Ustavni sud Republike Srpske
Ne prihvataju se inicijative za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti članova 4. stav 8, člana 8. stav 2, člana 10. stav 2. i 3, člana 15. stav 7, člana 17. stav 3, člana 18. stav 3, člana 23. stav 6 člana 42. stav 2, i članova 51, 52, 53, 67, 68, 69, 70, 71, 72. i 73. Zakona o trgovini («Službeni glasnik Republike Srpske br. 16/96, 25/96 i 52/01), člana 10. stav 1. tačka 2. Zakona o tržišnoj inspekciji («Službeni glasnik Republike Srpske broj 10/97) i ustavnosti i zakonitosti Uredbe o regulisanju prometa određenih naftnih derivata («Službeni glasnik Republike Srpske broj 91/03), koju je donijela Vlada Republike Srpske.
Odluka donesena 30. 05. 2005.
Predmeti (1)
U-5/02
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Rješenje
30. 05. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 62. tačke 4. i 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske br. 29/94, 23/98 i 97/04), na sjednici održanoj 30. maja 2005. godine, donioje
RJEŠENjE
Ne prihvataju se inicijative za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti članova 4. stav 8, člana 8. stav 2, člana 10. stav 2. i 3, člana 15. stav 7, člana 17. stav 3, člana 18. stav 3, člana 23. stav 6 člana 42. stav 2, i članova 51, 52, 53, 67, 68, 69, 70, 71, 72. i 73. Zakona o trgovini («Službeni glasnik Republike Srpske br. 16/96, 25/96 i 52/01), člana 10. stav 1. tačka 2. Zakona o tržišnoj inspekciji («Službeni glasnik Republike Srpske broj 10/97) i ustavnosti i zakonitosti Uredbe o regulisanju prometa određenih naftnih derivata («Službeni glasnik Republike Srpske broj 91/03), koju je donijela Vlada Republike Srpske.
Obrazloženje
Jovica Šukurma iz Srpskog Broda dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 15. Zakona o trgovini («Službeni glasnik Republike Srpske br. 16/96, 25/96 i 52/01) i člana 10. stav 1. tačka 2. Zakona o tržišnoj inspekciji («Službeni glasnik Republike Srpske broj 10/97), a Računovodstveno-pravni centar male privrede «Marka» − Laktaši inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 4. stav 8, člana 8. stav 2, člana 10. stav 2. i 3, člana 15. stav 7, člana 17. stav 3, člana 18. stav 3, člana 23. stav 6 člana 42. stav 2, i članova 51, 52, 53, 67, 68, 69, 70, 71, 72. i 73. Zakona o trgovini («Službeni glasnik Republike Srpske br. 16/96, 25/96 i 52/01) i Uredbe o regulisanju prometa određenih naftnih derivata («Službeni glasnik Republike Srpske broj 91/03), koju je donijela Vlada Republike Srpske. Računovodstveno-pravni centar male privrede «Marka» − Laktaši dao je i dopunu inicijative koja se odnosi na osporene članove 67. i 68. Zakona o trgovini («Službeni glasnik Republike Srpske br. 16/96, 25/96 i 52/01).
Davalac inicijative Jovica Šukurma navodi da je povod njegovoj inicijativi Rješenje tržišnog inspektora, kojim je utvrđeno da se za prekršaj prodaje robe bez dokumentacije vrijedne 79,38 KM i postupanje suprotno odredbi člana 15. Zakona o trgovini, kao i člana 10 stav 1. tačka 2. Zakona o tržišnoj inspekciji, privremeno zatvara njegov prodajni objekat. Na ovaj način je, kako je u inicijativi naglašeno, umjesto naplate kazne na licu mjesta, ili prijave prekršaja sudiji za prekršaje, njemu uskraćeno ustavom zagarantovano pravo na rad.
