Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Utvrđuje se da član 2. stav 4., član 3. stav 2. i čl. 4., 5., 20. i 21. Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1 992. do 1 9. juna 1 996. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 103/05) i član 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1 992. do 1 9. juna 1 996. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 1 /09) nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Odbacuje se prijedlog za ocjenjivanje ustavnosti Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 63/04, 47/06, 68/07, 17/08 i 64/08).

Odluka donesena 04. 10. 2009.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-4/06

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

04. 10. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 11 5. Ustava Republike Srpske, člana 61 . stav 1 . tačka 1 . i člana 62. stav 1. tačka 5., u vezi sa članom 38. stav 1. tačka 4. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske - Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 54/05), na sjednici održanoj 1 4. oktobra 2009. godine, donio je

ODLUKU

Utvrđuje se da član 2. stav 4., član 3. stav 2. i čl. 4., 5., 20. i 21. Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1 992. do 1 9. juna 1 996. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 103/05) i član 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1 992. do 1 9. juna 1 996. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 1 /09) nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.

Odbacuje se prijedlog za ocjenjivanje ustavnosti Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 63/04, 47/06, 68/07, 17/08 i 64/08).

Obrazloženje

Prijedlogom Republičke organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Republike Srpske pokrenut je postupak za ocjenjivanje ustavnosti Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1 992. do 1 9. juna 1 996. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 103/05). Inicijative za pokretanje postupka za ocjenjivanje istog zakona dali su Pajo Manojlović iz Banje Luke, Tomislav Babić iz Pala, Luka Vulin iz Mrkonjić Grada, Mile Čajević iz Foče i Cvijetin Blagojević iz Doboja. Navodeći razloge zbog kojih smatra da Zakon o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1 992. do 1 9. juna 1 996. godine nije u saglasnosti sa Ustavom, predlagač naglašava da je ovim zakonom prouzrokovana neravnopravnost građana i onemogućena realizacija priznatih prava na pravičnu naknadu. Naime, predlagač navodi da se, na osnovu odredaba čl. 20. i 21 . osporenog zakona, gubi svrha i cilj pravosnažnih sudskih presuda i vansudskih poravnanja kojima je priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete, zbog čega, po njegovom mišljenju, osporeni zakon nije u saglasnosti sa čl. 10, 1 3, 17, 21 . i 51 . Ustava Republike Srpske. Nadalje, i u prijedlogu i u inicijativama se, pored uopštenog osporavanja ustavnosti Zakona u cjelini, posebno ukazuje na nasaglasnost sa Ustavom pojedinih čl. ovog zakona. Tako su, po njihovom mišljenju, posebno diskriminišuće odredbe člana 2. stav 3, člana 3. stav 3. i čl. 6., 8., 14., 15., 16., 17., 18., 19., 20., 21. i člana 22. stav 2. osporenog zakona. Naime, i predlagač i inicijatori ističu da se aktom zakonodavne vlasti ne mogu odlagati izvršenja pravosnažnih i izvršnih odluka sudova, odnosno da se ne mogu utvrđivati fiksni iznosi šteta, i to znatno manji od iznosa po istim osnovima, dosuđivanih u sudskim postupcima. Pri tom, ukazuju na ustavnu obavezu da svi koji su tužbe podnijeli prije stupanja na snagu osporenih odredaba Zakona moraju imati jednake mogućnosti zaštite svojih prava, kao i to da se u svim upravno-pravnim i sudskim postupcima moraju primjenjivati zakoni koji su bili u primjeni u vrijeme nastanka štete i štetnih posljedica. Smatraju, takođe, da su postojeće nejednakosti u priznanju i korišćenju navedenih prava građana u suprotnosti sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i članom 1 . Protokola (1) uz Konvenciju, kao i sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Ustavom Republike Srpske. Pored navedenog, davalac inicijative Tomislav Babić predlaže i pokretanje postupka za ocjenjivanje Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 63/04), Pajo Manojlović u posebnom podnesku navodi da nije moguće zakonom utvrđivati način izvršavanja pravosnažnih sudskih odluka donesenih prije stupanja na snagu navedenog zakona, a Luka Vulin - da su čl. 4. i 5. Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava povrijeđene odredbe čl. 69. i 1 21 . Ustava Republike Srpske. Sud je, saglasno članu 9. Poslovnika o radu Ustavnog suda Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 29/05), odlučio da inicijative: U-64/05, U-47/06, U-5/08, U-19/08 i U-28/08 spoji sa prijedlogom U-4/06 i po prijedlogu i inicijativama vodi jedinstven postupak.

U odgovorima na navode iz prijedloga i inicijativa, koje su Sudu dostavili Narodna skupština Republike Srpske i Ministarstvo finansija Republike Srpske, navedeno je da je pravni osnov za donošenje osporenih zakona Amandman XXXII t. 6., 7., 8. i 17. na Ustav Republike Srpske, kojim se regulišu ekonomski odnosi sa inostranstvom, monetarni, bankarski, devizni, carinski i poreski sistem, osnovni ciljevi i pravci razvoja i mjere za usmjeravanje razvoja, kao i finansiranje ostvarivanja prava i dužnosti Republike. Takođe je navedeno da je Narodna skupština, nakon saznanja da bi isplata po osnovu ogromnog broja sudskih izvršnih rješenja blokirala rad budžetskih korisnika u Republici Srpskoj, donijela Zakon o odlaganju izvršenja sudskih odluka na teret sredstava budžeta Republike Srpske po osnovu isplate naknade materijalne i nematerijalne štete nastale usljed ratnih dejstava i po osnovu stare devizne štednje, izmjene i dopune ovog zakona, a kasnije i osporene zakone. U odgovoru je posebno naglašeno da su - na osnovu procjene predstavnika MMF-a, OHR-a i Ministarstva finansija Republike Srpske da se iznos unutrašnjeg duga koji predstavlja 48,7% bruto društvenog proizvoda Republike Srpske za 2003. godinu, odnosno 176,2% budžeta Republike Srpske za istu godinu, mora rješavati uz odloženo plaćanje (putem obveznica) - doneseni osporeni zakonski akti, te da je, po nalogu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u toku postupak izmjena i dopuna Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 63/04) i Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1 992. do 1 9. juna 1 996. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 103/05), kao i to da smatraju da iz sadržaja izmjena i dopuna Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske proizlazi da je Republika Srpska, uvažavajući zaključke iz odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, našla optimalno rješenje za izmirenje unutrašnjeg duga, a svaka promjena bi dovela do bankrota budžeta Republike Srpske.

