Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 270. stav 2. Porodičnog zakona («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 54/02), koji je donijela Narodna skupština Republike Srpske.

Odluka donesena 14. 07. 2005.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-125/02

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

14. 07. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 62. stav 1. tačka 4. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske – Prečišćeni tekst (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 54/05), na sjednici održanoj 14. jula 2005. godine, donio je

RJEŠENjE

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 270. stav 2. Porodičnog zakona («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 54/02), koji je donijela Narodna skupština Republike Srpske.

Obrazloženje

Zoran Opačić, advokat iz Banjaluke, dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti člana 270. stav 2. Porodičnog zakona («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 54/02). Davalac inicijative smatra da je osporeni zakonski član, kojim je propisano da se imovina koja je data kao miraz smatra posebnom imovinom žene, neustavan i diskriminirajući, te da je u suprotnosti sa opšteprihvaćenim načelom jednakosti polova. Takođe ističe da se pomenutom odredbom Porodičnog zakona podržava običajnopravni institut koji je izbačen iz zakonodavstva svih modernih država. Pored toga, inicijator smatra da je osporena odredba suvišna u Porodičnom zakonu, s obzirom na predmet regulisanja stava 1. i 6. istog zakonskog člana, koji određuju status imovine koju bračni supružnici unesu u brak (posebna imovina), te poklona trećih lica koji su učinjeni tokom trajanja bračne zajednice (zajednička imovina). Imajući u vidu navedene razloge, davalac inicijative predlaže da Ustavni sud pokrene postupak povodom inicijative i utvrdi da osporeni član Porodičnog zakona nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Narodna skupština Republike Srpske nije dostavila odgovor na navode iz inicijative.

Članom 270. stav 2. Porodičnog zakona («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 54/02) propisano je da se imovina koja je data kao miraz smatra posebnom imovinom žene.

U postupku ocjenjivanja osporene zakonske odredbe Sud je pošao od člana 36. Ustava Republike Srpske kojim je utvrđeno da se brak i odnosi u braku uređuju zakonom. Shodno ovom načelu, te ovlašćenjima iz člana 70. stav 1. tačka 1. Ustava prema kojem Narodna skupština donosi zakone, druge propise i opšte akte, Narodna skupština je donijela Porodični zakon, kojim su uređeni porodičnopravni odnosi, te postupci nadležnih organa u vezi sa porodičnim odnosima i starateljstvo. Pored toga, zakonodavac je, na način koji smatra cjelishodnim, pomenutim zakonom uredio pitanje imovinskih odnosa bračnih supružnika.

Odredbom člana 269. Porodičnog zakona propisano je da imovina bračnih supružnika može biti posebna i zajednička, dok je članom 270. regulisano šta se smatra posebnom, a šta zajedničkom imovinom. Tako je određeno da se posebnom imovinom smatra imovina koju bračni supružnik unese u brak (stav 1. člana 270), te da se imovina koja je data kao miraz smatra posebnom imovinom žene (stav 2. ovog člana). Posebnom imovinom se takođe smatra imovina koju u toku bračne zajednice jedan bračni supružnik stekne po nekom drugom zakonskom osnovu (stav 7) Ova imovina ne podliježe posebnom bračnom imovinskom režimu, već se na nju primjenjuju opšta pravila građanskog prava.

Ocjenjujući ustavnost osporne zakonske odredbe Sud je imao u vidu činjenicu da miraz, kao jedan vid imovine koju žena može da unese u brak, nije definisan Porodičnim zakonom niti nekim drugim materijalnopravnim propisom u našem zakonodavstvu. To je pravni institut koji je bio predviđen u pravnom sistemu stare Jugoslavije (prije Drugog svjetskog rata), predstavljao je imovinu koju žena unosi u brak radi olakšanja troškova bračne zajednice, te se mogao tražiti samo ako je izričito ugovoren. Bračna i porodična zakonodavstva u bivšoj SFRJ nisu priznavala miraz, a ukoliko je on ipak bio dat, smatrao se posebnom imovinom žene. Dakle, s obzirom na to da miraz nije pravno definisan, danas o ovom pojmu možemo govoriti uglavnom s aspekta običajnog prava. Međutim, sama činjenica što pozitivnim zakonskim propisima pojam miraza nije definisan, osporenu zakonsku odredbu, po mišljenju Suda, ne čini neustavnom. Naime, Sud je prije svega cijenio činjenicu da predmetnom odredbom zakonodavac ne nameće obavezu davanja miraza, već, po mišljenju Suda, samo normira da u slučaju da žena u brak unese imovinu koja se prema tradicionalno prihvaćenim shatanjima može smatrati mirazom, ta imovina predstavlja posebnu imovinu žene. Imajući u vidu izloženo, Sud smatra da osporena odredba ne podržava miraz, kako to smatra davalac inicijative, niti nameće obavezu davanja istog, zbog čega ne dovodi ženu u diskriminirajući položaj prilikom stupanja u brak. Naprotiv, zakonodavac je, na način koji je smatrao cjelishodnim, uredio pitanje posebne imovine bračnih supružnika, u koju je, kao posebnu imovinu žene, svrstao i miraz, kao specifičan vid imovine koji žena eventualno može da unese u brak, i ova odredba je unesena upravo u njenom interesu. Pri tom je Sud imao u vidu da su imovinski odnosi bračnih supružnika regulisani imperativnim normama koje određuju sadržinu ili okvire ovih odnosa, a moraju da odražavaju njihovu suštinu. Zbog toga, njihovu primjenu bračni supružnici ne mogu otkloniti, na primjer – međusobnim ugovorom, već je normiranjem kao u osporenoj odredbi, u pogledu eventualno unesenog miraza u brak, žena potpuno zaštićena. Sud je stoga ocijenio da ovakvim normiranjem nije dovedeno u pitanje načelo ravnopravnosti utvrđeno članom 10. Ustava Republike Srpske. Kako je već navedeno, činjenica je da pojam miraza nije zakonom definisan, odnosno da nije određeno ko ga daje, da li se ugovara i slično, zbog čega se osporena odredba može smatarti nepreciznom i nedorečenom. Međutim, rješavanje ovog pitanja je u ingerenciji zakonodavca, a ne Ustavnog suda, te u konkretnom slučaju nedovoljna određenost osporene odredbe nije od uticaja na ocjenu njene ustavnosti. Takođe, ovaj Sud nema nadležnost da cijeni da li je osporena odredba zakona suvišna ili ne, tako da to ne može biti predmet ocjene u ovom postupku.

S obzirom na izloženo Sud je ocijenio da član 270. stav 2. Porodičnog zakona nije u nesaglasnosti ni sa jednom odredbom Ustava, i odlučio kao u izreci ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Sunarić i Avdo Špiljak.

Broj: U-125/02 PREDSJEDNIK

14. jul 2005. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti… | Sudska praksa | Aktio