U inicijativi Računovodstveno-pravnog centra male privrede «Marka» − Laktaši navodi se da je Narodna skupština prenošenjem zakonodavne vlasti na ministra trgovine i nadležni organ opštine, kao što je propisano u osporenim odredbama člana 4. stav 8, člana 8. stav 2, člana 10. stav 2, člana 15. stav 7, člana 17. stav 3, člana 18. stav 3, člana 23. stav 6 člana 42. stav 2, prekoračila svoja ustavna ovlašćenja i povrijedila načelo o podjeli vlasti u Republici, iz člana 69. Ustava. Isto to, po mišljenju davaoca inicijative, učinjeno je i osporenim članovima 51, 52 i 53. ovog zakona, kojima je Vlada ovlašćena da može donositi privremene mjere u slučaju da na tržištu nastanu veći poremećaji u proizvodnji i prometu određene robe. Ovakvim propisivanjem, po mišljenju davaoca inicijative, povrijeđene su odredbe članova 50, 51. i 52. Ustava, a članu 50. Ustava, pored navedenih, suprotne su i osporene odredbe 67, 68, 69, 70, 71, 72. i 73. Zakona o trgovini. Naime, ističe se da su za isti prekršaj ovim odredbama Zakona propisane različite kazne za pravna i fizička lica i da je to, po njegovom mišljenju, suprotno načelu ravnopravnosti svih oblika svojine proklamovanim članom 50. Ustava. U ovoj tvrdnji inicijator ide i dalje i u dopuni inicijative navodi da su osporene odredbe članova 67. i 68. Zakona o trgovini neustavne i nezakonite jer propisuju najnižu novčanu kaznu u iznosu koji je suprotan iznosu utvrđenom stavom 1. člana 25. Zakona o prekršajima («Službeni glasnik Republike Srpske br. 12/94, 16/95, 21/96, 40/98 i 96/03), kao i način utvrđivanja zaštitnih mjera suprotno članu 42. tog zakona i članu 48-a Zakona o dopunama Zakona o prekršajima («Službeni glasnik Republike Srpske broj 21/96). Takođe, osporene odredbe članova 67. i 68. Zakona o trgovini smatra nepreciznim u pogledu određivanja šta se smatra «odgovornim licem u preduzeću ili drugom pravnom licu» u smislu odredaba Zakona o preduzećima («Službeni glasnik Republike Srpske br. 24/98, 62/02 i 38/3). U pogledu osporene uredbe, davalac inicijative navodi da Vlada Republike Srpske ovom uredbom mijenja Zakon, iakoto može da radi samo organ koji je Zakon i donio, te da se Narodna skupština nije mogla odreći svoje zakonodavne vlasti u korist Vlade, kao u konkretnom slučaju. Zbog svega navedenog, u inicijativi, kao i dopuni inicijative, predlaže se da Ustavni sud svojom odlukom utvrdi da osporene odredbe Zakona o trgovini u vrijeme važenja nisu bile u saglasnosti sa Ustavom, te da je osporena uredba u vrijeme važenja bila neustavna i nezakonita.
Ustavni sud je odlučio da, na osnovu člana 8. Poslovnika o radu Ustavnog suda Republike Srpske, o inicijativama vodi jedinstven postupak pod brojem U-5/02, pod kojim je zavedena prvoprispjela inicijativa.
Ministarstvo trgovine i turizma Republike Srpske je u odgovoru datom na navode iz inicijative Računovodstveno-pravnog centra male privrede «Marka» − Laktaši koji se odnose na osporene članove 67, 68, 69, 70, 71, 72. i 73. Zakona o trgovini («Službeni glasnik Republike Srpske br. 16/96, 25/96 i 52/01) istaklo da su navodi inicijatora neosnovani, te da se ne može primijeniti isti princip i metod utvrđivanja ustavnosti osporenih članova Zakona o trgovini i članova 26, 27, 28. i 29. Zakona o tržišnoj inspekciji («Službeni glasnik Republike Srpske broj 10/97), koje su već ocijenjene nesaglasnim sa Ustavom. Navedeno je da se osporenim odredbama Zakona o trgovini, za različite prekršaje predviđaju i različite zaštitne mjere za pravna i fizička lica, za razliku od propisivanja u navedenim odredbama Zakona o tržišnoj inspekciji, gdje je za isti prekršaj bila predviđena različita kaznena politika, zavisno od toga da li se radi o pravnom ili fizičkom licu. Predlažu da Sud odbaci inicijativu kao neosnovanu, jer se, po njihovom mišljenju, osporenim odredbama Zakona o trgovini ne narušava ustavni princip o ravnopravnosti svih oblika svojine i slobodnom privređivanju iz člana 50. Ustava Republike Srpske.