U osporenom Zakonu o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 63/04), pored ostalog, propisano je da se ovim zakonom uređuju postupak, način i rokovi utvrđivanja i izmirivanja unutrašnjeg duga Republike Srpske prema fizičkim i pravnim licima u ukupnom iznosu do 1.761,7 miliona KM (član 1.); izmirenje unutrašnjeg duga vrši se u skladu sa odredbama ovog zakona na način koji obezbjeđuje i podržava makroekonomsku stabilnost i fiskalnu održivost Republike Srpske, a obaveze po osnovu ovog duga izmiruju se isplatom u gotovini, emisijom obveznica i otpisivanjem u skladu sa ovim zakonom (član 2.); da se pod unutrašnjim dugom, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju opšte neisplaćene obaveze budžeta Republike Srpske i dio obaveza Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja Republike Srpske koje preuzima budžet Republike Srpske, nastale do 31 . decembra 2002. godine, u iznosu do 386,8 miliona KM, obaveze po osnovu devizne štednje deponovane kod banaka na teritoriji Republike Srpske do 31 . decembra 1 991 . godine u iznosu od 774,9 miliona KM i obaveze po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1 992. do 1 9. juna 1 996. godine u iznosu od 600,0 miliona KM (član 3.); da se pod opštim obavezama podrazumijevaju obaveze nastale do 31 . decembra 2002. godine, i to obaveze po izvršnim sudskim odlukama u ukupnom iznosu do 25,0 miliona KM, isključujući sudske odluke i odluke drugih nadležnih organa po osnovu stare devizne štednje iz člana 3. stav 1 . tačka 2. ovog zakona, kao i materijalne i nematerijalne štete iz člana 3. stav 1 . tačka 3. ovog zakona (član 4. stav 1. tačka 4.); da se kamate na opšte obaveze iz člana 4. ovog zakona otpisuju u cijelosti i ne predstavljaju obavezu Republike Srpske (član 6. stav 1 .); da će se emisijom dugoročnih obveznica izmiriti opšte obaveze u ukupnom iznosu do 1 67,6 miliona KM, i to obaveze po izvršnim sudskim odlukama u ukupnom iznosu do 20,0 miliona KM, isključujući sudske odluke i odluke drugih nadležnih organa po osnovu stare devizne štednje iz člana 3. stav 1 . tačka 2. ovog zakona, kao i materijalne i nematerijalne štete iz člana 3. stav 1 . tačka 3. ovog zakona (član 9. stav 1 . tačka 2.); da će se emisija dugoročnih obveznica za opšte obaveze iz člana 9. ovog zakona izvršiti sa rokom dospijeća do 40 godina, isplatom u deset jednakih godišnjih rata, počevši od devete godine prije krajnjeg datuma dospijeća i bez kamata (član 10.); da se pod starom deviznom štednjom podrazumijeva devizna štednja deponovana u najnižim poslovnim jedinicama banaka (filijalama) na teritoriji Republike Srpske, sa stanjem na dan 31 . decembar 1991. godine, umanjena za iznos prenesenih sredstava na jedinstveni privatizacioni račun i jedinstveni račun vlasnika stare devizne štednje i iznos isplaćen do isteka roka za verifikaciju utvrđenog članom 1 2. ovog zakona, u ukupnom iznosu do 774,9 miliona KM, kao i to da stara devizna štednja, definisana stavom 1 . ovog člana ne obuhvata deviznu štednju deponovanu u filijalama Ljubljanske banke i Invest banke na teritoriji Republike Srpske, koja će se rješavati u procesu sukcesije imovine bivše SFRJ (član 11 .). Pored navedenog, pomenutim zakonom su propisani način i rokovi verifikacije obaveza, odnosno propisano je da će VladaRepublike Srpske u roku do 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti akt kojim će se regulisati bliži uslovi, postupak i rokovi pojedinačne verifikacije obaveza iz člana 11 . ovog zakona (član 1 2. stav. 1 .), dok je stavom 2. istog člana određeno da se obaveze po osnovu stare devizne štednje iz člana 11 . ovog zakona preračunavaju u KM po srednjem zvaničnom kursu Centralne banke BiH, koji važi na dan 31 . avgust 2004. godine. Članom 1 3. stav 1 . ovog zakona propisano je da se obračunata neisplaćena ili neiskorišćena kamata na staru deviznu štednju od 1 . januara 1 992. godine otpisuje u cijelosti, a najviše do iznosa stanja devizne štednje na dan verifikacije i ne predstavlja obavezu Republike Srpske. Stavom 2. ovog člana propisano je da se obaveze po osnovu stare devizne štednje koje nisu verifikovane u skladu sa odredbama člana 1 2. ovog zakona otpisuju i ne predstavljaju obavezu Republike Srpske, dok je stavom 3. ovog člana određeno da, ukoliko su obaveze verifikovane na način propisan članom 1 2. ovog zakona veće od iznosa utvrđenog u članu 11 . ovog zakona, razlika se otpisuje srazmjernim umanjenjem pojedinačnih obaveza i ne predstavlja obavezu Republike Srpske. Prema odredbi člana 1 4. Zakona, obaveze definisane članom 11 . ovog zakona izmiruju se isplatom u gotovini i emisijom obveznica. Način i rokovi izmirivanja obaveza u gotovini i emisijom dugoročnih obveznica propisani su u čl. 1 5. i 1 6. ovog zakona. Prema članu 17. Zakona, obveznice izda-te u svrhu izmirenja unutrašnjih potraživanja prema Republici Srpskoj ne mogu se koristiti u privatizaciji državne imovine, s tim da se stara devizna štednja može i dalje koristiti u procesu privatizacije do dana kada će se ista moći pretvoriti u obveznice, u skladu sa zakonskim propisima koji regulišu privatizaciju državnog kapitala. Posebnim poglavljem IV propisani su definicija, način i rokovi verifikacije, otpis i način izmirenja materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava (čl. 18-22.), s tim da je članom 20. stav 1. ovog zakona propisano da se kamate na ove obaveze otpisuju u cijelosti i ne predstavljaju obaveze Republike Srpske, a članom 21 . da će se iste obaveze, nakon izvršene verifikacije, a najkasnije do 31 . decembra 2007. godine, izmiriti emisijom obveznica sa rokom dospijeća do 50 godina, isplatom u deset jednakih godišnjih rata, počevši od devet godina prije krajnjeg datuma dospijeća i bez kamata. Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske je kasnije više puta mijenjan i dopunjavan i te izmjene i dopune su objavljene u "Službenom glasniku Republike Srpske", br. 47/06, 68/07, 17/08 i 64/08. Pored ostalog, ovim izmjenama i dopunama su mijenjani sljedeći čl. osnovnog zakona:

-član 20. stav 1 : tako što je propisano da se zatezne kamate, utvrđene pravosnažnim sudskim presudama koje se obračunavaju u toku verifikacije pojedinih potraživanja po osnovu materijalne i nematerijalne štete obračunavaju do 23. jula 2004. godine, odnosno do dana stupanja na snagu osnovnog zakona, a najviše do iznosa svakog utvrđenog pojedinačnog duga;

-član 21 ., kojim je utvrđeno da će se obaveze po osnovu materijalne i nematerijalne štete, nakon izvršene verifikacije, izmiriti emisijom obveznica pod uslovima: rok dospijeća do 35 godina; isplatom u deset jednakih rata, počevši od devete godine prije krajnjeg datuma dospijeća; sa godišnjom kamatom u visini od 1 ,5% i sa pravom prijevremenog otkupa, zatim da se konačna vrijednost svake emisije obveznica utvrđuje nakon završetka postupka verifikacije u skladu sa ovim zakonom i da će se izmirenje obaveza iz člana 18. ovog zakona izvršiti kroz više sukcesivnih emisija obveznica sa različitim datumima emisije, a pod istim uslovima emisije, kao i to da će se prva emisija ovih obveznica izvršiti najkasnije do 31 . jula 2008. godine.

Takođe, mijenjan je i član 22a., koji je utvrđen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 47/06), tako da se novim članom 22a. propisuje da će se troškovi parničnog postupka i troškovi izvršenja utvrđeni rješenjem o izvršenju u izvršnom postupku platiti tražiocu izvršenja iz budžeta Republike Srpske od 30. juna 2006. godine, najkasnije do dana svake emisije obveznica za pojedine vrste obaveza, a prema dospijeću izvršnih odluka evidentiranih u Ministarstvu finansija, te da se iznosi troškova parničnog postupka i troškova izvršnog postupka utvrđenih pravosnažnom sudskom odlukom i pravo na kamatu ostvaruju u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 59/03, 85/03 i 64/05).

