Ustavni sud Republike Srpske
Ustvrđuje se da članak 2. stavak 4., članak 3. stavak 2. i čl. 4., 5., 20. i 21. Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djejstava od 20. svibnja 1992. do 19. lipnja 1996. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 103/05) i članak 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djejstava od 20. svibnja 1992. do 19. lipnja 1996. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 1/09) nisu u suglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Odbacuje se prijedlog za ocjenjivanje ustavnosti Zakona o ustvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 63/04, 47/06, 68/07, 17/08 i 64/08).
Odluka donesena 14. 10. 2009.
Predmeti (1)
U-4/06
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
14. 10. 2009.
Tekst odluke
Ustavni je sud Republike Srpske, na temelju članka 115. Ustava Republike Srpske, članka 61. stavak 1. točka 1. i članka 62. stavak 1. točka 5., u svezi sa člankom 38. stavak 1. točka 4. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske -Pročišćeni tekst ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 54/05), na sjednici održanoj 14. listopada 2009. godine, donio
ODLUKU
Ustvrđuje se da članak 2. stavak 4., članak 3. stavak 2. i čl. 4., 5., 20. i 21. Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djejstava od 20. svibnja 1992. do 19. lipnja 1996. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 103/05) i članak 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djejstava od 20. svibnja 1992. do 19. lipnja 1996. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 1/09) nisu u suglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.
Odbacuje se prijedlog za ocjenjivanje ustavnosti Zakona o ustvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 63/04, 47/06, 68/07, 17/08 i 64/08).
Obrazloženje
Prijedlogom Republičke organizacija obitelji zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Republike Srpske pokrenut je postupak za ocjenjivanje ustavnosti Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djejstava od 20. svibnja 1992. do 19. lipnja 1996. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 103/05). Inicijative za pokretanje postupka za ocjenjivanje istog zakona dali su Pajo Manojlović iz Banje Luke, Tomislav Babić iz Pala, Luka Vulin iz Mrkonjić Grada, Mile Čajević iz Foče i Cvijetin Blagojević iz Doboja. Navodeći razloge zbog kojih drži da Zakon o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djejstava od 20. svibnja 1992. do 19. lipnja 1996. godine nije u suglasnosti sa Ustavom, predlagatelj naglašava da je ovim zakonom prouzročena ne-jednakopravnost građana i onemogućeno realiziranje priznatih prava na pravičnu naknadu. Naime, predlagatelj navodi da se, na temelju odredaba čl. 20. i 21. pobijenoga zakona, gubi svrha i cilj pravomoćnih sudbenih presuda i van-sudbenih poravnanja kojima je priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete, zbog čega, po njegovom mišljenju, pobijeni zakon nije u suglasnosti sa čl. 10, 13, 17, 21. i 51. Ustava Republike Srpske. Nadalje, i u prijedlogu i u inicijativama se, pored uopćenog osporavanja ustavnosti Zakona u cjelini, posebno ukazuje na nasaglasnost sa Ustavom pojedinih čl. ovoga zakona. Tako su, po njihovom mišljenju, posebno diskriminirajuće odredbe članka 2. stavak 3, članka 3. stavak 3. i čl. 6., 8., 14., 15., 16., 17., 18., 19., 20., 21. i članka 22. stavak 2. pobijenoga zakona. Naime, i predlagatelj i inicijatori ističu da se aktom zakonodavne vlasti ne mogu odgađati izvršenja pravomoćnih i ovršnih odluka sudova, odnosno da se ne mogu ustvrđivati fiksni iznosi šteta, i to znatno manji od iznosa po istim temeljima, dosuđivanih u sudbenim postupcima. Pri tomu, ukazuju na ustavnu obvezu da svi koji su tužbe podnijeli prije stupanja na snagu pobijenih odredaba Zakona moraju imati jednake mogućnosti zaštite svojih prava, kao i to da se u svim uprav-no-pravnim i sudbenim postupcima moraju primjenjivati zakoni koji su bili u primjeni u vrijeme nastanka štete i štetnih posljedica. Drže, također, da su postojeće nejednakosti u priznanju i rabljenju narečenih prava građana u oprječnosti sa člankom 6. stavak 1. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama i člankom 1. Protokola (1) uz Konvenciju, kao i sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Ustavom Republike Srpske. Pored narečenog, davatelj inicijative Tomislav Babić predlaže i pokretanje postupka za ocjenjivanje Zakona o ustvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 63/04), Pajo Manojlović u posebnom podnesku navodi da nije moguće zakonom ustvrđivati način izvršavanja pravomoćnih sudbenih odluka donesenih prije stupanja na snagu narečenog zakona, a Luka Vulin - da su čl. 4. i 5. Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djejstava povrijeđene odredbe čl. 69. i 121. Ustava Republike Srpske. Sud je, suglasno članku 9. Poslovnika o radu Ustavnog suda Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 29/05), odlučio da inicijative: U-64/05, U-47/06, U-5/08, U-19/08 i U-28/08 spoji sa prijedlogom U-4/06 i po prijedlogu i inicijativama vodi jedinstven postupak.
U odgovorima na navode iz prijedloga i inicijativa, koje su Sudu dostavili Narodna skupština Republike Srpske i Ministarstvo finansija Republike Srpske, narečeno je da je pravni temelj za donošenje pobijenih zakona Amandman XXXII. t. 6., 7., 8. i 17. na Ustav Republike Srpske, kojim se reguliraju ekonomski odnosi sa inozemstvom, monetarni, bankarski, devizni, carinski i porezni sustav, temeljni ciljevi i pravci razvoja i mjere za usmjeravanje razvoja, kao i financiranje ostvarivanja prava i dužnosti Republike. Također je narečeno da je Narodna skupština, nakon saznanja da bi isplata po temelju ogromnog broja sudbenih ovršnih rješenja blokirala rad proračunskih rabljenika u Republici Srpskoj, donijela Zakon o odgodi izvršenja sudbenih odluka na teret sredstava proračuna Republike Srpske po temelju isplate naknade materijalne i nematerijalne štete nastale uslijed ratnih djejstava i po temelju stare devizne štednje, izmjene i dopune ovoga zakona, a kasnije i pobijene zakone. U odgovoru je posebno naglašeno da su - na temelju procjene predstavnika MMF-a, OHR-a i Ministarstva finansija Republike Srpske da se iznos unutarnjeg duga koji predstavlja 48,7% bruto društvenog proizvoda Republike Srpske za 2003. godinu, odnosno 176,2% proračuna Republike Srpske za istu godinu, mora rješavati uz odloženo plaćanje (putom obveznica) - doneseni pobijeni zakonski akti, te da je, po nalogu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u tijeku postupak izmjena i dopuna Zakona o ustvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 63/04) i Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djejstava od 20. svibnja 1992. do 19. lipnja 1996. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 103/05), kao i to da drže da iz sadržaja izmjena i dopuna Zakona o ustvrdivanju i načinu izmirenja unutarnjeg duga Republike Srpske proizlazi da je Republika Srpska, uvažavajući zaključke iz odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, našla optimalno rješenje za izmirenje unutarnjeg duga, a svaka promjena bi dovela do bankrota proračuna Republike Srpske. U pobijenom Zakonu o ustvrdivanju i načinu izmirenja unutarnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 63/04), pored ostaloga, propisano je da se ovim zakonom ureduju postupak, način i rokovi ustvrdivanja i izmirivanja unutarnjeg duga Republike Srpske prema fizičkim i pravnim osobama u ukupnom iznosu do 1.761,7 milijuna KM (članak 1.); izmirenje unutarnjeg duga obavlja se sukladno odredbama ovoga zakona na način koji osigurava i podupire makroekonomsku stabilnost i fiskalnu održivost Republike Srpske, a obveze po temelju ovoga duga izmiruju se isplatom u gotovini, emisijom obveznica i otpisivanjem sukladno ovom zakonu (članak 2.); da se pod unutarnjim dugom, u smislu ovoga zakona, podrazumijevaju opće neisplaćene obveze proračuna Republike Srpske i dio obveza Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja Republike Srpske koje preuzima proračun Republike Srpske, nastale do 31. prosinca 2002. godine, u iznosu do 386,8 milijuna KM, obveze po temelju devizne štednje deponirane kod banaka na teritoriji