Osporenim odredbama člana 4. stav 8, člana 8. stav 2, člana 10. stav 2. i 3, člana 15, člana 17. stav 3, člana 18. stav 3, člana 23. stav 6, člana 42. stav 2, Zakona o trgovini («Službeni glasnik Republike Srpske br. 16/96, 25/96 i 52/01) propisano je da ministar nadležan za poslove trgovine propisuje: minimalne uslove za prostorije, opremu i uređaje, kao i uslove koje moraju ispunjavati radnici koji neposredno obavljaju trgovinu; oblik i način vođenja trgovačkih knjiga; vrste roba koje se mogu prodavati na malo van poslovnih prostorija preko pokretnih prodavnica i drugih oblika privremene i povremene prodaje na za to određenim mjestima, u skladu sa zakonom; bliže uslove koje treba da ispuni otkupna stanica i otkupno mjesto za otkup poljoprivrednih proizvoda i otkupna stanica za otkup stoke; oblik, sadržinu i način vođenja evidencije trgovca koji se bavi pružanjem trgovinskih usluga i bliže kriterijume za utvrđivanje dominantnog položaja trgovca. U osporenim članovima 51, 52. i 53. ovog zakona navedene su privremene mjere koje može propisati Vlada radi sprečavanja i otklanjanja poremećaja na tržištu, i to samo ako se poremećaji ne mogu otkloniti mjerama tekuće ekonomske politike. Ostale osporene odredbe članova 67, 68, 69, 70, 71, 72. i 73. Zakona o trgovini su kaznene odredbe kojima se utvrđuju novčani iznosi i zaštitne mjere za određena krivična djela i prekršaje. Od navedenih, davalac inicijative je posebno ukazao na odredbu člana 67. Zakona, kojom je, pored ostalog, propisano da će se za radnje iz stava 1. tačka 1. i tačke 3. do 15. ovog člana kazniti za prekršaj i pravno lice, proizvođač iz člana 65. ovog zakona koji neopravdano drži robu na zalihama i ne stavlja je u promet, novčanom kaznom od 3.000 do 15.000 KM, odgovorno lice u preduzeću ili u drugom pravnom licu, odnosno kod proizvođača iz stava 2. ovog člana − novčanom kaznom od 300 do 1.500 KM, te da će se za prekršaj iz stava 1. tačke 13. do 20. ovog člana učiniocu izreći uz kaznu i zaštitna mjera oduzimanja predmeta koji su upotrebljeni ili bili namjenjeni za izvršenje prekršaja ili koji su nastali izvršenjem prekršaja, kao i zaštitna mjera oduzimanja imovinske koristi. Odredba, koju, takođe ističe inicijator, je odredba člana 68. Zakona o trgovini u kojoj se propisuje da će se za prekršaj iz člana 67. ovog zakona preduzeću ili drugom pravnom licu uz kaznu izreći i zaštitna mjera zabrane obavljanja trgovine u trajanju do pet godina, a za prekršaj iz stava 1. ovog člana odgovornom licu u preduzeću ili u drugom pravnom licu izreći će se uz kaznu i zaštitna mjera zabrane obavljanja trgovine u trajanju do pet godina. Članom 10. stav 1. tačka 2. Zakona o tržišnoj inspekciji («Službeni glasnik Republike Srpske br. 10/97 i 52/01) propisano je da će tržišni inspektor u vršenju inspekcijskog nadzora privremeno zatvoriti prodajni objekat ili drugo prodajno mjesto na period od 30 dana i u slučaju kada se prodaje roba bez dokumentacije.