Osporenim Zakonom o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1 992. do 1 9. juna 1 996. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 103/05), pored ostalog, propisano je: da se ovim zakonom uređuju postupak, uslovi, kriterijumi i način naknade štete licima kojima je pravosnažnim sudskim odlukama priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete, kao i licima po čijim zahtjevima nije pravosnažno okončan postupak za naknadu štete, postupak vansudskih poravnanja, kao i postupak regulisanja naknade štete preduzećima i drugim pravnim licima u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1 992. do 1 9. juna 1 996. godine (član 1 .); da se o odgovornosti za štetu, u smislu stava 1 . ovog člana, presuđuje prema načelima i pravilima objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari ili djelatnosti (član 2. stav 3.), a da se kamata na naknadu nematerijalne štete i kamata na naknadu materijalne štete, u skladu sa članom 20. Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 63/04) otpisuje u cijelosti (član 2. stav 4. i član 3. stav 2.); da se postupak za priznavanje prava predviđeni ovim zakonom, u predmetima koji nisu pravosnažno okončani, sprovodi putem vansudskog poravnanja kod Pravobranilaštva Republike Srpske (član 4.); da se predmeti u postupcima za naknadu ratne štete koji se vode kod sudova ustupaju nadležnom pravobranilaštvu u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona ...(član 5.); da je rok odlučivanja po svim zahtjevima 30. jun 2006. godine (član 6.); da pravo na naknadu štete imaju fizička i pravna lica čiji su tužbeni zahtjevi pred nadležnim sudovima po tom osnovu zaprimljeni zaključno sa 1 9. junom 2001 . godine, kao i ona lica čiji su zahtjevi zaprimljeni poslije 1 9. juna 2001 . godine ako je šteta koju su pretrpjeli u uzročno-poslje-dičnoj vezi sa obavljanjem vojne službe i poslova odbrane u periodu od 20. maja 1 992. do 1 9. juna 1 996. godine, te lica kod kojih je proces liječenja završen poslije 1 9. juna 2001 . godine, s tim da zahtjev bude podnesen najkasnije do 28. februara 2007. godine (član 8.); da se naknada štete ne može tražiti na ime dobrovoljnih davanja u vidu pomoći, donacija i sl. od strane pravnih i fizičkih lica oružanim snagama Republike Srpske (član 1 3.); da lica čiji su tužbeni zahtjevi pravosnažno odbijeni, osim zahtjeva koji su odbijeni po osnovu zastare u sudskom postupku, i lica kojima je isplaćena naknada po istom odštetnom osnovu, u bilo kom postupku prije stupanja na snagu ovog zakona, nemaju pravo na naknadu štete po ovom zakonu (čl. 1 4. i 1 5.); da se visina naknade određuje u novčanim iznosima uz navođenje tačno određenih iznosa i uslova za priznanje prava na naknadu (čl. 16., 17., 18. i 1 9.); da se naknada ratne štete, u smislu ovog zakona, vrši isplatom obveznica Republike Srpske, u skladu sa odredbama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 63/04), a da će se u pravosnažno okončanim predmetima izvršenje sprovoditi prema redoslijedu okončanja, izdavanjem obveznica uz priznanje samo prava na glavnicu i troškove postupka, a kod sudskih izvršenja i na troškove izvršenja (čl. 20. i 21 .), te da se rok za dospijeće obveznica po osnovu nematerijalne štete, nakon izvršene verifikacije, može skratiti ukoliko se za to steknu uslovi u budžetu Republike Srpske, o čemu posebnu odluku donosi Narodna skupština Republike Srpske (član 22. stav 2.). Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1 992. do 1 9. juna 1 996. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 1 /09) čl. 1 ., 2., 3., 4., 5., 7. i 8. izmijenjeni su i dopunjeni osporeni čl. 2., 3., 6., 8., 16. i 20. osnovnog zakona. Pored izmjena kao što su ostvarivanje prava utvrđenih ovim zakonom koje se proširuje i na porodice lica nestalih u periodu ratnih dejstava, zatim usklađivanje obračuna kamate na priznatu materijalnu i nematerijalnu štetu, ukidanje roka za ustupanje sudskih predmeta nadležnom pravobranilaštvu i roka za konačno odlučivanje po svim zahtjevima, propisana je i izmjena osporenog člana 21 . osnovnog zakona. Naime, članom 9. ovog zakona mijenjan je član 21 . osnovnog zakona tako što je propisano je da će se izvršenja u pravosnažno okončanim predmetima sprovoditi izdavanjem obveznica za glavni dug sa pripadajućom kamatom u skladu sa čl. 20. i 21 ., a troškovi parničnog postupka i troškovi izvršenja, utvrđeni pravosnažnom sudskom odlukom, u skladu sa članom 22a. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske.

U pogledu osporavanja odredaba Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 47/06, 68/07, 17/08 i 64/08), Sud je imao u vidu da davalac inicijative smatra neustavnim odredbe ovog zakona koje se, kako je navedeno, odnose na prejudiciranje pravosnažnih i izvršnih odluka sudova Bosne i Hercegovine i Republike Srpske o dosuđenom pravu na naknadu materijalne i nematerijalne štete iz perioda ratnih dejstava. Naime, Sud je, zbog ovako neprecizno određenog osnova osporavanja, zatim navoda iz obrazloženja inicijative, utvrdio da se, u konkretnom slučaju, traži ocjena ustavnosti onih odredaba ovog zakona kojim je regulisan način utvrđivanja i izmirenja materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava, odnosno član 4. stav 1. tačka 4., čl. 5. i 6., član 8. stav 1. tačka 5., član 9. stav 1. tačka 2., čl. 18, 19, 20. i 21.

