Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Utvrđuje se da član 21. alineja 10. Zakona o održavanju stambenih zgrada («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 16/02 i 65/03) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Odbacuje se zahtjev za obustavu izvršenja Odluke Skupštine etažnih vlasnika zgrade u ul. Petra Preradovića br. 1 u B. Luci broj ZEV-13/04 od 21. juna 2004. godine.

Odluka donesena 14. 07. 2005.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-25/05

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

14. 07. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 61. stav 1. tačka 1. i člana 62. stav 1. tačka 3. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske – Prečišćeni tekst (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 54/05), na sjednici održanoj 14. jula 2005. godine, donio je

ODLUKU

Utvrđuje se da član 21. alineja 10. Zakona o održavanju stambenih zgrada («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 16/02 i 65/03) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.

Odbacuje se zahtjev za obustavu izvršenja Odluke Skupštine etažnih vlasnika zgrade u ul. Petra Preradovića br. 1 u B. Luci broj ZEV-13/04 od 21. juna 2004. godine.

Obrazloženje

Dragan Mirnić iz Banje Luke dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za ocjenjivanje ustavnosti člana 21. al. 10. Zakona o održavanju stambenih zgrada («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 16/02 i 65/03). Davalac inicijative navodi da je osporenim zakonskim članom dato ovlašćenje skupštini etažnih vlasnika, koja je organ upravljanja zajednicom etažnih vlasnika, da «donosi odluku o pretvaranju tavanskih prostora u stambene prostore ili nadogradnji kosog krova sa stambenim prostorom nad postojećim ravnim krovom zgrade», što nije u saglasnosti sa ustavnim principima kojima su zaštićena imovinaska prava građana. Naime, inicijator ističe da prema pozitivnim zakonskim propisima tavanski prostor predstavlja zajednički dio stambene zgrade na kojem etažni vlasnici nesporno imaju pravo zajedničke nedjeljive svojine, pri čemu njihovi dijelovi nisu unaprijed određeni, ali su odredivi, odnosno proizlaze iz odgovarajućeg – idealnog suvlasničkog dijela na zgradi kao cjelini. Pretvaranje zajedničkog tavana u stambeni prostor, po mišljenju davaoca inicijative, prelazi okvire održavanja i redovnog upravljanja stambenom zgradom, direktno zadire u ustavom garantovana imovinska prava etažnih vlasnika, te je stoga za ovakav posao potrebna saglasnost svih etažnih vlasnika. U inicijativi se navodi da su davanjem pomenutih ovlašćenja skupštini etažnih vlasnika (koju sačinjava natpolovična većina vlasnika, a odluke donosi većinom glasova prisutnih), i čija je prevashodna uloga upravljanje zajednicom etažnih vlasnika u cilju efikasnog održavanja zgrade, povrijeđeni ustavni principi iz člana 54. Ustava prema kojem svi oblici svojine imaju jednaku pravnu zaštitu. Davalac inicijative takođe navodi da je osporenim normirenjem došlo do povrede odredaba člana 56. stav 1. Ustava kojim je utvrđeno da se zakonom može ograničiti ili oduzeti pravo svojine uz pravičnu naknadu, te člana 48. stav 1 prema kojem se prava i slobode zajemčeni ovim Ustavom ne mogu oduzeti ili ograničiti. Pored navedenog, u inicijativi se navodi da je osporenom zakonskom odredbom prekršen i član 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kojim je garantovano pravo na mirno uživanje imovine. Konačno, inicijator je Ustavnom sudu podnio zahtjev da u smislu člana 59. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske obustavi od izvršenja pojedinačni akt (Odluku Skupštine etažnih vlasnika zgrade u ul. Petra Preradovića 1 u Banja Luci broj ZEV-13/04 od 21. juna 2004. godine), koja je zasnovana na osporenoj odredbi Zakona o održavanju stambenih zgrada, do donošenja konačne odluke Suda o ustavnosti ove odredbe, jer bi, kako navodi, dalja egzistencija ove Odluke mogla imati dalekosežne štetne posljedice. Narodna skupština Republike Srpske nije dostavila odgovor na navode iz inicijative.