Osporenu Uredbu o regulisanju prometa određenih naftnih derivata («Službeni glasnik Republike Srpske broj 91/03) Vlada Republike Srpske je donijela na osnovu članova 51. i 52. Zakona o trgovini («Službeni glasnik Republike Srpske br. 16/96, 25/96 i 52/01) i člana 34. stav 1. Zakona o Vladi Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske br. 3/97, 3/98 i 29/00). Propisano je, pored ostalog, da se ovom uredbom određuje promet naftnih derivata označenih tarifnim oznakama iz carinske tarife BiH i da se uvozom i prometom navedenih naftnih derivata mogu baviti samo pravna lica koja ove derivate koriste u svrhu tehničko-tehnološkog procesa, direktno ili preko uvoznika na osnovu zaključenog ugovora. Zatim, da ta pravna lica moraju biti upisana u registar koji se vodi u Ministarstvu trgovine i turizma i da se u taj registar upisuju i pravna o lica koja nabavku vrše direktno ili preko posrednika iz Federacije BiH i Distrikta Brčko u navedenu svrhu, te da način vođenja registra propisuje ministar nadležan za poslove trgovine. Takođe se propisuje da je dužnost pravnog lica da pri carinjenju robe, kao i prilikom transporta i prometa robe, predoči potvrdu Ministarstva trgovine i turizma, a da uputstvo o sadržini te potvrde donosi ministar nadležan za poslove trgovine. Propisane su i novčane kazne za prekršaj iz čl. 2. i 3. ove uredbe i nenamjensko korišćenje naftnih derivata iz člana 1. ove uredbe, da kontrolu i sprovođenje ove uredbe vrši Poreska uprava, Republička uprava carina i Tržišna inspekcija i da će se ova uredba primjenjivati najduže šest mjeseci. Odlukom Ustavnog suda Republike Srpske broj U-104/01 i U-105/01od 28. i 29. marta 2002. godine nije prihvaćena inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 4. stav 8, člana 8. stav 2, člana 10, člana 15, stav 7, člana 17. stav 3, člana 18. stav 3, člana 23. stav 6. člana 42. stav 2 i članova 51, 52, 62, 67, 70, 71, 72. i 74. Zakona o trgovini («Službeni glasnik Republike Srpske br. 16/96, 25/96 i 52/01).
Sud je, imajući u vidu navedenu odluku, u ocjenjivanju osporenih odredbi članova 4. stav 8, člana 8. stav 2, člana 10. stav 2. i 3, člana 15. stav 7, člana 17. stav 3, člana 18. stav 3, člana 23. stav 6, člana 42. stav 2. i čl. 51, 52, 67, 70, 71. i 72. Zakona o trgovini («Službeni glasnik Republike Srpske br. 16/96, 25/96 i 52/01), odlučio kao u dispozitivu, jer je o ovom dijelu inicijative već donesena odluka.
U postupku ocjenjivanja ostalih osporenih odredbi Zakona, Ustavni sud je imao u vidu sljedeće:
- članom 69. stav 1. Ustava Republike Srpske utvrđeno je da se državna vlast u Republici organizuje na načelu podjele vlasti, a stavom 2. ovog člana i Amandmanom LXXVI na Ustav, da zakonodavnu vlast vrši Narodna skupština i Vijeće naroda;
- članovima 50, 51. i 52. utvrđeno je da, pored ostalog, Republika mjerama ekonomske i socijalne politike podstiče ekonomski razvoj i povećanje socijalnog blagostanja građana, da se ekonomsko i socijalno uređenje zasniva na ravnopravnosti svih oblika svojine i slobodnom privređivanju, slobodnom kretanju robe, rada i kapitala, a slobodno preduzetništvo se može zakonom ograničiti samo radi zaštite interesa Republike, čovjekove okoline, zdravlja i bezbjednosti ljudi;
- članom 90. stav 1. tačka 3. i 4. Ustava tvrđeno je da Vlada obezbjeđuje provođenje i izvršava zakone, druge propise i opšte akte, odnosno donosi uredbe, odluke i druga akta za izvršavanje zakona, i
- članom 97. stav 2. i 3, pored ostalog, utvrđeno je da ministarstva i drugi republički organi uprave provode zakone i druge propise i opšte akte Narodne skupštine i da su samostalni u vršenju Ustavom i zakonom određenih nadležnosti.