Republike Srpske do 31. prosinca 1991. godine u iznosu od 774,9 milijuna KM i obveze po temelju materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djejstava od 20. svibnja 1992. do 19. lipnja 1996. godine u iznosu od 600,0 milijuna KM (članak 3.); da se pod općim obvezama podrazumijevaju obveze nastale do 31. prosinca 2002. godine, i to obveze po ovršnim sudbenim odlukama u ukupnom iznosu do 25,0 milijuna KM, isključujući sudbene odluke i odluke drugih mjerodavnih organa po temelju stare devizne štednje iz članka 3. stavak 1. točka 2. ovoga zakona, kao i materijalne i nematerijalne štete iz članka 3. stavak 1. točka 3. ovoga zakona (članak 4. stavak 1. točka 4.); da se kamate na opće obveze iz članka 4. ovoga zakona otpisuju u cijelosti i ne predstavljaju obvezu Republike Srpske (članak 6. stavak 1.); da će se emisijom dugoročnih obveznica izmiriti opće obveze u ukupnom iznosu do 167,6 milijuna KM, i to obveze po ovršnim sudbenim odlukama u ukupnom iznosu do 20,0 milijuna KM, isključujući sudbene odluke i odluke drugih mjerodavnih organa po temelju stare devizne štednje iz članka 3. stavak 1. točka 2. ovoga zakona, kao i materijalne i nematerijalne štete iz članka 3. stavak 1. točka 3. ovoga zakona (članak 9. stavak 1. točka 2.); da će se emisija dugoročnih obveznica za opće obveze iz članka 9. ovoga zakona izvršiti sa rokom dospijeća do 40 godina, isplatom u deset jednakih godišnjih rata, počevši od devete godine prije krajnjega nadnevka dospijeća i bez kamata (članak 10.); da se pod starom deviznom štednjom podrazumijeva devizna štednja deponirana u najnižim poslovnim jedinicama banaka (filijalama) na teritoriji Republike Srpske, sa stanjem na dan 31. prosinac 1991. godine, umanjena za iznos prenesenih sredstava na jedinstveni privatizacijski račun i jedinstveni račun vlasnika stare devizne štednje i iznos isplaćen do isteka roka za verifikaciju ustvrdenog člankom 12. ovoga zakona, u ukupnom iznosu do 774,9 milijuna KM, kao i to da stara devizna štednja, definirana stavkom 1. ovoga članka ne obuhvaća deviznu štednju deponiranu u filijalama Ljubljanske banke i Invest banke na teritoriji Republike Srpske, koja će se rješavati u procesu sukcesije imovine bivše SFRJ (članak 11.). Pored narečenog, pomenutim zakonom su propisani način i rokovi verifikacije obveza, odnosno propisano je da će Vlada Republike Srpske u roku do 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga zakona donijeti akt kojim će se regulirati bliži uvjeti, postupak i rokovi ponaosobne verifikacije obveza iz članka 11. ovoga zakona (članak 12. stav. 1.), dok je stavkom 2. istog članka odredeno da se obveze po temelju stare devizne štednje iz članka 11. ovoga zakona preračunavaju u KM po srednjemu zvaničnome tečaju Centralne banke BiH, koji važi na dan 31. kolovoz 2004. godine. Člankom 13. stavak 1. ovoga zakona propisano je da se obračunata neisplaćena ili nerabljena kamata na staru deviznu štednju od 1. siječnja 1992. godine otpisuje u cijelosti, a najviše do iznosa stanja devizne štednje na dan verifikacije i ne predstavlja obvezu Republike Srpske. Stavkom 2. ovoga članka