Osporenim članom 21. al. 10. Zakona o održavanju stambenih zgrada («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 16/02 i 65/03) propisano je da je skupština etažnih vlasnika nadležna da donosi odluku o pretvaranju tavanskih prostora u stambene prostore ili nadogradnji kosog krova sa stambenim prostorom nad postojećim ravnim krovom zgrade.

U toku ustavnosudskog postupka Ustavni sud je utvrdio da je članom 1. Zakona o održavanju stambenih zgrada određen predmet regulisanja ovog zakona, a to je održavanje stambenih zgrada. Prema članu 2. Zakona, pod održavanjem stambene zgrade, smatra se izvođenje radova tekućeg i investicionog održavanja stanova, poslovnih prostorija i garaža kao posebnih dijelova zgrade, te radova tekućeg i investicionog održavanja zajedničkih dijelova zgrade, dok je odredbama članova 12, 13. Zakona definisano koji radovi predstavljaju tekuće i investiciono održavanje, te radove hitnih intervencija.

Članom 4. osporenog zakona propisano je da se zajedničkim dijelom stambene zgrade, pored ostalog, smatraju tavanski prostor i krov. Pored navedenog, pomenutim zakonom je uređeno i pitanje upravljanja stambenom zgradom, pa je propisano da zgradom upravlja zajednica etažnih vlasnika (član 17. stav 1), dok je stavom 2. istog člana određeno da se upravljanjem zgradom, u smislu ovog zakona, smatra odlučivanje o korišćenju i održavanju zajedničkh dijelova zgrade, o obezbjeđivanju i korišćenju finansijskih sredstava za održavanje zajedničkih dijelova zgrade i o drugim pitanjima od značaja za korišćenje i održavanje zgrade.

Prema članu 20. ovog zakona, organ upravljanja zajednicom etažnih vlasnika je skupština etažnih vlasnika. Članom 24. propisano je da je za održavanje sjednice skupštine potrebna natpolovična većina etažnih vlasnika, a da odluke donosi većinom glasova prisutnih.

Kako proizlazi iz citiranih zakonskih odredaba, osporenim zakonom su, u cilju zaštite i očuvanja stambenog fonda, uređena pitanja načina finansiranja održavanja stambenih zgrada, te upravljanje stambenim zgradama, što se ogleda u pravima i obavezama zajednice etažnih vlasnika da odlučuje o prikupljanju i trošenju novčanih sredstava za održavanje zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, kao i za druge troškove upravljanja zgradom, izvođenje radova hitnih intervencija i sl.

Međutim, osporenom odredbom člana 21. al. 10. Zakona o održavanju stambenih zgrada dato je ovlašćenje skupštini etažnih vlasnika, kao organu upravljanja zajednicom etažnih vlasnika, da donosi odluku o pretvaranju tavanskih prostora u stambene prostore ili nadogradnji kosog krova sa stambenim prostorom nad postojećim ravnim krovom zgrade. Po mišljenju Suda, nesporna je činjenica da su tavanski prostor, kao i ravni krov zgrade, u režimu zajedničke nedjeljive svojine etažnih vlasnika stanova kao posebnih dijelova zgrade, saglasno Zakonu o svojini na dijelovima zgrada («Službeni list SRBiH» broj 35/77), te pomenutom Zakonu o održavanju stambenih zgrada. Ova svojina je akcesorna i zavisi od prava svojine na posebnom dijelu zgrade, odnosno stana i ne može se odvojiti od te svojine. Pravo zajedničke svojine kao i sadržina ovog instituta, definisani su Zakonom o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima («Službeni list SFRJ» broj 6/80 i 36/90). S obzirom na pravnu prirodu zajedničke nedjeljive svojine na tavanu i ravnom krovu zgrade, kao zajedničkim dijelovima zgrade, svi etažni vlasnici imaju pravo nepodijeljene svojine, te po mišljenju Suda, zajednički upravljaju i na osnovu sporazuma raspolažu istim. U pravnoj teoriji smatra se da je svaki zajedničar vlasnik cijele stvari i da je njegovo pravo svojine ograničeno svojinom ostalih zajedničara. Zato ni jedan zajedničar ne može raspolagati niti opteretiti ni jedan dio zajedničke stvari bez saglasnosti ostalih. Prema članu 54. Ustava Republike Srpske, svi oblici svojine imaju jednaku pravnu zaštitu, dok je članom 56. utvrđeno da se zakonom može ograničiti ili oduzeti pravo svojine samo uz pravičnu naknadu. Članom 48. stav 1. Ustava određeno je da se prava i slobode zajemčeni ovim Ustavom ne mogu oduzeti niti ograničiti. Pored toga, članom 49. je garantovano, pored ostalog, da se slobode i prava ostvaruju neposredno na osnovu Ustava, osim kada je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom.

