Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 129. Zakona o Poreskoj upravi (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 51/01), koji je donijela Narodna skupština Republike Srpske i za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Pravilnika o visini naknade za mišljenje Poreske uprave broj 01/0101/014-1312/02 od 14. februara 2002. godine (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 10/02), koji je donio direktor Poreske uprave.

Odluka donesena 13. 09. 2005.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-40/02

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

13. 09. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 62. stav 1. tačka 4. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske−prečišćeni tekst («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 54/05), na sjednici održanoj 13. septembra 2005. godine, donioje

RJEŠENjE

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 129. Zakona o Poreskoj upravi (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 51/01), koji je donijela Narodna skupština Republike Srpske i za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Pravilnika o visini naknade za mišljenje Poreske uprave broj 01/0101/014-1312/02 od 14. februara 2002. godine (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 10/02), koji je donio direktor Poreske uprave.

Obrazloženje

Računovodstveno-pravni centar male privrede ''Marka'' − Laktaši dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 129. Zakona o Poreskoj upravi (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 51/01), koji je donijela Narodna skupština Republike Srpske. Inicijativom se, takođe, zahtijeva pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Pravilnika o visini naknade za mišljenje Poreske uprave broj 01/0101/014-1312/02 od 14. februara 2002. godine (''Službeni glasnik Republike Srpske'', broj 10/02), koji je donio direktor Poreske uprave.

Davalac inicijative smatra da su osporene zakonske odredbe suprotne članu 69. i članu 90. stav 1. tačka 3. i 4. Ustava Republike Srpske. Ističe da je osporeni pravilnik donesen na osnovu člana 73. stav 1. Zakona o državnoj upravi i člana 129. stav 4. Zakona o Poreskoj upravi, koji ne mogu biti pravni osnov za njegovo donošenje, te da se njime vrše izmjene i dopune Zakona o Poreskoj upravi. Smatra da Vlada samo obezbjeđuje provođenje i izvršava zakone, druge propise i opšte akte, donoseći uredbe, odluke i druga akta za izvršavanje zakona. Predlaže da Ustavni sud utvrdi da osporene odredbe člana 129. Zakona nisu u saglasnosti sa Ustavom, te da Pravilnik o visini naknade za mišljenje Poreske uprave nije u saglasnosti sa Ustavom i zakonom.

Narodna skupština Republike Srpske, kao donosilac osporenog Zakona, nije dostavila odgovor, dok se Poreska uprava Republike Srpske, kao donosilac osporenog pravilnika, Sudu izjasnila na navode inicijative. U odgovoru se navodi da je osporeni pravilnik donio direktor Poreske uprave saglasno datim ovlašćenjima u članu 129. stav 4. Zakona o Poreskoj upravi. Takođe se navodi da je navedeno postupanje saglasno i članu 69. i 70. Zakona o državnoj upravi (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 11/94). Zbog navedenog predlaže da se inicijative ne prihvati.

Osporeni član 129. Zakona o Poreskoj upravi (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 51/01, 74/04 i 2/05) odnosi se na mišljenja Poreske uprave. Osporenim članom je propisano da Poreska uprava može davati mišljenja obveznicima u skladu sa odredbama Zakona (tačka 1). Tačkom 2. određen je pojam mišljenja, a tačkom 3. da mišljenja pripremaju i daju stručna lica Poreske uprave. Propisano je i da će naknade i uslove za davanje mišljenja odrediti Poreska uprava (tačka 4), zatim da direktor Poreske uprave odobrava sva mišljenja za obveznike (tačka 5). Takođe je propisano da poreske posljedice navedene u mišljenju obavezuju Poresku upravu u odnosu na obveznika kojem je dato mišljenje, u mjeri u kojoj su činjenice i okolnosti koje je predočio obveznik tačne i istinite, da Poreska uprava nije obavezna u vezi poreskim posljedicama navedenih u mišljenju prema bilo kojem drugom obvezniku (tačka 6). Tačkom 7. je propisano da je obveznik obavezan priložiti jedan primjerak mišljenja uz sve svoje poreske prijave koje se tiču pitanja na koja je dato mišljenje Poreske uprave, a tačkom 8. da Poreska uprava može mišljenja data obveznicima objaviti u službenim publikacijama Republike Srpske ili javnim medijima, pod uslovom da se ne otkriva identitet obveznika ili poreska tajna.

U preambuli osporenog pravilnika je označeno da je donesen na osnovu člana 73. stav 1. Zakona o državnoj upravi (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 11/94) i člana 129. stav 4. Zakona o Poreskoj upravi (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 51/01). Navedenim pravilnikom propisuje se iznos naknade za mišljenja koje poreski obveznik traži od Poreske uprave.