propisano je da se obveze po temelju stare devizne štednje koje nisu verificirane sukladno odredbama članka 12. ovoga zakona otpisuju i ne predstavljaju obvezu Republike Srpske, dok je stavkom 3. ovoga članka određeno da, ukoliko su obveze verificirane na način propisan člankom 12. ovoga zakona veće od iznosa ustvrdenog u članku 11. ovoga zakona, razlika se otpisuje srazmjernim umanjenjem ponaosob-nih obveza i ne predstavlja obvezu Republike Srpske. Prema odredbi članka 14. Zakona, obveze definirane člankom 11. ovoga zakona izmiruju se isplatom u gotovini i emisijom obveznica. Način i rokovi izmirivanja obveza u gotovini i emisijom dugoročnih obveznica propisani su u čl. 15. i 16. ovoga zakona. Prema članku 17. Zakona, obveznice izdane u svrhu izmirenja unutarnjih potraživanja prema Republici Srpskoj ne mogu se rabiti u privatizaciji državne imovine, s tim da se stara devizna štednja može i daljnje rabiti u procesu privatizacije do dana kada će se ista moći pretvoriti u obveznice, sukladno zakonskim propisima koji reguliraju privatizaciju državnog kapitala. Posebnim poglavljem IV. propisani su definicija, način i rokovi verifikacije, otpis i način izmirenja materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djejstava 18-22.), s tim da je člankom 20. stavak 1. ovoga zakona propisano da se kamate na ove obveze otpisuju u cijelosti i ne predstavljaju obveze Republike Srpske, a člankom 21. da će se iste obveze, nakon izvršene verifikacije, a najkasnije do 31. prosinca 2007. godine, izmiriti emisijom obveznica sa rokom dospijeća do 50 godina, isplatom u deset jednakih godišnjih rata, počevši od devet godina prije krajnjega nadnevka dospijeća i bez kamata. Zakon o ustvrdivanju i načinu izmirenja unutarnjeg duga Republike Srpske je kasnije više puta mijenjan i dopunjavan i te izmjene i dopune su objavljene u "Službenom glasniku Republike Srpske", br. 47/06, 68/07, 17/08 i 64/08. Pored ostaloga, ovim izmjenama i dopunama su mijenjani slijedeći čl. temeljnog zakona:
-članak 20. stavak 1: tako što je propisano da se zatezne kamate, ustvrdene pravomoćnim sudbenim presudama koje se obračunavaju u tijeku verifikacije pojedinih potraživanja po temelju materijalne i nematerijalne štete obračunavaju do 23. srpnja 2004. godine, odnosno do dana stupanja na snagu temeljnog zakona, a najviše do iznosa svakog ustvrdenog ponaosobnog duga;
-članak 21., kojim je ustvrdeno da će se obveze po temelju materijalne i nematerijalne štete, nakon izvršene verifikacije, izmiriti emisijom obveznica pod uvjetima: rok dospijeća do 35 godina; isplatom u deset jednakih rata, počevši od devete godine prije krajnjega nadnevka dospijeća; sa godišnjom kamatom u visini od 1,5% i sa pravom prijevremenog otkupa, zatim da se konačna vrijednost svake emisije obveznica ustvrduje nakon okončanja postupka verifikacije sukladno ovom zakonu i da će se izmirenje obveza iz članka 18. ovoga zakona izvršiti kroz više sukcesivnih emisija obveznica sa različitim nadnevcima emisije, a pod istim uvjetima emisije, kao i to da će se prva emisija ovih obveznica izvršiti najkasnije do 31. srpnja 2008. godine.
Također, mijenjan je i članak 22a., koji je ustvrden Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o ustvrdivanju i načinu izmirenja unutarnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 47/06), tako da se novim člankom 22a. propisuje da će se troškovi parničnog postupka i troškovi izvršenja ustvrđeni rješenjem o izvršenju u ovršnom postupku platiti tražitelju izvršenja iz proračuna Republike Srpske od 30. lipnja 2006. godine, najkasnije do dana svake emisije obveznica za pojedine vrste obveza, a prema dospijeću ovršnih odluka evidentiranih u Ministarstvu finansija, te da se iznosi troškova parničnog postupka i troškova ovršnog postupka ustvrđenih pravomoćnom sudbenom odlukom i pravo na kamatu ostvaruju sukladno odredbama Zakona o ovršnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 59/03, 85/03 i 64/05).
Osporenim Zakonom o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djejstava od 20. svibnja 1992. do 19. lipnja 1996. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 103/05), pored ostaloga, propisano je: da se ovim zakonom uređuju postupak, uvjeti, kriteriji i način naknade štete osobama kojima je pravomoćnim sudbenim odlukama priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete, kao i osobama po čijim zahtjevima nije pravomoćno okončan postupak za naknadu štete, postupak vansudbenih poravnanja, kao i postupak reguliranja naknade štete poduzećima i drugim pravnim osobama u periodu ratnih djejstava od 20. svibnja 1992. do 19. lipnja 1996. godine (članak 1.); da se o odgovornosti za štetu, u smislu stavka 1. ovoga članka, presuđuje prema načelima i pravilima objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari ili djelatnosti (članak 2. stavak 3.), a da se kamata na naknadu nematerijalne štete i kamata na naknadu materijalne štete, sukladno članku 20. Zakon o ustvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 63/04) otpisuje u cijelosti (članak 2. stavak 4. i članak 3. stavak 2.); da se postupak za priznavanje prava predviđeni ovim zakonom, u predmetima koji nisu pravomoćno okončani, provodi putom vansudbenog poravnanja kod Pravobranilaštva Republike Srpske (članak 4.); da se predmeti u postupcima za naknadu ratne štete koji se vode kod sudova ustupaju mjerodavnom pravobraniteljstvu u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga zakona ...(članak 5.); da je rok odlučivanja po svim zahtjevima 30. lipanj 2006. godine (članak 6.); da pravo na naknadu štete imaju fizičke i pravne osobe čiji su tužbeni zahtjevi pred mjerodavnim sudovima po tomu temelju zaprimljeni zaključno sa 19. lipnjom 2001. godine, kao i one osobe čiji su zahtjevi zaprimljeni poslije 19. lipnja 2001. godine ako je šteta koju su pretrpjeli u uzročno-posljedičnoj svezi sa obavljanjem vojne službe i poslova obrane u periodu od 20. svibnja 1992. do 19. lipnja 1996. godine, te osobe kod kojih je proces liječenja završen poslije 19. lipnja 2001. godine, s tim da zahtjev bude podnesen najkasnije do 28. veljače 2007. godine (članak 8.); da se naknada štete ne može tražiti na ime dragovoljnih davanja u vidu pomoći, donacija i sl. od strane pravnih i fizičkih osoba oružanim snagama Republike Srpske (članak 13.); da osobe čiji su tužbeni zahtjevi pravomoćno odbijeni, osim zahtjeva koji su odbijeni po temelju zastare u sudbenom postupku, i osobe kojima je isplaćena naknada po istomu odštetnom temelju, u bilo kojemu postupku prije stupanja na snagu ovoga zakona, nemaju pravo na naknadu štete po ovom zakonu (čl. 14. i 15.); da se visina naknade određuje u novčanim iznosima uz navođenje točno određenih iznosa i uvjeta za priznanje prava na naknadu (čl. 16., 17., 18. i 19.); da se naknada ratne štete, u smislu ovoga zakona, obavlja isplatom obveznica Republike Srpske, sukladno odredbama Zakona o ustvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 63/04), a da će se u pravomoćno okončanim predmetima izvršenje provoditi prema redoslijedu okončanja, izdavanjem obveznica uz priznanje samo prava na glavnicu i troškove postupka, a kod sudbenih izvršenja i na troškove izvršenja (čl. 20.i 21.), te da se rok za dospijeće obveznica po temelju nematerijalne štete, nakon izvršene verifikacije, može skratiti ukoliko se za to steknu uvjeti u proračunu Republike Srpske, o čemu posebnu odluku donosi Narodna skupština Republike Srpske (članak 22. stavak 2.).
Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djejstava od 20. svibnja 1992. do 19. lipnja 1996. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 1/09) čl. 1., 2., 3., 4., 5., 7. i 8. izmijenjeni su i dopunjeni pobijeni čl. 2., 3., 6., 8., 16. i 20. temeljnog zakona. Pored izmjena kao što su ostvarivanje prava ustvrđenih ovim zakonom koje se proširuje i na obitelji osoba nestalih u periodu ratnih djejstava, zatim usklađivanje obračuna kamate na priznatu materijalnu i nematerijalnu štetu, ukidanje roka za ustupanje sudbenih predmeta mjerodavnom pravobraniteljstvu i roka za konačno odlučivanje po svim zahtjevima, propisana je i izmjena pobijenog članka 21. temeljnog zakona. Naime, člankom 9. ovoga zakona mijenjan je članak 21.temeljnog zakona tako što je propisano je da će se izvršenja u pravomoćno okončanim predmetima provoditi izdavanjem obveznica za glavni dug sa pripadajućom kamatom sukladno čl. 20. i 21., a troškovi parničnog postupka i troškovi izvršenja, ustvrđeni pravomoćnom sudbenom odlukom, sukladno članku 22a. Zakona o ustvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjeg duga Republike Srpske.
Glede osporavanja odredaba Zakona o ustvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 47/06, 68/07, 17/08 i 64/08), Sud je imao u vidu da davatelj inicijative drži neustavnim odredbe ovoga zakona koje se, kako je narečeno, odnose na prejudiciranje pravomoćnih i ovršnih odluka sudova Bosne i Hercegovine i Republike Srpske o dosuđenom pravu na naknadu materijalne i nematerijalne štete iz perioda ratnih djejstava. Naime, Sud je, zbog ovako neprecizno određenoga temelja osporavanja, zatim navoda iz obrazloženja inicijative, ustvrdio da se, u konkretnom slučaju, traži ocjena ustavnosti onih odredaba ovoga zakona kojim je reguliran način ustvrđivanja i izmirenja materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djejstava, odnosno članak 4. stavak 1. točka 4., čl. 5. i 6., članak 8. stavak 1. točka 5., članak 9. stavak 1. točka 2., čl. 18, 19, 20. i 21.
Isto tako, glede osporavanja odredaba Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djejstava od 20. svibnja 1992. do 19. lipnja 1996. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 103/05), Sud je imao u vidu da iz sadržaja prijedloga i inicijativa proizlazi da su, pored uopćeno narečenih, konkretno pobijene odredbe članka 2. stavak 4., članka 3. stavak 2. i čl. 4., 5., 20. i 21. ovoga zakona.
Konačno, imajući u vidu da se isti temelj osporavanja ustavnosti narečenih čl. temeljnog zakona odnosi i na odredbu članka 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djejstava od 20. svibnja 1992. do 19. lipnja 1996. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 1/09), Sud je, na temelju članka 43. stavak 1. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske - Pročišćeni tekst ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 54/05), proširio postupak ocjenjivanja ustavnosti i na ovu odredbu.
U postupku ocjenjivanja ustavnosti pobijenog Zakona o ustvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 63/04) Sud je imao u vidu da je Odlukom broj: U-75/04, od 15. siječnja 2009. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 11/09), ustvrdio da čl. 5., 6., članak 9. stavak 1. točka 2., čl. 10., 20. i 21. Zakona o ustvrđivanju i načinu izmirenja unutarnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 63/04, 47/06, 68/07, 17/08 i 64/08) nisu u suglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Nesaglasnost sa Ustavom je ustvrdena i za članak 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ustvrdivanju i načinu izmirenja unutarnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 68/08), dok je prijedlog za ustvrdivanje neustavnosti čl. 1., 2., 3., 4., 7., 8., članka 9. stavak 1. t. 1., 3. i 4, čl. 19., 22., 22a., 23. i 24. ovoga zakona odbijen, a prijedlog za ustvrdivanje neustavnosti njegovih čl. 11. do 18. odbačen je.
Obzirom na narečeno, Sud je, na temelju članka 38. stavak 1. točka 4. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske - Pročišćeni tekst ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 54/05), odlučio da odbaci prijedlog za ocjenjivanje ustavnosti Zakona o ustvrdivanju i načinu izmirenja unutarnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 63/04, 47/06, 68/07, 17/08 i 64/08), jer je već odlučivao o istoj pravnoj stvari.
Takoder, u svezi sa narečenim, Sud je konstatirao da su odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ustvrdivanju i načinu izmirenja unutarnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 34/09) čl. temeljnog zakona za koje je ustvrdena neustavnost brisani i da je novim čl. na drukčiji način reguliran način izmirenja ovoga duga.
U postupku ocjenjivanja ustavnosti pobijenog članka 2. stavak 4., članka 3. stavak 2. i čl. 20. i 21. Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djejstava od 20. svibnja 1992. do 19.lipnja 1996. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 103/05), kao i članka 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djejstava od 20.svibnja 1992. do 19. lipnja 1996. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 1/09), Sud je, prije svega, imao u vidu da se ovim zakonskim aktima način ostvarivanja prava na naknadu ratne štete dovodi u vezu sa Zakonom o ustvrdivanju i načinu izmirenja unutarnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 63/04, 47/06, 68/07, 17/08 i 64/08). Na temelju narečenog, Sud je ocijenio da iz Odluke Ustavnog suda Republike Srpske, broj: U-75/04, od 15. siječnja 2009. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 11/09), proizlazi da je već razmatrano suštinski isto pitanje, odnosno da su neustavnim proglašene one odredabe Zakona o ustvrdivanju i načinu izmirenja unutarnjeg duga Republike Srpske sukladno kojima se, prema propisivanju u pobijenim odredbama Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete... , obračunavaju kamate na naknadu materijalne i nematerijalne štete i obavlja emisija obveznica Republike Srpske za naknadu ratne štete, te provode izvršenja u pravomoćno okončanim predmetima i isplaćuju troškovi parničnog postupka i troškovi izvršenja ustvrdeni pravomoćnom sudbenom odlukom. Naime, Sud je i u konkretnom slučaju ocijenio da i pobijenim čl. ovih zakona nije uspostavljena pravična ravnoteža izmedu općeg i ponaosobnog interesa i da se ovakvim tretiranjem imovinskih prava gradana, odnosno stavljanjem nesrazmjernog tereta na pojedinca, dovode u pitanje ustavna načela iz čl. 48., 49., 54. i 56. Ustava Republike Srpske i prava zajamčena člankom 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i člankom 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju. Isto tako, Sud je ocijenio da se opravdano postavlja pitanje efektivnog izmirenja narečenog duga zbog ograničenja obračuna kamata do 23. lipnja 2004. godine, za obveze po ovršnim sudbenim odlukama nastale u svezi sa potraživanjima pravnih i fizičkih osoba u periodu od 20. lipnja 1996. do 31. prosinca 2002. godine. Ovakvim propisivanjem, po ocjeni Suda, onemogućeno je izvršenje pravomoćnih sudbenih odluka koje se odnose na ustvrdivanje potraživanja koja se isplaćuju iz proračuna Republike, odnosno dolazi do miješanja zakonodavne u sudbenu vlast, što je oprječno načelima iz članka 5. alineje 1. i 4. Ustava Republike Srpske i predstavlja povredu prava zajamčenoga narečenim člankom 6. stavak 1. Konvencije. Na kraju, postavlja se pitanje koliki će procent gradana doživjeti mogućnost naplate obveznica i na taj način efektivno ostvariti svoja imovinska prava, kada se ima u vidu duljina rokova koji su propisani za njihovo dospijeće. U ocjenjivanju odredaba čl. 4. i 5. Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djejstava od 20. svibnja 1992. do 19. lipnja 1996. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 103/05) Sud je imao u vidu članak 5. stavak 1. alineja 7. Ustava Republike Srpske, kojim je ustvrdeno da se ustavno uredenje Republike temelji na parlamentarnoj demokraciji i podjeli vlasti, zatim članak 69. st. 1. i 6., kojim je ustvrdeno da se državna vlast u Republici organizira na načelu podjele vlasti i da sudbena vlast pripada sudovima, te članak 121a., koji je dodan na temelju Amandmana XCIV. stavak 1., koji ustvrduje da je sudstvo samostalno i neovisno o ovršnoj i zakonodavnoj vlasti. Sud je ocijenio da iz narečenih odredaba proizlazi da su ova ustavna načela dovedena u pitanje upravo propisivanjem kao u pobijenim odredbama zakona - da se postupak za priznavanje prava predvi-denih ovim zakonom u predmetima koji nisu pravomoćno okončani provodi putom vansudbenog poravnanja kod Pravobranilaštva Republike Srpske i da se predmeti u postupcima za naknadu ratne štete koji se vode kod sudova ustupaju mjerodavnom pravobraniteljstvu. Naime, po ocjeni Suda, pobijena zakonska rješenja ne posjeduju niti minimum temeljnih obilježja na temelju kojih bi se narečeno pravobraniteljstvo moglo držati bilo kojim oblikom suda, odnosno sudbenog organa. Ovakvo stajalište Suda potvrduje i suština svakog sudbenog postupka koja se ispoljava u neovisnosti i nepristranosti suca i jednakopravnosti stranaka. Naime, imajući u vidu da Pravobranilaštvo Republike Srpske zastupa uvijek interese jedne strane u postupku, u smislu članka 1. Zakona o Pravobranilaštvu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 16/05), kao i to da je bjelodano upitna kompetencija ovoga organa da odlučuje o pravnoj naravi gradanskih prijepora, Sud je ocijenio da pobijene odredbe čl. 4. i 5. Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djejstava od 20. svibnja 1992. do 19. lipnja 1996. godine nisu u suglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Takoder, Sud je konstatirao da je zakonodavatelj ovakvim propisivanjem doveo u pitanje, pored načela jednakopravnosti i nepristranog i neovisnog suda, i načelo provodenja postupka sukladno standardu razumnoga roka, ustanovljenih člankom 6.1 Europske konvencije o ljudskim pravima. U odnosu na ostale navode iz prijedloga, o površnosti, razlikama, nedosljednostima i nepostojanju ujednačenih kriterija sudova i sudaca u Republici Srpskoj pri odlučivanju po tužbama za naknadu šteta obitelji poginulih i nestalih boraca, zatim o postojanju brojnih gradana i obitelji poginulih boraca iz proteklog obrambenog rata koji nisu znali za mogućnost ostvarivanja odredenih prava i dr., Sud je izrazio stavak da se radi o radnjama, postupku ili propuštanju poduzimanja odredenih radnji za čiju ocjenu ustavnosti i zakonitosti, u smislu članka 115. Ustava Republike Srpske, nije mjerodavan Ustavni sud.
Na temelju izloženoga, Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.
Ovu je odluku Ustavni sud donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i suci: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, prof. dr. Duško Medić, prof. dr. Marko Rajčević i Avdo Špiljak.
Broj: U-4/06 Predsjednik 14. listopada 2009. godine Ustavnog suda, Banja Luka Mirko Zovko, v.r.