Ocjenjujući ustavnost osporene zakonske odredbe, Sud je pošao od citiranih ustavnih principa, te od činjenice da je svrha donošenja Zakona o održavanju stambenih zgrada upravo održavanje i upravljanje stambenim zgradama u cilju očuvanja i zaštite stambenog fonda. Međutim, donošenjem odluke skupštine etažnih vlasnika o pretvaranju tavanskog u stambeni prostor, te nadogradnji kosog krova sa stambenim prostorom na postojeći ravni krov zgrade, po mišljenju Suda, mijenja se namjena ovog prostora, što nesumnjivo prelazi okvire održavanja i redovnog upravljanja zajedničkim dijelovima zgrade, te prerasta u raspolaganje ovog prostora koji je u zajedničkoj svojini svih etažnih vlasnika. Po ocjeni Suda, odluka o raspolaganju prostora koji je u režimu zajedničke svojine proizlazi iz prava svojine i njome se obezbjeđuju uslovi za pretvaranje zajedničkih dijelova zgrade u poseban dio ili za pripajanje ovih dijelova drugom dijelu koji već postoji.Zbog toga se ova odluka ne može donositi na način kako je to propisano osporenom zakonskom odredbom, dakle po principu većinskog odlučivanja, već bi trebalo da bude donesena uz saglasnost svih zajedničara, ili se odnosi u pogledu ovih zajedničkih dijelova zgrade mogu riješiti putem ugovora. Imajući u vidu izloženo, Sud je zaključio da normiranjem na način kao u članu 21. al. 10. Zakona o održavanju stambenih zgrada dolazi do oduzimanja imovinskih prava onih etažnih vlasnika koji se nađu u manjini prilikom donošenja takve odluke. Naime, njima se na ovaj način oduzima ne samo pravo raspolaganja tim prostorom, već i pravo svojine na njemu u cjelini, a sve to bez utvrđivanja javnog interesa za takvo oduzimanje ili ograničavanje njihovog prava privatne svojine. Stoga osporeno normiranje nije u saglasnosti sa ustavnim principima o zaštiti imovinskih prava iz člana 54. i 56. stav 1. Ustava. Po mišljenju Suda, Ustavom garantovana prava i slobode, pa tako i imovinska prava, građani ostvaruju neposredno na osnovu Ustava, shodno načelu utvrđenom u članu 49. stav 1. Ustava, te se, na osnovu člana 48. stav 1, imovinska i druga prava i slobode zajemčeni ovim Ustavom ne mogu oduzeti niti ograničiti. Zbog toga, po ocjeni Suda, propisivanje kao u osporenoj zakonskoj odredbi, nije u saglasnosti sa navedenim ustavnim principima. Prilikom razmatranja osporene odredbe Zakona o održavanju stambenih zgrada, Sud je imao u vidu i odredbu člana 5. stav 1. al. 1. Ustava Republike Srpske, koja predstavlja jedno od temeljnih načela na kojima počiva ustavno uređenje Republike, a to je garantovanje i zaštita ljudskih sloboda i prava u skladu sa međunarodnim standardima. Zbog toga je Sud predmetnu odredbu cijenio i u svjetlu zaštite imovinskih prava građana garantovanih članom 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, koja se u Bosni i Hercegovini direktno primjenjuje i ima prioritet nad svim drugim zakonima.

