Ustavni sud Republike Srpske
Utvrđuje se dačlan 1. stav 2. alineja 3, član 24. stav 2, član 50. stav 2. i član 66. Pravilnika o stambenom obezbjeđenju u Vojsci i Ministarstvu odbrane Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 58/02) i član 3. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o stambenom obezbjeđenju u Vojsci i Ministarstvu odbrane Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 2/03), koje je donio ministar odbrane u Vladi Republike Srpske, nisu u saglasnosti sa Ustavom i zakonom. Ne prihvataju se inicijative za ocjenjivanje ustavnosti i zakonotosti članova 6, 20, 22, 23, 26, 27, 49, 51. i 52, 64. i 67. Pravilnika o stambenom obezbjeđenju u Vojsci i Ministarstvu odbrane Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 58/02 i 2/03), koji je donio ministar odbrane u Vladi Republike Srpske. Obustavlja se postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonotosti člana 5. Pravilnika o stambenom obezbjeđenju u Vojsci i Ministarstvu odbrane Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 58/02) i člana 2. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o stambenom obezbjeđenju u Vojsci i Ministarstvu odbrane Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 2/05).
Odluka donesena 13. 09. 2005.
Predmeti (1)
U-123/02
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
13. 09. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 61. tačka 1. i 2, člana 62. tačka 2. i 4. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske−prečišćeni tekst (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 54/05), na sjednici održanoj 13. septembra 2005. godine, donio je
ODLUKU
Utvrđuje se dačlan 1. stav 2. alineja 3, član 24. stav 2, član 50. stav 2. i član 66. Pravilnika o stambenom obezbjeđenju u Vojsci i Ministarstvu odbrane Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 58/02) i član 3. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o stambenom obezbjeđenju u Vojsci i Ministarstvu odbrane Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 2/03), koje je donio ministar odbrane u Vladi Republike Srpske, nisu u saglasnosti sa Ustavom i zakonom.
Ne prihvataju se inicijative za ocjenjivanje ustavnosti i zakonotosti članova 6, 20, 22, 23, 26, 27, 49, 51. i 52, 64. i 67. Pravilnika o stambenom obezbjeđenju u Vojsci i Ministarstvu odbrane Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 58/02 i 2/03), koji je donio ministar odbrane u Vladi Republike Srpske.
Obustavlja se postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonotosti člana 5. Pravilnika o stambenom obezbjeđenju u Vojsci i Ministarstvu odbrane Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 58/02) i člana 2. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o stambenom obezbjeđenju u Vojsci i Ministarstvu odbrane Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 2/05).
Obrazloženje
Sindikalna organizacija radnika Ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane Vojske Republike Srpske − Banja Luka, Đuro Beronja, general-major Vojske Republike Srpske u penziji, Tihomir Ivanović, Vera Mijić, Nada Knežević i potpukovnik Ranko Mirošljević iz Banje Luke, te Živko Čuković iz Banja Luke i njegov punomoćnik Simić Mladen, advokat iz Beograda, dali su Ustavnom sudu Republike Srpske inicijative za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti navedenih odredaba predmetnih pravilnika. U inicijativama se navodi da stav 2. člana 1, i člana 5, 6, 20, 22, 23, 24, 25, 26, 27, 49, 51, 52, 63, 64. i 66. Pravilnika o stambenom obezbjeđenju u Vojsci i Ministarstvu odbrane Republike Srpske kao i tačke 1, 2. i 3. člana 2. i član 3. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o stambenom obezbjeđenju u Vojsci i Ministarstvu odbrane Republike Srpske nisu u skladu sa Ustavom Republike Srpske, Zakonom o privatizaciji državnih stanova, Zakonom o fondu stanovanja Republike Srpske, Zakonom o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca, te Aneksima Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i Ugovoru o sukcesiji bivših jugoslovenskih republika. Davaoci inicijativa posebno naglašavaju da nezakonitost i neustavnost osporenih pravilnika proizlazi iz teksta Pravilnika na koji je Vlada dala saglasnost i koji se razlikuje od teksta objavljenog Pravilnika, što je, po njihovom mišljenju suprotno i Zakonu o privatizaciji državnih stanova i Zakonu o stambenim odnosima, kao i članu 108. Ustava Republike Srpske. Naime, inicijatori navode da Pravilnik, na koji je Vlada dala saglasnost, nije