Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti Zakona o saradnji Republike Srpske sa Međunarodnim krivičnim sudom u Hagu (''Sl. glasnik Republike Srpske'' broj 52/01), koji je usvojila Narodna skupština Republike Srpske na sjednici održanoj 02. oktobra 2001. godine.

Odluka donesena 30. 06. 2005.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-114/01

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

30. 06. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 62. stav 1. tačka 4. u vezi sa članom 41. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske – prečišćen tekst (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 54/05), na sjednici održanoj 30. juna 2005. godine, donio je

RJEŠENjE

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti Zakona o saradnji Republike Srpske sa Međunarodnim krivičnim sudom u Hagu (''Sl. glasnik Republike Srpske'' broj 52/01), koji je usvojila Narodna skupština Republike Srpske na sjednici održanoj 02. oktobra 2001. godine.

Obrazloženje

Dr Dragan Kostić, Hadži Jovan Mitrović i Marko Pavić, poslanici Demokratskog narodnog saveza u Narodnoj skupštini Republike Srpske, podneskom su tražili ocjenjivanje ustavnosti Zakona o saradnji Republike Srpske sa Međunarodnim krivičnim sudom u Hagu (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 52/01), koji je usvojila Narodna skupština Republike Srpske na sjednici održanoj 02. oktobra 2001. godine.

U podnesku navode da su Zakonom o saradnji Republike Srpske sa Međunarodnim krivičnim sudom u Hagu, kojim je uređen postupak i način saradnje Republike Srpske sa Međunarodnim sudom za krivično gonjenje lica odgovornih za teško kršenje međunarodnog humanitarnog prava učinjeno na području bivše Jugoslavije od 1991. godine − stavljeni u podređen položaj domaći sudovi, Ustav i zakoni Republike Srpske koji regulišu krivičnopravnu oblast. Konkretno, predlažu da Ustavni sud ocijeni ustavnost odredbe člana 15. stav 1. Zakona o saradnji Republike Srpske sa Međunarodnim krivičnim sudom u Hagu, kojom odredbom je utvrđena obaveza i nadležnost redovnog suda Republike Srpske da po zahtjevu Tribunala vrši pritvaranje i predaju okrivljenog lica Međunarodnom krivičnom sudu u Hagu, bez obzira na to čiji je državljanin. Smatraju da je ova odredba Zakona u suprotnosti sa članom 6. Ustava Republike Srpske koji je dopunjen Amandmanom XXX na Ustav Republike Srpske. Predlažu da Sud ocijeni ustavnost osporene odredbe člana 15. stava 1. Zakona o saradnji Republike Srpske sa Međunarodnim krivičnim sudom u Hagu i ustavnost samog Zakona. Podnesak kojim je tražena ocjena ustavnosti osporenog Zakona, naslovljen kao prijedlog, Ustavni sud je smatrao inicijativom, s obzirom na to da podnosioci nemaju status ovlašćenih predlagača iz člana 4. stav 2. tačka 4.−8. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske.

Postupajući po datoj inicijativi Sud je utvrdio da je Zakon o saradnji Republike Srpske sa Međunarodnim krivičnim sudom u Hagu usvojila Narodna skupština Republike Srpske na sjednici održanoj 02. oktobra 2001. godine (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 52/01). Zakonom je uređen postupak i način saradnje Republike Srpske sa Međunarodnim sudom za krivično gonjenje lica odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava učinjena na području bivše Jugoslavije od 1991. godine (glava I – Opšte odredbe), postupak za prikupljanje dokaza po zahtjevu Tribunala (glava II), način ustupanja nadležnosti za vođenje krivičnog postupka (glava III), pritvaranje okrivljenog i predaja Tribunalu (glava IV), pravna pomoć Tribunalu (glava V) i izvršenje presuda Tribunala (glava VI). Završnim odredbama (glava VII-član 21) utvrđeno je da će se za sve što nije regulisano ovim Zakonom, primjenjivati odredbe Krivičnog zakona Republike Srpske, Zakona o krivičnom postupku i Zakona o izvršenju krivičnih sankcija Republike Srpske. Članom 15. stav 1. Zakona o saradnji Republike Srpske sa Međunarodnim krivičnim sudom u Hagu, na koji posebno ukazuju davaoci inicijative, propisano je da će se uvažiti zahtjev Tribunala za pritvaranje i predaju okrivljenog Tribunalu bez obzira na to čiji je državljanin pod uslovom da se uz zahtjev priloži: a) osnov zahtjeva, b) nalog sudije Tribunala da se okrivljeni pritvori i preda i v) instrumenti za pouzdanu identifikaciju okrivljenog. Stavom 2. istog člana utvrđena je nadležnost Suda u Republici Srpskoj za postupanje po zahtjevu Tribunala za pritvaranje, a stavom 3, 4. i 5. pravo okrivljenog na saslušanje i branioca, te pravo na izjavljivanje žalbe protiv Odluke o pritvaranju, o čemu odluku donosi Vrhovni sud Republike Srpske.

Ocjenjujući ustavnost osporene zakonske odredbe Sud je utvrdio da je Amandmanom XXX na Ustav Republike Srpske (''Sl. glasnik Republike Srpske'' broj 28/94) dopunjena odredba člana 6. Ustava Republike Srpske novim stavom 2, koji glasi: Građanin Republike ne može biti lišen državljanstva, prognan ili ekstradiran.

Takođe je utvrđeno da je prije usvajanja osporenog zakona Djelimičnom odlukom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U-5/98 od 28, 29. i 30. januara 2000. godine (''Službeni glasnik Bosne i Hercegovine'' broj 12/00) proglašen neustavnim dio odredbe stava 2. člana 6. Ustava Republike Srpske, za riječi ''ili ekstradiran'', i utvrđeno da ovaj dio Ustava Republike Srpske prestaje da važi danom objavljivanja ove odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» (stav 4. Odluke). Djelimična odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine objavljena je u Službenom glasniku Bosne i Hercegovine broj 12. od 04. maja 2000. godine. Dakle, u vrijeme stupanja na snagu Zakona o saradanji Republike Srpske sa Međunarodnim krivičnim sudom u Hagu osporeni član 15. ovog zakona nije bio u nesaglasnosti sa članom 6. stav 2. Ustava Republike Srpske, jer su, naprijed navedenom odlukom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u ovom članu Ustava Republike Srpske riječi ''ili ekstradiran'' kao dijelovi odredbe člana 6. stava 2. Ustava, proglašeni neustavnim. Nakon toga je Amandmanom LXX na Ustav Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 21/02), koji je usvojila Narodna skupština Republike Srpske na sjednici od 04. aprila 2002. godine, zamijenjen Amandman XXX na Ustav Republike Srpske i isti glasi: Građanin Republike Srpske ne može biti lišen državljanstva.

Na osnovu navedenog Sud je ocijenio da osporena odredba člana 15. stav 1. Zakona o saradanji Republike Srpske sa Međunarodnim krivičnim sudom u Hagu (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 52/01) nije u suprotnosti sa članom 6. stav 2. Ustava Republike Srpske, niti sa drugim odredbama Ustava.

Cijeneći ustavnost samog Zakona o saradanji Republike Srpske sa Međunarodnim krivičnim sudom u Hagu (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 52/01) Sud je imao u vidu da je članom 68. Ustava Republike Srpske – Amandman XXXII, stav 1. tačka 5. i 15. utvrđeno da Republika uređuje ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda i obezbjeđuje međunarodnu saradnju, osim one koja je prenesena institucijama Bosne i Hercegovine.

Sud je ocijenio da je Narodna skupština u okviru navedenih ustavnih ovlašćenja osporenim Zakonom uredila postupak i način saradnje Republike Srpske sa Međunarodnim krivičnim sudom u Hagu.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Sunarić i Avdo Špiljak.

Broj: U-114/01 PREDSJEDNIK

30. jun 2005. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti… | Sudska praksa | Aktio