Član 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju glasi:

«Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine sem u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korišćenje imovine u skladu sa opštim interesom ili da bi obezbijedila naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.» Prilikom razmatranja da li osporena zakonska odredba dovodi do povrede člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, Sud je, prije svega, utvrdio da pravo, odnosno pravni odnos koji tretira ova odredba ulazi u okvir zaštite navedenog člana. Pojam imovine, prema praksi u primjeni člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, predstavlja širok obim imovinskih interesa koji predstavljaju određenu ekonomsku vrijednost. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju osporenom zakonskom odredbom tretira tavanski prostor, te krov stambenih zgrada, koji prema pozitivnim zakonskim propisima nesporno predstavljaju zajedničku svojinu etažnih vlasnika, Sud je zaključio da je primjenljiv član 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.

Sud je kako je naprijed izloženo, smatra, da se normiranjem kao u članu 21. al. 10. Zakona o održavanju stambenih zgrada, zadire u imovinska prava etažnih vlasnika. Zbog toga je Sud razmatrao saglasnost osporenog zakonskog člana sa članom 1. Protokola broj 1. uz Evropsku kovenciju, u dijelu koji reguliše uslove pod kojima građani mogu biti lišeni imovine, odnosno kojim je propisano da «niko ne može biti lišen imovine sem u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim načelima međunarodnog prava». Čak i ako su ispunjeni pomenuti uslovi, lišavanje imovine je saglasno sa ovom odredbom samo ako postoji pravedna ravnoteža između javnog interesa i interesa građana koji su lišeni imovine, s tim da u tom slučaju imaju pravo na pravično obeštećenje.

Osporenom zakonskom odredbom je, kako je već navedeno, skupštini etažnih vlasnika dato u nadležnost da «donosi odluku o pretvaranju tavanskih prostora u stambene prostore ili nadogradnji kosog krova sa stambenim prostorom nad postojećim ravnim krovom zgrade». Na taj način je, kao što je već izloženo, natpolovičnoj većini etažnih vlasnika dato ovlašćenje da bez saglasnosti svih titulara prava svojine na tavanskom prostoru i krovu, raspolažu ovim zajedničkim dijelovima zgrade, te tako liše imovinskih prava vlasnike koji nisu saglasni sa ovakvom odlukom.

Ocjenjujući osporenu zakonsku odredbu u svjetlu zaštite prava na mirno uživanje imovine koje je garantovano članom 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, Sud je razmatrao i pitanje da li osporeno normiranje predstavlja izraz javnog interesa. Nesporno je da se javni interes može ispoljiti u potrebi da se zakonski reguliše oblast održavanja stambenih zgrada u cilju zaštite i očuvanja stambenog fonda u Republici. Međutim, predmetnom odredbom kojom se o zajedničkoj nedjeljivoj imovini odlučuje po većinskom principu, čime se pojedini nosioci prava svojine lišavaju iste bez prava na obeštećenje, po ocjeni Suda, ne može predstavljati javni interes. Pored navedenog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji ni razuman odnos proporcionalnosti između interesa koji je zakonodavac želio postići normiranjem kao u osporenoj zakonskoj odredbi i zaštite imovinskih prava pojedinaca, jer bi neosnovano i potpuno nepravično bilo očekivati da pojedini etažni vlasnici snose ovako obiman teret koji se ogleda u lišavanju njihovih imovinskih prava na zajedničkim dijelovima zgrade, usljed raspolaganja ovim prostorom od strane organa upravljanja zajednice etažnih vlasnika. Imajući u vidu izloženo, Ustavni sud je ocijenio da član 21. al. 10. Zakona o održavanju stambenih zgrada predstavlja povredu prava na mirno uživanje imovine koje je garantovano članom 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.

S obzirom na to da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je u predmetu odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

Pošto je meritorno odlučeno o nesaglasnosti osporene odredbe Zakona o održavanju stambenih zgrada sa Ustavom, postalo je bespredmetno dalje vođenje postupka po zahtjevu davaoca inicijative za obustavu od izvršenja pojedinačnog akta (Odluke Skupštine etažnih vlasnika zgrade u ul. Petra Preradovića 1 u Banjoj Luci broj ZEV-13/04 od 21. juna 2004. godine), koja je zasnovana na osporenom zakonskom članu.

Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u izreci odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Sunarić i Avdo Špiljak.

Broj: U- 25/05 PREDSJEDNIK

14. jul 2005. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko

Utvrđuje se da član 21. alineja 10. Zakona o održavanju stambenih zgrada… | Sudska praksa | Aktio