predviđao mogućnost rješavanja stambenog pitanja nosilaca stanarskog prava na ''neodgovarajućem'' stanu, a što je, kako je navedeno, samovoljno dodato u objavljenom tekstu tog pravilnika i na taj način je omogućeno kategoriji korisnika stanarskog prava da ponovo dobiju stan, sada veći i prije svih, iako, kako je navedeno, ni zakonom ni ovim pravilnikom nije regulisan način davanja većeg stana za manji. Takođe, pored brojnih primjedbi kojima se ukazuje na nezakonito utvrđivanje kriterijuma i mjerila za utvrđivanje liste prioriteta, davaoci inicijativa naglašavaju da je nedopustivo da se različitim bodovanjem u okviru istih kriterijuma pravi razlika između pripadnika VRS i Ministarstva odbrane, jer se, kako je navedeno, samo licima na visokim funkcijama omogućava rješavanje stambenog pitanja. U inicijativama je navedeno da su osporenim pravilnicima data prevelika ovlašćenja ministru odbrane da, mimo ikakvih kriterijuma, odlučuje o dodjeli stanova, pa i da potvrdi ranije raspodjele stanova koje su pred nadležnim sudovima utvrđene kao nazakonite. Naime, inicijatori smatraju da sudske presude koje se odnose na raspodjelu koja je bila predmet poništenja pred nadležnim sudovima ne treba provoditi niti od strane ministra niti na osnovu odredaba osporenog pravilnika, već po zakonima koji su važili u vrijeme pokretanja postupka pred sudom, a što je, kako navode, utvrđeno i Zakonom o Fondu stanovanja Republike Srpske. Primjedba je upućena i na član 1. stav 2. Pravilnika o stambenom obezbjeđenju u Vojsci i Ministarstvu odbrane Republike Srpske, kojim se daje mogućnost rješavanja stambenog pitanja, pored onih koji su zaposleni u Ministarstvu odbrane Republike Srpske, i profesijalnim pripadnicima Vojske Republike Srpske i penzionisanim pripadnicima vojske drugih država (penzionisanim pripadnicima Vojske Jugoslavije sa prebivalištem na teritoriji Republike Srpske) i naglašava se, da nije poznato da pripadnici naše vojske i zaposleni u Ministarstvu odbrane Republike Srpske mogu podnijeti molbu za stan vojsci ili ministarstvu odbrane druge države. Pored navedenog, inicijatori daju i predloge kako, po njihovom mišljenju, treba da glase određeni članovi osporenih pravilnika da bi bili u skladu sa zakonom i Ustavom Republike Srpske. Na kraju pradlažu da Ustavni sud pokrene postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti osporenih pravilnika i proglasi ih nesaglasnim sa Ustavom i zakonom. S obzirom na to da je u ovom predmetu od strane više davalaca inicijativa traženo da Ustavni sud pokrene postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti istih akata, Sud je, na osnovu člana 9. stav 1. i 3. Poslovnika o radu Ustavnog suda Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 29/05), odlučio da spoji inicijative U-123/02, U-5/03, U-15/03, U-16/03, U-17/03 i 73/03, tako da prvoprispjeloj inicijativi, koja je zavedena u Ustavnom sudu pod brojem U-123/02, pripoji sve ostale inicijative i da se po svim inicijativama provede jedinstven postupak.
Takođe, nakon obavještenja od strane Đure Beronja, general-majora Vojske Republike Srpske u penziji iz Banje Luke, da odustaje od date inicijative, Sud je na osnovu člana 43. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske nastavio postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti osporenih akata.
U skladu sa članovima 33, 34. i 36. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, odgovore na navode iz inicijativa dostavilo je Ministarstvo odbrane Republike Srpske i u njima se navodi da je Pravilnik o stambenom obezbjeđenju u Vojsci i Ministarstvu odbrane Republike Srpske donio ministar odbrane, a da je saglasnost dala Vlada Republike Srpske na sjednici održanoj 08. maja 2002. godine, uz obavezu da se ugrade i izmjene koje će usaglasiti Ministarstvo odbrane i Stambena komisija Vlade. Nakon izvršenog usaglašavanja, a što je potvrđeno Zaključkom Vlade Republike Srpske 26. avgusta 2002. godine, osporeni pravilnik je objavljen u ''Službenom glasniku Republike Srpske'' broj 58/02 od 20. septembra 2002. godine. Takođe se navodi da su Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika, i saglasnost Vlade data na ovaj pravilnik, objavljeni u ''Službenom glasniku Republike Srpske'' broj 2/03 od 18. januara 2003. godine. U odgovorima na one navode iz inicijativa kojima se ukazuje na neustavnost i nezakonitost pojedinih odredbi osporenih pravilnika, Ministarstvo je, uz obrazloženje zbog čega ove navode smatra neosnovanim, predložilo da Sud ne prihvati date inicijative.
U preambuli osporenih pravilnika propisano je da je ministar odbrane donio ove pravilnike na osnovu Zakona o državnoj upravi, Zakona o administrativnoj službi u upravi Republike Srpske, Zakona o stambenim odnosima; Zakona o Vojsci, Uredbe o pribavljanju, raspolaganju, upravljanju i korišćenju nepokretne imovine za potrebe odbrane Republike Srpske i Zakona o privatizaciji državnih stanova. U stavu 2. člana 1. Pravilnika o stambenom obezbjeđenju u Vojsci i Ministarstvu odbrane Republike Srpske propisano je da pravo na rješavanje stambenog pitanja, pored zaposlenih u Ministarstvu odbrane Republike Srpske i profesionalnih pripadnika Vojske Republike Srpske (osim lica po ugovoru i radnika zaposlenih u vojnim ustanovama), ima i: član porodičnog domaćinstva umrlog ili poginulog ovog lica kojeg je umrlo ili poginulo lice bilo po zakonu dužno izdržavati i sa kojim je živjelo u zajedničkom porodičnom domaćinstvu; penzionisani profesionalni pripadnik Vojske Republike Srpske i zaposleni u Ministarstvu nakon penzionisanja, ukoliko do dana penzionisanja nije riješio stambeno pitanje, i ako je do dana penzionisanja podnio zahtjev za rješavanje stambenog pitanja; penzionisani pripadnici bivše JNA-VJ sa prebivalištem na teritoriji Republike Srpske, ako svoje stambeno pitanje nije riješio u VJ i ako je do dana penzionisanja podnio molbu za rješavanje stambenog pitanja u VRS, po kojoj je donesen zaključak i ako se u roku od 30 dana od stupanja na snagu ovog pravilnika opredjelili da rješava stambeno pitanje u Republici Srpskoj. Članom 5. ovog pravilnika i članovi 1. i 2. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o stambenom obezbjeđenju u Vojsci i Ministarstvu odbrane Republike Srpske propisano je kada radnik ministarstva odbrane a kada pripadnik VRS nema pravo na rješavanje stambenog pitanja po odredbama ovih pravilnika, zatim, izuzeci od navedenog, i to: lica koja su imala stanove ili kuće na teritoriji bivše SFRJ koji su uništeni; radnici Ministarstva odbrane koji su vlasnici, nosioci stanarskog prava odnosno zakupci neodgovarajućih stambenih jedinica i koji mogu rješavati svoje stambeno pitanje po odredbama ovog pravilnika poslije rješavanja stambenog pitanja svih ostalih lica za koje članom 5. Pravilnika nije propisano da nemaju pravo na to; pripadniku VRS koji ima na korišćenju stan na neodređeno vrijeme ili stan (stambenu zgradu) u vlasništvu koji je po strukturi i površini manji od stana koji mu pripada po odredbama ovog pravilnika i kome se može dodijeliti na ime razlike između strukture i površine stana koji ima i strukture i površine stana koji mu pripada stambeni kredit, odnosno odgovarajući stan ukoliko ugovorom o razmjeni vlasništva stan u svojini iz koga se iseljava prenese u stambeni fond Ministarstva i ukoliko Ministarstvo ima za to interes. Osporenim članovima 6, 10, 20, 22, 23. i 24.Pravilnika o stambenom obezbjeđenju u Vojsci i Ministarstvu odbrane propisano je: šta se smatra odgovarajućim stanom s obzirom na broj članova domaćinstva; da se mjerila i kriteriji za utvrđivanje rang-liste, kao i postupak rješavanja stambenih potreba i oragani koji učestvuju u tom postupku utvrđuju ovim pravilnikom, posebno za profesionalne pripadnike VRS, a posebno za zaposlene u Ministarstvu i da profesionalna vojna lica raspoređena u Ministarstvu i vojnim ustanovama svoje stambene potrebe rješavaju kao profesionalna vojna lica u VRS; kriterijumi i mjerila za utvrđivanje liste prioriteta pripadnika VRS, bodovi koji pripadaju profesionalnom pripadniku VRS prema kriterijumu stručne spreme; bodovi koji mu pripadaju po osnovu penzijskog staža; bodovi za svakog člana porodičnog domaćinstva te ko se smatra članom porodičnog domaćinstva profesionalnog pripadnika VRS. Članom 25. Pravilnika o stambenom obezbjeđenju u Vojsci i Ministarstvu odbrane propisan je broj bodova koji radniku pripada po osnovu statusa utvrđenog prema odredbama Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca, a članom 3. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o stambenom obezbjeđenju u Vojsci i Ministarstvu odbrane Republike Srpske (kojim je član 25. Pravilnika izmijenjen) propisano je da se porodice poginulih boraca i ratnih vojnih invalida 1, 2. i 3. kategorije izuzimaju iz reda prvenstva i rješavaju prioritetno. Članom 26. Pravilnika o stambenom obezbjeđenju u Vojsci i Ministarstvu odbrane propisan je broj bodova za učešće drugih pravnih lica u kupovini stana, ulaganjem drugog stana ili novčanog iznosa na ime dijela vrijednosti stana, a članom 27.ovog pravilnika − red prvenstva na rang-listama, za koje je predviđeno da se sačinjavaju jednom godišnje − do 31. januara tekuće godine, te redoslijed rješavanja stambenih potreba dva ili više profesionalnih pripadnika VRS ukoliko imaju isti broj bodova. Osporenim članovima 49, 51. i 52. Pravilnika o stambenom obezbjeđenju u Vojsci i Ministarstvu odbrane Republike Srpske propisan je broj bodova radnika Ministarstva po osnovu: radnog staža, za svakog člana porodičnog domaćinstva, po osnovu statusa utvrđenog prema odredbama Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca, učešće drugih pravnih lica u kupovini stana. Posljednjim osporenim članovima 64. i 66. Pravilnika, odnosnočlanom 4. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika, kojim je u cijelosti izmijenjen član 63. Pravilnika, propisan je izuzetak od načina i postupka rješavanja stambenih potreba utvrđenih odredbama ovog pravilnika kada ministar može prioritetno riješiti stambene potrebe zaposlenih u Ministarstvu odbrane Republike Srpske i profesionalnih pripadnika Vojske Republike Srpske, između ostalih i lica koja obavljaju značajne poslove i zadatke, kao i to koji su to poslovi i zadaci, te da će se predmeti i postupak rješavanja stambenih potreba radnika započeti do dana stupanja na snagu ovog pravilnika, kao i stambeni predmeti koji su bili predmet poništenja pred nadležnim sudovima u redovnom postupku, okončati po odredbama ovog pravilnika. Ustavni sud je prihvatio ove inicijative i Rješenjem broj U-123/02 od 21. juna 2004. godine pokrenuo postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti stava 2. člana 1. i članova 5, 6, 20, 22, 23, 24, 25, 26, 27, 49, 50. stav 2 članova 51, 52, 63, 64. i 66.Pravilnika o stambenom obezbjeđenju u Vojsci i Ministarstvu odbrane Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 58/02), kao i tačke 1, 2. i 3. člana 2. i član 3. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o stambenom obezbjeđenju u Vojsci i Ministarstvu odbrane Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 2/03), koje je donio ministar odbrane u Vladi Republike Srpske.
U toku postupka u ovom ustavno - sudskom predmetu Sud je utvrdio da je 11. juna 2005. godine stupio na snagu Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o stambenom obezbjeđenju u Vojsci i Ministarstvu odbrane Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 54/05) i da je Vlada Republike Srpske Odlukom broj 02/1-020-586/05 od 5. maja 2005. godine (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 49/05) dala saglasnost na ovaj pravilnik. U vezi s tim utvrđeno je da su ovim izmjenama i dopunama, pored ostalih, izmijenjeni članovi 5, 8, 11, 13, 30, 55. i u cijelosti brisani članovi 5a, 9, 36, 37, 61. i 62. U odnosu na dosadašnje rješenje osporenog člana 5. Pravilnika, koji je propisivao različite uslove kada radnici Ministarstva odbrane i pripadnici VRS nemaju pravo na rješavanje stambenog pitanja u skladu sa ovim pravilnikom, sada propisuju isti uslovi i za radnike Ministarstva odbrane i pripadnike VRS, kao i za lica iz člana 1. stav 2. Pravilnika, i to samo za slučaj davanja stana u zakup, a izmijenjenim članom 8. Pravilnika propisan je način, uslovi i rokovi kreditiranja ovih lica. Ostale navedene izmjene i dopune odnose se na one odredbe Pravilnika kojima je regulisan način rješavanja stambenih potreba dodjelom kredita.