Isto tako, u pogledu osporavanja odredaba Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1 992. do 1 9. juna 1 996. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 103/05), Sud je imao u vidu da iz sadržaja prijedloga i inicijativa proizlazi da su, pored uopšteno navedenih, konkretno osporene odredbe člana 2. stav 4., člana 3. stav 2. i čl. 4., 5., 20. i 21. ovog zakona.

Konačno, imajući u vidu da se isti osnov osporavanja ustavnosti navedenih čl. osnovnog zakona odnosi i na odredbu člana 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 0992. do 1 9. juna 1 996. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 1 /09), Sud je, na osnovu člana 43. stav 1 . Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske - Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 54/05), proširio postupak ocjenjivanja ustavnosti i na ovu odredbu.

U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenog Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 63/04) Sud je imao u vidu da je Odlukom broj: U-75/04, od 1 5. januara 2009. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 11 /09), utvrdio da čl. 5., 6., član 9. stav 1. tačka 2., čl. 10., 20. i 21. Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 63/04, 47/06, 68/07, 17/08 i 64/08) nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Nesaglasnost sa Ustavom je utvrđena i za član 4.Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 68/08), dok je prijedlog za utvrđivanje neustavnosti čl. 1 ., 2., 3., 4., 7., 8., člana 9. stav 1. t. 1., 3. i 4, čl. 19., 22., 22a., 23. i 24. ovog zakona odbijen, a prijedlog za utvrđivanje neustavnosti njegovih čl. 11 . do 18. odbačen je.

S obzirom na navedeno, Sud je, na osnovu člana 38. stav 1 . tačka 4. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske - Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 54/05), odlučio da odbaci prijedlog za ocjenjivanje ustavnosti Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 63/04, 47/06, 68/07, 17/08 i 64/08), jer je već odlučivao o istoj pravnoj stvari.

Takođe, u vezi sa navedenim, Sud je konstatovao da su odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 34/09) čl. osnovnog zakona za koje je utvrđena neustavnost brisani i da je novim čl. na drugačiji način regulisan način izmirenja ovog duga.