U postupku ocjenjivanja osporenih odredaba Zakona o Poreskoj upravi (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 51/01, 74/01 i 2/05) Sud je imao u vidu da je Amandmanom XXXII tačka 7. na Ustav Republike Srpske utvrđeno da Republika, između ostalog, uređuje i obezbjeđuje poreski sistem. Saglasno navedenom ovlašćenju Narodna skupština Republike Srpske je navedenim zakonom, na način koji smatra cjelishodnim, uredila osnov za sprovođenje i izvršavanje zakona iz oblasti poreza Republike Srpske i na zakonu zasnovanih podzakonskih akata, te definisala prekršaje iz oblasti poreza. Osporenom odredbom (član 129. tačka 1), propisano je da Poreska uprava može davati mišljenja obveznicima u skladu sa odredbama ovog zakona, a tačkom 4. istog člana − da će naknade i uslove za davanje mišljenja iz ovog člana odrediti Poreska uprava. Na ovaj način u konkretnom slučaju nije povrijeđen princip podjele državne vlasti, jer je na navedeni način zakonodavac propisao osnove za sprovođenje i izvršavanje poreskih zakona, a dalje razrađivanje ovog pitanja, odnosno iznos naknade za mišljenja koje poreski obveznik traži od Poreske uprave, prenio u nadležnost Poreske uprave. Normiranjem na navedeni način, po ocjeni Suda, nije došlo do povrede ustavnih principa iz člana 69. stav 2. Ustava i Amandmana LXXVI na Ustav RS kojima je utvrđeno da ustavotvornu i zakonodavnu vlast Narodna skupština, a zakonodavnu vlast ostvaruje Narodna skupština i Vijeće naroda. Takođe, navedeno nije nesaglasno ni odredbi člana 90. stav 1. tač. 3. i 4. Ustava, po kojoj Vlada obezbjeđuje sprovođenje i izvršava zakone, druge propise i opšte akte, te donosi uredbe, odluke i druga akta za izvršavanje zakona. Sud je konstatovao da je Zakon o poreskoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 51/01), nakon podnošenja inicijative, mijenjan Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o poreskoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 74/04 i 2/05), ali ove izmjene se ne odnose na osporene odredbe. U postupku ocjenjivanja Pravilnika o visini naknade za mišljenje Poreske uprave broj: 01/0101/014-1312/02 od 14. februara 2002. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 10/02), koji je donio direktor Poreske uprave Republike Srpske, Sud je imao u vidu da je osporeni pravilnik donesen na osnovu odredbe člana 73. stav 1. Zakona o državnoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 11/94) prema kojoj pravilnike, naredbe i uputstva donosi funkcioner koji rukovodi organom državne uprave, i člana 129. stav 4 Zakona o Poreskoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 51/01). Navedenom odredbom Zakona o Poreskoj upravi je propisano da će naknade i uslove za davanje mišljenja iz ovog člana odrediti Poreska uprava. Osporenim pravilnikom se propisuje iznos naknade za mišljenje koje poreski obveznik traži od Poreske uprave. Dakle, osporenim Pravilnikom direktor Poreske uprave propisao je ono na što je članom 129. tačka 4. Zakona o Poreskoj upravi bio obavezan. Iz navedenog proizlazi da je u konkretnom slučaju Poreska uprava, odnosno direktor ovog organa, u okviru datog ovlašćenja za sprovođenje Zakona o Poreskoj upravi, osporenim Pravilnikom propisao ono na šta je ovim zakonom obavezan. Navedeno normiranje je saglasno čl. 69. i 70. Zakona o državnoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 11/94), koji je bio u primjeni u vrijeme donošenja osporenog pravilnika, kao i članovima 108. i 109. važećeg Zakona o administrativnoj službi u Upravi Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 16/02, 62/02, 38/03 i 42/04). Navedeni zakoni identično propisuju da organi državne uprave donose pravilnike, naredbe, uputstva, rješenja i druge akte, u skladu sa zakonom, te da se pravilnikom razrađuju pojedine odredbe zakona i drugih propisa radi njihovog sprovođenja. Shodno navedenom, po ocjeni Suda, donošenjem osporenog pravilnika direktor Poreske uprave nije izašao iz okvira ustavnih i zakonskih ovlašćenja, te ovakvim propisivanjem nisu dovedeni u pitanje navedeni ustavni principi iz člana 69. stav 2. Ustava Republike Srpske i Amandmana LXXVI na Ustav Republike Srpske.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dipozitivu rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Sunarić i Avdo Špiljak.

Broj: U- 40/02 PREDSJEDNIK

13. septembar 2005. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti… | Sudska praksa | Aktio