Ocjenjujući osporene odredbe Pravilnika o stambenom obezbjeđenju u Vojsci i Ministarstvu odbrane Republike Srpske, kao i izmjene i dopune ovih odredaba u odnosu na Ustav Republike Srpske, Sud je utvrdio da je ministar odbrane u Vladi Republike Srpske mogao, vodeći stambenu politiku u okviru zakonskih ovlašćenja, da utvrdi uslove i način raspodjele stanova kojima raspolaže na način kako je to propisano osporenim odredbama ovih pravilnika. Naime, polazeći od ovlašćenja iz člana 71. Zakona o privatizaciji državnih stanova (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 11/00, 18/01, 35/01, 47/02, 65/03, 3/04, 70/04, 2/05 i 67/05) kao i ovlašćenja iz člana 24. Zakona o stambenim odnosima (''Službeni list SR BiH '' – prečišćen tekst, br. 14/84,12/87 i 36/89 i ''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 19/93, 22/93, 12/99 i 31/99), kojima je utvrđen osnov za uređivanje postupka i načina rješavanja stambenih potreba radnika – Sud je utvrdio da je donosilac osporenog pravilnika imao autonomiju izbora mjerila i kriterijuma i utvrđivanja uslova i okolnosti pod kojima će se rješavati stambene potrebe zaposlenih u Ministarstvu odbrane Republike Srpske i profesionalnih pripadnika Vojske Republike Srpske. Saglasno ovim zakonskim ovlašćenjima osporenim odredbama je mogao da utvrdi: ko od radnika Ministarstva i od profesionalnih pripadnika Vojske ima, a ko nema pravo na rješavanje stambenog pitanja po odredbama Pravilnika; kriterijum za utvrđivanje redoslijeda u rješavanju stambenih potreba i da ih vrednuje određenim brojem bodova, kao i to da utvrdi postupak rješavanja stambenih potreba i organe koji učestvuju u tom postupku. Isto tako, imajući u vidu činjenicu da su posljednjim izmjenama i dopunama osporenog pravilnika propisani isti uslovi za rješavanje stambenih potreba za zaposlene u Ministarstvu odbrane i za pripadnike Vojske Republike Srpske, Sud je ocijenio da na ovaj način nije povrijeđeno ustavno načelo o jednakosti iz člana 10. Ustava Republike Srpske, kao i to da se jednako odnose i na pripadnike Vojske Republike Srpske i na zaposlene u Ministarstvu odbrane. Iz navedenog proizlazi, po ocjeni Suda, da je ministar odbrane osporenim odredbama članova 6, 20, 22, 23, 26, 27, 49, 51. i 52. Pravilnika o stambenom obezbjeđenju u Vojsci i Ministarstvu odbrane Republike Srpske uredio i vrednovao kriterijume za rješavanje stambenih potreba zaposlenih u Ministarstvu odbrane Republike Srpske i profesionalnih pripadnika Vojske Republike Srpske, saglasno navedenim ustavnim i zakonskim ovlašćenjima. Sud je isto ocijenio i utvrdio i kod ocjenjivanja članova 2. i 3.posljednjih izmjena i dopuna Pravilnika kojima je izmjenjen osporeni član 5. Pravilnika o stambenom obezbjeđenju u Vojsci i Ministarstvu odbrane Republike Srpske i brisan osporeni član 5a Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika iz 2003. godine i koji je bio sadržan u članu 2. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o stambenom obezbjeđenju u Vojsci i Ministarstvu odbrane Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 2/03). U svim ovim slučajevima Sud je imao u vidu da procjena vrednovanja kriterijuma i okolnosti nije u nadležnosti Ustavnog suda, odnosno da je ocjena cjelishodnosti vrednovanja pojedinih kriterijuma i okolnosti u isključivoj nadležnosti donosioca akta. Sud je, takođe, utvrdio da u njegovoj nadležnosti nije ni to da ocjenjuje osporene odredbe koje inicijatori smatraju neusaglašenim, a za koje je u odgovoru Ministarstva odbrane navedeno da su usaglašene i što proizlazi iz Zaključka Vlade Republike Srpske broj: 02/1-020-765/02 od 26. avgusta 2002. godine, kao ni međusobnu usklađenost pojedinih odredaba ovih pravilnika, što je traženo u datim inicijativama. Međutim, odredba člana 1. stav 2. alineja 3. osporenog pravilnika kojom je propisano da pod određenim uslovima pravo na rješavanje stambenih potreba, po odredbama ovog pravilnika, ima i penzionisani pripadnik bivše JNA-VJ sa prebivalištem na teritoriji Republike Srpske, po ocjeni Suda, izlazi iz navedenog ustavnog i zakonskog ovlašćenja ministra. Naime, Sud je ocijenio da ni Ustav, a ni naprijed navedeni zakoni, ne sadrže takvu odredbu koja bi bila pravni osnov za ovako rješenje, odnosno da se Pravilnikom o stambenom obezbjeđenju u Vojsci i Ministarstvu odbrane Republike Srpske propišu uslovi za sticanje prava na rješavanje stambenih potreba penzionisanih državljana druge države, pa makar to bilo i za strane državljane koji nisu do sada riješili svoje stambeno pitanje u Vojsci Jugoslavije i koji su se opredijelili da svoje stambeno pitanje rješavaju u Republici Srpskoj.
Odlukom Skupštine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini (sada Republike Srpske), koja je objavljena u Službenom glasniku srpskog naroda u Bosni i Hercegovini broj 6/92 od 12-17. maja 1992. godine, formirana je Vojska srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, pa kako je rješavanje stambenog pitanja po Zakonu o stambenim odnosima vezano za radni odnos ili penzioni status po osnovu radnog odnosa, rješavanje stambenog pitanja može se odnositi na stambeno obezbjeđenje u Vojsci i Ministarstvu odbrane Republike Srpske, kako je to naznačeno i u naslovu pomenutog Pravilnika.
Takođe, imajući u vidu da Pravilnik, na osnovu koga se rješavaju stambene potrebe zaposlenih u Ministarstvu odbrane i profesionalnih pripadnika Vojske Republike Srpske, treba da sadrži kriterijume na osnovu kojih će se utvrditi redoslijed u rješavanju stambenih potreba saglasno Zakonu o stambenim odnosima i uz poštivanje ustavnog principa o jednakoj zaštiti svih učesnika, po ocjeni Suda, član 24. stav 2. Pravilnika o stambenom obezbjeđenju u Vojsci i Ministarstvu odbrane Republike Srpske je u nesaglasnosti sa članom 6. Zakona o stambenim odnosima i članom 5. stav 2. Zakona o privatizaciji državnih stanova. Naime, propisivanjem da se članom porodičnog domaćinstva profesionalnog pripadnika Vojske Republike Srpske, (članom 50. stav 2. Pravilnika je isto propisano za radnike Ministarstva odbrane), u smislu ovog pravilnika, smatraju: bračni drug, djeca (bračna, vanbračna i usvojena), kao i lica koja je radnik dužan po zakonu da izdržava, a koja sa njim trajno žive i stanuju, po mišljenju Suda, nezakonito je sužen krug lica koja čine njihovo porodično domaćinstvo. Kod ovakog stava Sud je utvrdio da je odredbom člana 6. Zakona o stambenim odnosima i člana 5. stav 2. Zakona o privatizaciji državnih stanova propisano da su članovi porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog prava (pored navedenih u osporenoj odredbi) i: bračni drugovi djece, roditelji bračnih drugova (otac, majka, očuh, maćeha, usvojilac), braća i sestre, unučad, kao i lica koja su dužna po zakonu da izdržavaju nosioca stanarskog prava, a koja zajedno s njim trajno žive i stanuju kao i lica koja sa nosiocem stanarskog prava žive u ekonomskoj zajednici u istom stanu više od deset godina ili više od pet godina ako su se uselila u stan na osnovu ugovora o doživotnom izdržavanju. Naime, Sud je ocijenio da je očigledno da je osporenom odredbom člana 24. stav 2. Pravilnika pitanje ko se smatra članom porodičnog domaćinstva profesionalnog pripadnika Vojske Republike Srpske, odnosno radnika Ministarstva odbrane, regulisano na drugačiji način u odnosu na zakon.