U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenog člana 2. stav 4., člana 3. stav 2. i čl. 20. i 21 . Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1 992. do 1 9. juna 1 996. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 103/05), kao i člana 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1 992. do 1 9. juna 1 996. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 1 /09), Sud je, prije svega, imao u vidu da se ovim zakonskim aktima način ostvarivanja prava na naknadu ratne štete dovodi u vezu sa Zakonom o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 63/04, 47/06, 68/07, 17/08 i 64/08). Na osnovu navedenog, Sud je ocijenio da iz Odluke Ustavnog suda Republike Srpske, broj: U-75/04, od 15. januara 2009. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 11 /09), proizlazi da je već razmatrano suštinski isto pitanje, odnosno da su neustavnim proglašene one odredabe Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske u skladu sa kojima se, prema propisivanju u osporenim odredbama Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete... , obračunavaju kamate na naknadu materijalne i nematerijalne štete i vrši emisija obveznica Republike Srpske za naknadu ratne štete, te sprovode izvršenja u pravosnažno okončanim predmetima i isplaćuju troškovi parničnog postupka i troškovi izvršenja utvrđeni pravosnažnom sudskom odlukom. Naime, Sud je i u konkretnom slučaju ocijenio da i osporenim čl. ovih zakona nije uspostavljena pravična ravnoteža između opšteg i pojedinačnog interesa i da se ovakvim tretiranjem imovinskih prava građana, odnosno stavljanjem nesrazmjernog tereta na pojedinca, dovode u pitanje ustavni principi iz čl. 48., 49., 54. i 56. Ustava Republike Srpske i prava garantovana članom 6. stav 1 . Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i članom 1 . Protokola broj 1 uz Konvenciju. Isto tako, Sud je ocijenio da se opravdano postavlja pitanje efektivnog izmirenja navedenog duga zbog ograničenja obračuna kamata do 23. juna 2004. godine, za obaveze po izvršnim sudskim odlukama nastale u vezi sa potraživanjima pravnih i fizičkih lica u periodu od 20. juna 1 996. do 31 . decembra 2002. godine. Ovakvim propisivanjem, po ocjeni Suda, onemogućeno je izvršenje pravosnažnih sudskih odluka koje se odnose na utvrđivanje potraživanja koja se isplaćuju iz budžeta Republike, odnosno dolazi do miješanja zakonodavne u sudsku vlast, što je suprotno načelima iz člana 5. alineje 1 . i 4. Ustava Republike Srpske i predstavlja povredu prava garantovanog navedenim članom 6. stav 1 . Konvencije. Na kraju, postavlja se pitanje koliki će procenat građana doživjeti mogućnost naplate obveznica i na taj način efektivno ostvariti svoja imovinska prava, kada se ima u vidu dužina rokova koji su propisani za njihovo dospijeće. U ocjenjivanju odredaba čl. 4. i 5. Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1 992. do 1 9. juna 1 996. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 103/05) Sud je imao u vidu član 5. stav 1 . alineja 7. Ustava Republike Srpske, kojim je utvrđeno da se ustavno uređenje Republike temelji na parlamentarnoj demokratiji i podjeli vlasti, zatim član 69. st. 1 . i 6., kojim je utvrđeno da se državna vlast u Republici organizuje na načelu podjele vlasti i da sudska vlast pripada sudovima, te član 121a., koji je dodat na osnovu Amandmana XCIV stav 1., koji utvrđuje da je sudstvo samostalno i nezavisno od izvršne i zakonodavne vlasti. Sud je ocijenio da iz navedenih odredaba proizlazi da su ova ustavna načela dovedena u pitanje upravo propisivanjem kao u osporenim odredbama zakona - da se postupak za priznavanje prava predviđenih ovim zakonom u predmetima koji nisu pravosnažno okončani sprovodi putem vansudskog poravnanja kod Pravobranilaštva Republike Srpske i da se predmeti u postupcima za naknadu ratne štete koji se vode kod sudova ustupaju nadležnom pravobranilaštvu. Naime, po ocjeni Suda, osporena zakonska rješenja ne posjeduju ni minimum osnovnih obilježja na osnovu kojih bi se navedeno pravobranilaštvo moglo smatrati bilo kojim oblikom suda, odnosno sudskog organa. Ovakav stav Suda potvrđuje i suština svakog sudskog postupka koja se ispoljava u nezavisnosti i nepristrasnosti sudije i ravnopravnosti stranaka. Naime, imajući u vidu da Pravobranilaštvo Republike Srpske zastupa uvijek interese jedne strane u postupku, u smislu člana 1. Zakona o Pravobranilaštvu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 1 6/05), kao i to da je očigledno upitna kompetencija ovog organa da odlučuje o pravnoj prirodi građanskih sporova, Sud je ocijenio da osporene odredbe čl. 4. i 5. Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1 992. do 1 9. juna 1 996. godine nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Takođe, Sud je konstatovao da je zakonodavac ovakvim propisivanjem doveo u pitanje, pored načela ravnopravnosti i nepristrasnog i nezavisnog suda, i načelo sprovođenja postupka u skladu sa standardom razumnog roka, ustanovljenih članom 6.1 Evropske konvencije o ljudskim pravima.

U odnosu na ostale navode iz prijedloga, o površnosti, razlikama, nedosljednostima i nepostojanju ujednačenih kriterijuma sudova i sudija u Republici Srpskoj pri odlučivanju po tužbama za naknadu šteta porodica poginulih i nestalih boraca, zatim o postojanju brojnih građana i porodica poginulih boraca iz proteklog odbrambenog rata koji nisu znali za mogućnost ostvarivanja određenih prava i dr., Sud je izrazio stav da se radi o radnjama, postupku ili propuštanju preduzimanja određenih radnji za čiju ocjenu ustavnosti i zakonitosti, u smislu člana 115. Ustava Republike Srpske, nije nadležan Ustavni sud.

Na osnovu izloženog, Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević i Avdo Špiljak.

Broj: U-4/06 Predsjednik 1 4. oktobra 2009. godine Ustavnog suda, Banja Luka Mirko Zovko, s.r.

Utvrđuje se da član 2. stav 4., član 3. stav 2. i čl. 4., 5., 20. i 21. Zakona… | Sudska praksa | Aktio