzirom na to da, prema članu 70. tačka 2. Ustava, Narodna skupština Republike Srpske donosi zakone, to je u njenoj nadležnosti regulisanje odnosa u oblasti transformacije svojinskih prava i obaveza nad sredstvima u društvenoj, odnosno državnoj svojini i uslova pod kojima se ta sredstva prenose u druge oblike svojine. Na osnovu navedenih ustavnih ovlašćenja, a u cilju ekonomskog jačanja Republike i efikasnijeg upravljanja preduzećima u uslovima prelaska na tržišnu ekonomiju, Narodna skupština je donijela Zakon o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 24/98). Ovim zakonom je zakonodavac, na način koji smatra cjelishodnim, uredio uslove i postupak za prodaju i prenošenje državnog kapitala u preduzećima Republike Srpske u svojinu domaćih i stranih fizičkih i pravnih lica. U okviru definisanja osnovnih principa u ovoj oblasti, pomenutim zakonom su utvrđeni subjekti, predmet i metodi provođenja svojinske transformacije u preduzećima. Tako su, saglasno navedenim ustavnim ovlašćenjima, osporenim članom 7. Zakona određene privredne oblasti od strateškog značaja za Republiku, te propisano da će se privatizacija državnog kapitala u preduzećima iz ovih oblasti provesti na osnovu ovog zakona, a prema posebnim privatizacionim programima Vlade. Osporenim članom 46. Zakona dato je ovlašćenje Vladi Republike Srpske da donese poseban akt kojim će se urediti izbor novih organa upravljanja u preduzeću i prijava za upis u sudski registar. Dakle, zakonodavac je, kao nosilac strateških interesa Republike, putem zakona utvrdio temeljne principe privatizacije državnog kapitala u preduzećima, dok je u nadležnost Vlade prenio ovlašćenje da svojim aktom bliže uredi pitanja od značaja za izvršavanje ovog Zakona. Imajući u vidu izloženo, Sud je ocijenio da normiranjem kao u osporenim članovima 7. i 46. Zakona o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima, nije došlo do povrede ustavnih načela iz člana 69. stav 2. Ustava i Amandmana LXXVI na Ustav Republike Srpske, kojim je utvrđeno da ustavotvornu i zakonodavnu vlast vrši Narodna skupština, a zakonodavnu Narodna skupština i Vijeće naroda.
U toku postupka Sud je utvrdio da je osporeni član 7. Zakona o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 24/98) nakon podnošenja inicijative izmijenjen i dopunjen u više navrata Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 62/02, 38/03 i 65/03), zbog čega je Sud ocijenio ustavnost osporene odredbe u vrijeme važenja.
U preambuli osporene Uredbe o načinu konstituisanja novih organa upravljanja i načinu rada preduzeća u kojima se državni kapital privatizuje po posebnim privatizacionim programima («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 48/01), označeno je da je ovaj akt donesen na osnovu članova 7. i 46. Zakona o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 24/98) i člana 34. stav 1. Zakona o Vladi Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 3/97, 3/98 i 29/00).
Ustavom Republike Srpske utvrđeno je da Vlada donosi uredbe, odluke i druga akta za izvršavanje zakona (član 90. tačka 4), a odredbama Zakona o Vladi Republike Srpske propisano je da Vlada donosi uredbe, odluke, rješenja i zaključke (član 33), te da se uredbom bliže uređuju odnosi od značaja za izvršavanje zakona (član 34. stav 1).
Polazeći od navedenih ustavnih i zakonskih odredbi, Sud je utvrdio da odredbe člana 7. i 46. Zakona o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima, koje su navedene kao pravni osnov za donošenje ovog akta, kao ni druge odredbe pomenutog Zakona, ne daju ovlašćenje Vladi da na drugačiji način reguliše određene odnose koji su uređeni zakonom za čije je izvršenje Uredba donesena. Naime, članom 7. Zakona određene su privredne oblasti od strateškog značaja za Republiku, te propisano da će se privatizacija državnog kapitala u preduzećima iz ovih oblasti provesti na osnovu Zakona, a prema posebnim privatizacionim programima Vlade. Članom 46. dato je ovlašćenje Vladi Republike Srpske da donese poseban akt kojim će se urediti izbor novih organa upravljanja u preduzeću i prijava za upis u sudski registar.
Međutim, Vlada je osporenom uredbom, po mišljenju Suda, izašla izvan okvira ovlašćenja utvrđenih navedenim zakonskim odredbama. To se, prije svega, odnosi na regulisanje načina rada preduzeća u kojima se državni kapital privatizuje po posebnim privatizacionim programima Vlade, iako je citiranom odredbom člana 46, kao što je već istaknuto, Vladi dato ovlašćenje da svojim aktom uredi izbor novih organa upravljanja u preduzeću i prijavu za upis u sudski registar. Regulisanje načina rada preduzeća je, po ocjeni Suda, izvan domena ovlašćenja izvršnih organa da donose akte za izvršavanje zakona. Pored toga, osporenom uredbom su propisane i novčane kazne koje nisu predviđene Zakonom o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima.
Imajući u vidu izloženo, Ustavni sud je ocijenio da je osporenom uredbom Vlada preuzela zakonodavnu funkciju, te tako izašla iz okvira svojih ustavnih i zakonskih ovlašćenja, čime je došlo do povrede ustavnog principa o podjeli vlasti iz člana 69. Ustava, kao i člana 90. tačka 3. i 4. Ustava kojima je određena sadržina izvršne vlasti koju vrši Vlada. Osporenim normiranjem je, takođe, povrijeđeno i načelo zakonitosti iz člana 108. stav 2. Ustava Republike Srpske, prema kojem svi propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom.
Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu odluke.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Sunarić i Avdo Špiljak.
Broj: U - 109/01 30. maj 2005. godine PREDSJEDNIK
USTAVNOG SUDA
Mirko Zovko