Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Utvrđuje se da član 2. stav 2. Pravilnika o dodjeli stanova u zakup broj 516/02 od 25.3.2002, koji je donioUpravni odbor MDD Hotel ''Bosna'' Banja Luka, nije u saglasnosti sa Ustavom i zakonom.

Odluka donesena 30. 06. 2005.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-100/02

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

30. 06. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 61. stav 1. tačka 2. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske – prečišćen tekst (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 54/05), na sjednici održanoj 30. juna 2005. godine, donioje

ODLUKU

Utvrđuje se da član 2. stav 2. Pravilnika o dodjeli stanova u zakup broj 516/02 od 25.3.2002, koji je donioUpravni odbor MDD Hotel ''Bosna'' Banja Luka, nije u saglasnosti sa Ustavom i zakonom.

Obrazloženje

Nenad Kovačević iz Banje Luke dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 2. i člana 11. Pravilnika o dodjeli stanova u zakup, koji je donio Upravni odbor MDD Hotel ''Bosna'' Banja Luka. Davalac inicijative smatra da navedene odredbe Pravilnika nisu u skladu sa zakonom, jer osporena odredba člana 2. Pravilnika propisuje da radnici čiji su bračni drugovi izgubili život ili nestali kao učesnici rata poslije 17. 8. 1990. godine imaju prednost u rješavanju stambenog pitanja i mimo uslova i mjerila utvrđenih Pravilnikom. Nalazi da nije sporno davanje prioriteta navedenoj kategoriji radnika, već da je sporna primjena ove odredbe u situaciji kad postoji više radnika iste kategorije. S toga ističe da ovakvo uređenje spornog člana ostavlja mogućnost narušavanja principa jednakosti i ravnopravnosti radnika pri raspodjeli stanova i da bi se ovom odredbom moralo regulisati koji kriteriji bi bili presudni u navedenoj situaciji. Osporavajući odredbu člana 11. istog pravilnika, davalac inicijative smatra da ova odredba takođe narušava princip jednakosti i ravnopravnosti radnika pri raspodjeli stanova, jer se ovom odredbom potpuno zanemaruje ukupni radni doprinos radnika u slučaju promjene radnog mjesta, što nije pravilno. Smatra da bi ova odredba trebalo da bude uređena tako da se radniku za vrijeme provedeno na ranijem radnom mjestu priznaju određeni bodovi za to radno mjesto, a ne isključivo bodovi za radno mjesto na kojem radnik radi u vrijeme raspisivanja konkursa. Predlaže da Sud prihvati inicijativu i utvrdi da osporene odredbe Pravilnika nisu u saglasnosti sa Ustavom i zakonom. Takođe, predlaže da − Sud radi sprečavanja narušavanja prava, primjene principa jednakosti i sprečavanja nenadoknadive štete − do donošenja konačne odluke naloži obustavu dodjele stanova u zakup po konkursu o dodjeli raspoloživih stanova u zakup broj 593/023 od 22.4.2002. godine i po prijedlogu liste prioriteta broj 759/02 od 16.7.2002. godine. Na traženje Suda direktor Hotel ''Bosna'' MDD Banja Luka dostavio je odgovor.

U odgovoru se navodi da član 2. osporenog pravilnika ne dovodi do narušavanja principa jednakosti i ravnopravnosti, jer se kod slučajeva iz člana 2. stav 2. Pravilnika može primijeniti član 18. stav 2. istog pravilnika, koji utvrđuje pravo prvenstva ukoliko dva ili više radnika imaju isti broj bodova na listi prioriteta. Ujedno napominje da je kod donosioca akta zaposlena samo jedna radnica na koju bi se mogla primijeniti osporena odredba. U pogledu člana 11. Pravilnika smatra da je logično da veći broj bodova nose ona radna mjesta u preduzeću čije obavljanje je od veće važnosti za poslovanje preduzeća, i da se time ne dovodi u pitanje ravnopravnost i jednakost radnika.

Iz preambule osporenog pravilnika proizlazi da je isti donesen pozivom na Zakon o stambenim odnosima i Zakon o privatizaciji državnih stanova. Osporenim članom 2. stav 1. Pravilnika regulisano je da svi radnici koji su zasnovali radni odnos u preduzeću na neodređeno vrijeme, a koji nemaju riješeno ili nemaju adekvatno riješeno stambeno pitanje, imaju pravo na rješavanje stambenih potreba davanjem stana u zakup. Stavom 2. istog člana regulisano je da radnici čiji su bračni drugovi izgubili život ili nestali kao učesnici rata poslije 17.8.1990. godine, a koji nemaju riješeno ili nemaju adekvatno riješeno stambeno pitanje, imaju prednost u rješavanju stambenog pitanja dodjelom stana u zakup i mimo uslova i mjerila utvrđenih Pravilnikom.