Imajući u vidu navedene ustavne odredbe, kao i obrazloženje odluke Ustavnog suda broj U-104/01 i U-105/01 d 28. i 29. marta 2002. godine, kojom je utvrđeno da je Narodna skupština ovlašćena da na način koji smatra cjelishodnim uredi pitanje određivanja nadležnosti za obavljanje određenih poslova u oblasti trgovine od strane Vlade Republike Srpske, po ocjeni Suda, zakonodavac je postupio saglasno navedenoj odredbi člana 90. stav 1. tačka 3. i 4. Ustava, propisujući u članu 53. Zakona o trgovini da privremene mjere traju do otklanjanja razloga za njihovo propisivanje. Na ovaj način, po ocjeni Suda, nije povrijeđeno ustavno načelo o podjeli vlasti iz člana 69. Ustava. U pogledu tvrdnje davaoca inicijative da su odredbe članova 68, 69. i 73. Zakona o trgovini suprotne ustavnom načelu ravnopravnosti svih oblika svojine, proklamovanih članom 50. Ustava, Sud je ocijenio da one, s obzirom na to da se njima određuju kaznene mjere u slučajevima nepridržavanja zakona od strane preduzeća i preduzetnika u pogledu različito utvrđenih obaveza, ne mogu svojom sadržinom i ciljem biti nesaglasne sa ovom odredbom Ustava, već su upravo u funkciji pružanja jednake pravne zaštite privređivanja na jedinstvenom tržištu i obezbjeđivanja jednakih opštih uslova za preduzeća i privatnike i za sve druge pravne subjekte. Naime, po ocjeni Suda, stvar je zakonodavca da prilikom donošenja zakona propiše uslove pod kojima će se taj zakon primjenjivati na nastale odnose, a kako se osporenim kaznenim odredbama Zakona o trgovini predviđaju kazne različite u visini novčanih iznosa i dužini trajanja zaštitne mjere za slučaj povrede posebno propisanih obaveza preduzeća i preduzetnika, one ni na koji način ne povređuju navedenu ustavnu odredbu. Sud je, takođe, ocijenio da se ni odredbom člana 10. stav 1. tačka 2. Zakona o tržišnoj inspekciji ne povređuju navedene ustavne odredbe, kao ni odredba člana 39. Ustava kojom je utvrđeno da svako ima pravo na rad i slobodu rada, jer je zakonodavac i u konkretnom slučaju, propisivanjem da tržišni inspektor u vršenju inspekcijskog nadzora može privremeno zatvoriti prodajni objekat ili drugo prodajno mjesto na period od 30 dana i u slučaju kada se prodaje roba bez dokumentacije, takođe postupio u granicama svojih nadležnosti i ovlašćenja iz Ustava.
Isto tako, na osnovu činjenice da u pravnom sistemu Republike Srpske ne postoji rangiranje zakona po značaju, Sud je utvrdio da se ne može upuštati u ocjenu međusobne usklađenosti osporenih odredaba Zakona o trgovini sa odredbama Zakona o prekršajima, na što je ukazivao davalac inicijative.
Ostali navodi davaoca inicijative, koji se odnose na tvrdnju da je trebalo da tržišni inspektor za konkretno učinjeni prekršaj naplati kaznu na licu mjesta, umjesto donošenja rješenja o privremenom zatvaranju prodajnog objekta, zatim da je osporena odredba člana 68. stav 2. Zakona o trgovini konfuzna i da je trebalo je da obuhvati sve relevantne odredbe o zaštitnoj mjeri zabrane odgovornom licu da obavlja određene dužnosti, te da osporenim odredbama Zakona o trgovini nije precizirano šta se smatra pod «odgovornim licem u preduzeću ili drugom pravnom licu», po ocjeni Suda, ne mogu biti predmet razmatranja, jer za ta pitanja ovaj sud nije nadležan.
U ocjenjivanju ustavnosti i zakonitosti osporene Uredbe o regulisanju prometa određenih naftnih derivata («Službeni glasnik Republike Srpske broj 91/03), imajući u vidu navedene ustavne i zakonske odredbe, Sud je utvrdio da je Vlada imala ovlašćenje da u regulisanju prometa određenih naftnih derivata donese akt kojim će propisati mjere privremenog karaktera u cilju sprečavanja i otklanjanja poremećaja nastalih u njihovom prometu i da ovakvo propisivanje nije u nesaglasnosti sa odredbama članova 51, 52. i 53. Zakona o trgovini i odredbama članova 90. stav 1. tačka 3. i 4. i 97. stav 2. i 3. Ustava Republike Srpske, pogotovo stoga što je privremeni karakter ove uredbe ograničen na najduže šest mjeseci.
Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Sunarić i Avdo Špiljak.
Broj: U- 5/02 PREDSJEDNIK
30 maj 2005. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko