Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Utvrđuje se da Uredba o međuentitetskoj trgovini proizvodima koji podliježu plaćanju akcize broj 02/1-020-273/02 od 11. aprila 2002. godine. («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 18/02), koju je donijela Vlada Republike Srpske, u vrijeme važenja nije bila u saglasnosti sa Ustavom i zakonom.

Odluka donesena 13. 09. 2005.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-65/02

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

13. 09. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 61. tačka 2. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske−prečišćeni tekst («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 54/05), na sjednici održanoj 13. septembra 2005. godine, donioje

ODLUKU

Utvrđuje se da Uredba o međuentitetskoj trgovini proizvodima koji podliježu plaćanju akcize broj 02/1-020-273/02 od 11. aprila 2002. godine. («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 18/02), koju je donijela Vlada Republike Srpske, u vrijeme važenja nije bila u saglasnosti sa Ustavom i zakonom.

Obrazloženje

Preduzeće za proizvodnju, prevoz, unutrašnju i spoljnu trgovinu «Karavan» d.o.o. Sokolac iz Sokoca prijedlogom je pokrenulo postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Uredbe o međuentitetskoj trgovini proizvodima koji podliježu plaćanju akcize broj 02/1-020-273/02 od 11. aprila 2002. godine. U prijedlogu je navedeno da je Vlada donošenjem osporene uredbe izašla iz okvira svojih nadležnosti utvrđenih Ustavom i Zakonom o akcizama i porezu na promet i time povrijedila ustavno načelo o podjeli vlasti kao i ovlašćenje iz Zakona o Vladi Republike Srpske. Naime, predlagač ističe da primjenom osporene uredbe dolazi do dvostrukog plaćanja akcize za akcizne proizvode, i to prvi put prilikom uvoza akciznih roba iz inostranstva, na osnovu Zakona o akcizama i porezu na promet, a drugi put na osnovu osporene uredbe, prilikom kupovine tih proizvoda iz Federacije Bosne i Hercegovine i Distrikta Brčko. S obzirom na to da navedene činjenice, kako je navedeno, nedvosmisleno ukazuju na zaključak da je osporena uredba nezakonita i neustavna, predlaže se da Sud donese odluku i utvrdi nesaglasnost Uredbe o međuentitetskoj trgovini proizvodima koji podliježu plaćanju akcize broj 02/1-020-273/02 od 11. aprila 2002. godine, sa Ustavom i zakonom. Osporena uredbu Vlada Republike Srpske je donijela na osnovu članova 51. i 52. Zakona o trgovini («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 16/96, 25/96 i 52/01) i člana 34. stav 2. Zakona o Vladi Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 3/97 i 3/98). Ovom uredbom se privremeno, do donošenja propisa o alokaciji akciza, regulišu obaveze trgovaca Republike Srpske koji kupuju proizvode podložne plaćanju akciza (u daljem tekstu: akcizni proizvodi) u Federaciji Bosne i Hercegovine i Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine.

Sud je u ovom ustavnopravnom sporu pošao od toga da je Zakonom o trgovini (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 16/96, 25/96 i 52/01) u poglavlju IV. Privremene mjere radi sprečavanja i otklanjanja poremećaja na tržištu − propisano je da ako na tržištu nastanu veći poremećaji u proizvodnji i prometu određene robe, Vlada može propisati privremene mjere za sprečavanje i otklanjanje tih poremećaja, samo ako se poremećaji ne mogu otkloniti mjerama tekuće ekonomske politike (član 51), da, kao privremene mjere iz člana 51. ovog zakona, Vlada može propisati: zabranu trgovine određenim proizvodima, uključujući i izvoz, ograničenje trgovine pojedinim proizvodima u pogledu količine, kvaliteta ili drugih svojstava proizvoda ili određivanje posebnih uslova za kupovinu i prodaju pojedinih proizvoda (kupovina po odobrenju ili drugoj ispravi) (tačka 1), zabranu preduzećima i drugim pravnim i fizičkim licima određenih djelatnosti da vrše promet određenih proizvoda (tačka 2), zabranu upotrebe određenih proizvoda u proizvodnji drugih određenih proizvoda (tačka 3), obavezu određenih preduzeća i drugih pravnih i fizičkih lica da stave u promet određene vrste i količine proizvoda ili da ih stave na raspolaganje, odnosno da ih isporuče određenim korisnicima po određenom redoslijedu (tačka 4), broj posrednika u prometu na veliko određenih proizvoda između preduzeća i drugih pravnih i fizičkih lica koja se bave proizvodnjom, odnosno uvozom i preduzeća i drugih pravnih i fizičkih lica koja vrše promet na malo (tačka 5), obavezu određenih preduzeća i drugih pravnih i fizičkih lica da obrazuju i drže u rezervi određene vrste i količine proizvoda (tačka 6), obavezu određenih preduzeća i drugih pravnih i fizičkih lica da prevoze robu i ostala dobra (tačka 7), obavezu preduzeća i drugih pravnih i fizičkih lica koja koriste usluge prevoza željeznicom da u određenom roku istovare, odnosno utovare robu (tačka 8), obavezu određenih preduzeća i drugih pravnih i fizičkih lica da u svojim skladištima čuvaju određenu robu i da istovaruju, odnosno utovaruju određenu robu (tačka 9). Isto tako, Sud je imao u vidu da je Zakonom o Vladi Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 3/97 i 3/98) utvrđena nadležnost Vlade, koja, pored ostalog, izvršava zakone, druge propise i opšte akte Narodne skupštine, u skladu sa Ustavom, donosi uredbe, odluke i druge akte za izvršavanje zakona (član 2. tačka 1. i 2), te propisano da se uredbom bliže uređuju odnosi od značaja za izvršavanje zakona (stav 1), da se odlukom propisuju mjere Vlade (stav 2).

Sud je, takođe, u toku ovog postupka utvrdio da su 1. januara 2005. godine stupili na snagu propisi koje je donijela Parlamentarna skupština BiH i Uprava za indirektno oporezivanje BiH koji važe u oba entiteta i koji regulišu, pored ostalog, i oporezivanje prometa akciznih proizvoda posebnim oblikom poreza − akcizom, na teritoriji Bosne i Hercegovine.

Ustavom Republike Srpske utvrđeno je da su porezi, takse i drugi zakonom utvrđeni prihodi sredstva budžeta (član 62. stav 2. Ustava) i da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, tržište i poreski sistem (tačka 6. i 7. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske). Isto tako, Ustavom Republike Srpske je utvrđeno da se državna vlast u Republici organizuje na načelu podjele vlasti, odnosno da ustavotvornu i zakonodavnu vlast ostvaruje Narodna skupština, a izvršnu vlast vrši Vlada (član 69). Sadržina izvršne vlasti koja pripada Vladi utvrđena je odredbama člana 90. Ustava, prema kojima Vlada Republike Srpske, pored ostalog, obezbjeđuje provođenje i izvršava zakone, druge propise i opšte akte u skladu sa Ustavom, a radi izvršavanja zakona donosi uredbe, odluke i druge akte (član 90. stav 1. tačka 3. i 4).

Polazeći od navedenih ustavnih i zakonskih odredbi, kao i od činjenice da se Zakonom o trgovini (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 16/96, 25/96 i 52/01) ne predviđa donošenje uredbe za njegovo izvršavanje, Sud je ocijenio da članovi 51. i 52. Zakona o trgovini ne mogu biti valjan pravni osnov za donošenje osporene uredbe, jer se iz njenog sadržaja ne vidi da se ovaj akt odnosi i na jednu privremenu mjeru utvrđenu članom 52. Zakona. U konkretnom slučaju, Vlada Republike Srpske je, dakle, donoseći osporenu uredbu izašla iz okvira svojih ustavnih i zakonskih ovlašćenja i time povrijedila ustavno načelo o podjeli vlasti iz člana 69. Ustava Republike Srpske. Isto tako, po ocijeni Suda, odredba člana 34. stav 2. Zakona o Vladi Republike Srpske koja je označena, pored navedenih odredaba članova 51. i 52. Zakona o trgovini, kao pravni osnov za donošenje osporene uredbe, to ne može biti u ovom slučaju, s obzirom na to da ova norma određuje da Vlada odlukom propisuje mjere, daje saglasnost ili potvrđuje opšti akt organa ili organizacije, obrazuje druge službe za potrebe Vlade i uređuje druga pitanja od značaja za obavljanje poslova Vlade. U toku postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti osporene uredbe Ustavni Sud je imao u vidu i svoju Odluku broj U-108/01 od 30. maja 2005. godine, kojom je utvrdio da Uredba o međuentitetskoj trgovini proizvodima koji podliježu plaćanju akcize broj 02/1-020-2128/01 od 8. oktobra 2001. godine, u vrijeme važenja, nije bila u skladu sa Ustavom i zakonom, te da se ovim uredbama na identičan način privremeno regulišu obaveze trgovaca Republike Srpske koji kupuju proizvode podložne plaćanju akciza u Federaciji Bosne i Hercegovine i Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Synarić i Avdo Špiljak.

Broj: U-65/02 PREDSJEDNIK

13. septembar 2005. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko

Utvrđuje se da Uredba o međuentitetskoj trgovini proizvodima koji podliježu… | Sudska praksa | Aktio