Odredbom člana 11. Pravilnika regulisano je da se kriterijum - radni doprinos utvrđuje u odnosu na složenost radnog mjesta i obim odgovornosti, uz istovremeno utvrđivanje broja bodova po tom osnovu za određena radna mjesta.

Ustavni sud je na sjednici održanoj 23. novembra 2004. godine Rješenjem broj U-100/02 pokrenuo postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 2. stav 2. Pravilnika o dodjeli stanova u zakup broj 516/02 od 25.3.2002. godine, koji je donio Upravni odbor MDD Hotela ''Bosna'' Banja Luka (stav 1. dispozitiva Rješenja). Istovremeno, stavom 2. Rješenja Sud je odlučio da se ne prihvati inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 2. stav 1. i člana 11. istog pravilnika. Stavom 3. istog rješenja, Sud je odbacio zahtjev davaoca inicijative za obustavu dodjele stanova u zakup po konkursu o dodjeli stanova u zakup, broj 593/02 od 22. 04. 2002. godine i prijedlogu liste prioriteta broj 759/02 od 16. 07. 2002. godine.

Pri ocjeni ustavnosti i zakonitosti osporene odredbe člana 2. stav 2. Pravilnika o dodjeli stanova u zakup Sud je pošao od odredbe člana 24. Zakona o stambenim odnosima (''Službeni list SR BiH'' 14/84 – prečišćeni tekst, 12/87 i 36/89 i ''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 19/93, 22/93, 12/99 i 31/99), u vezi sa članom 71. Zakona o privatizaciji državnih stanova (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 11/00, 20/00, 18/01, 35/01, 47/02, 65/03, 3/04, 70/04 i 2/05). Ovom zakonskom odredbom je propisano da davalac stana svojim opštim aktom uređuje uslove, kriterijume i postupak dodjele stana na korišćenje, uz obavezu da se prilikom utvrđivanja kriterijuma i mjerila za dodjelu stana uzima u obzir stambena situacija radnika, radni staž, radni doprinos, broj članova porodičnog domaćinstva, i druge okolnosti koje su od značaja za rješavanje stambenih potreba radnika. To znači da je obaveza donosioca opšteg akta da u utvrđenom postupku raspodjele stanova uvaži sve zakonom propisane kriterijume, s tim što je ovlašćen da sam vrednuje te kriterijume, uz poštovanje Ustavom i zakonom utvrđenih principa. U konkretnom slučaju, donosilac osporenog pravilnika je na osnovu odredbe člana 24. stav 3. Zakona o stambenim odnosima bio ovlašćen da, kao jedan od kriterijuma, vrednuje i porodicu poginulog borca (što je i učinio članom 7. Pravilnika) ali nije mogao da reguliše (što je učinio članom 2. stav 2. Pravilnika), da određena kategorija radnika ima pravo na dodjelu stana u zakup mimo uslova i mjerila utvrđenih Pravilnikom. Postupajući na ovaj način, dajući prioritet određenoj kateogiriji radnika u odnosu na ostale radnike, davalac stana je u cijelosti negirao druge kriterijume radnika za dodjelu stana predviđene Pravilnikom, što je suprotno članu 24. Zakona o stambenim odnosima, čime je davalac stana narušio princip zakonitosti iz odredbe člana 108. stav 2. Ustava Republike Srpske. Osporena odredba Pravilnika istovremeno je protivna i ustavnom principu ravnopravnosti građana u slobodama, pravima i dužnostima iz člana 10. Ustava, jer određenoj kategoriji radnika daje prednost u odnosu na druge radnike, što dovodi do nejednakosti radnika u postupku raspodjele stanova. Iako iz sadržine inicijative jasno proizlazi da davalac inicijative član 2. stav 2. Pravilnika nije osporavao iz ovih razloga, Sud je po službenoj dužnosti ocijenio da osporna odredba nije u skladu sa Ustavom i zakonom. Istovremeno, Sud je ocijenio da nema smetnji da se osporena odredba, u situaciji kada ima više radnika ove kateogorije, primijeni u skladu sa odredbom člana 18. Pravilnika i utvrđenim redom prvenstva. Postupajući na ovaj način i dajući prednost određenoj kategoriji radnika pod istim uslovima, ne bi se narušio princip jednakosti.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Sunarić i Avdo Špiljak.

Broj: U- 100/02 PREDSJEDNIK

30. jun 2005. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko

Utvrđuje se da član 2. stav 2. Pravilnika o dodjeli stanova u zakup broj… | Sudska praksa | Aktio