Osporena odredba člana 25. stav 1. tačka a, odnosno član 3. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika od 18. januara 2003. godine, kojim je ova odredba izmijenjena i dopunjena, po ocjeni Suda, takođe nije u saglasnosti sa članom 24. stav 3. Zakona o stambenim odnosima, a u vezi sa članom 71. Zakona o privatizaciji državnih stanova. Naime, Sud je ocijenio da je donosilac osporenog akta bio ovlašćen da kao kriterijum za rješavanje stambenih potreba pripadnika Vojske Republike Srpske iz člana 1. ovog pravilnika utvrdi i vrednuje porodicu poginulog borca, ali nije mogao dati prioritet ovim licima, kao ni bilo kojem drugom pripadniku Vojske u odnosu na ostale. Osporena odredba nije u slasnosti ni sa principom ravnopravnosti iz člana 108. stav 2 kao ni članom 10. Ustava Republike Srpske.
Ocjenjujući rješenje izčlana 64. Pravilnika o stambenom obezbjeđenju u Vojsci i Ministarstvu odbrane Republike Srpske, Sud je utvrdio da se ono jednako primjenjuje na sve koji imaju pravo na rješavanje stambenog pitanja po odredbama ovog pravilnika i da, u ovom slučaju, nije povrijeđen princip jednakosti građana iz člana 10. Ustava Republike Srpske. Naime, Sud je ocijenio da pravo da se pravilnikom predvidi mogućnost rješavanja stambenih potreba određenih radnika mimo konkursa i reda prvenstva, kao u ovom slučaju, znači obavezu ministra da, ukoliko želi da u kontekstu potreba socijalne, odbrambene i druge politike prioritetno rješava stambene potrebe određene kategorije profesionalnih pripadnika Vojske Republike Srpske i zaposlenih u Ministarstvu odbrane Republike, u pravilniku predvidi kriterijume za to. Kako je navedenim članom 64, kao i izmjenjenim članom 63. Pravilnika, propisano, pored ostalog, da ministar može prioritetno rješavati stambene potrebe, izuzetno od načina i postupka utvrđenog ovim pravilnikom, i licima koja obavljaju značajne poslove i zadatke, uz decidno određivanje tih poslova, omjera sredstava koja se usmjeravaju za rješavanje stambenih potreba tih lica, te određivanjem kada ova profesionalna vojna lica – kadar mogu pod navedenim uslovima rješavati svoje stambene potrebe – Sud je ocijenio da u ovom slučaju nije povrieđena odredba člana 24. stav 4. Zakona o stambenim odnosima kao ni ustavni princip o jednakosti građana.
Ocjenjujući osporenu odredbu člana 66. Pravilnika kojom se utvrđuje način rješavanja stambenih potreba po zahtjevima podnesenim po ranijem pravilniku u započetom postupku ili postupku završenom odlukama nadležnih sudova, Ustavni sud je konstatovao da su ovi postupci već proizveli određeno pravno dejstvo – utvrđena su određena prava i ta prava se ne mogu suspendovati normom u opštem aktu. Ovakav stav Suda potvrđuju i odredbe članova 57. i 58. Zakona o privatizaciji državnih stanova iz kojih proizlazi da će se započeti postupci okončati po odredbama propisa, odnosno zakona koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka. Iz navedenih razloga Sud je ocijenio da je donosilac osporenih akata prekoračio ustavna i zakonska ovlašćenja kada je članom 66. Pravilnika o stambenom obezbjeđenju u Vojsci i Ministarstvu odbrane Republike Srpske utvrdio da će se pitanje predmeta u postupku započetom do stupanja na snagu ovog pravilnika, kao i stambenih predmeta poništenih u redovnom postupku pred nadležnim sudovima, okončati po odredbama ovog pravilnika, dakle na način koji je drugačiji od načina utvrđenog zakonom i da se, u konkretnom slučaju, pored suspendovanja po Ustavu i zakonu zasnovanih prava, mješao u uređivanje pitanja koja se mogu uređivati samo zakonom. Takođe, pored toga što odredba člana 66. Pravilnika nije u saglasnosti sa Zakonom o privatizaciji državnih stanova, Sud je ocijenio da ova odredba nije u saglasnosti ni sa stavom 2. člana 108. Ustava Republike Srpske, prema kome propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom.
S obzirom na izneseno Sud je donio odluku kao u dispozitivu.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Sunarić i Avdo Špiljak.
Broj: U- 123/02 PREDSJEDNIK
13. septembar 2005. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko