Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Utvrđuje se da član 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji državnih stanova ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 65/03) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 30. Zakona o privatizaciji državnih stanova i člana 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji državnih stanova ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 11/00 i 65/03).

Odluka donesena 19. 02. 2010.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-33/08

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

19. 02. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 61. stav 1. tačka 1, člana 38. stav 1. tačka 4, člana 41. stav 4, člana 42. i člana 62. stav 1. t. 4. i 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske - Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 54/05), na sjednici održanoj 19. februara 2010. godine, donio je

ODLUKU

Utvrđuje se da član 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji državnih stanova ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 65/03) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 30. Zakona o privatizaciji državnih stanova i člana 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji državnih stanova ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 11/00 i 65/03).

Obrazloženje

Savo Valan iz Banje Luke dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti Zakona o privatizaciji državnih stanova ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 11/00 i 65/03). Davalac inicijative navodi da ovaj zakon nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Ustavom Bosne i Hercegovine, jer su, po njegovom mišljenju, odredbom člana 30. ovog zakona uzroci invalidnosti politički vrednovani, zbog čega je, kako navodi, napravljena gruba i nepravedna podjela osoba sa invaliditetom na one na koje je politika osjetljiva i ostale. U inicijativi, a konkretnije u kasnije dostavljenom podnesku, davalac inicijative ističe razloge za ocijenjivanje ustavnosti osporene odredbe i navodi da je po ovom osnovu doveden u nepovoljniji, odnosno, neravnopravan položaj u odnosu na lica sa invaliditetom iste kategorije, odnosno da se ova odredba ne odnosi jednako na sve građane u istim pravnim situacijama. Ilustruje navedeno ličnim primjerom nemogućnosti otkupa stana i postavlja pitanje da li je, kao slijepo lice prve kategorije, stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji državnih stanova ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 65/03), oslobođen dalje obaveze plaćanja otkupne cijene stana. Pored navedenog, ističe da je glavna manjkavost Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji državnih stanova, koji je stupio na snagu danom objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srpske", broj 65/03, to što u postupku donošenja nije utvrđen opšti interes za davanje povratnog dejstva odredbama tog zakona. U odgovoru na navode iz inicijative, koji je Ustavnom sudu dostavila Narodna skupština Republike Srpske, pored ostalog, ističe se da je inicijativa neuredna i nejasna i da je postavljena uslovno, odnosno da eventualno postojanje neustavnosti zakonskih odredaba davalac inicijative vezuje za svoju, izdvojenu i pojedinačnu situaciju. S obzirom na to da, po njihovom mišljenju, nisu navedeni konkretni članovi Ustava koji su predmetnom legislativom povrijeđeni, te da je tražena ocjena cjelokupnog Zakona o privatizaciji državnih stanova i sa Ustavom Bosne i Hercegovine, predlažu da se inicijativa u tom dijelu ne prihvati zbog nenadležnosti gaiope ta1epae. Takođe predlažu da, zbog neurednosti i nejasnosti inicijative, Sud ne prihvati inicijativu ni u dijelu koji se odnosi na navode o neusaglašenosti člana 30. ovog zakona sa Ustavom Republike Srpske, u smislu člana 8. Poslovnika o radu Ustavnog suda Republike Srpske i člana 38. stav 1. tačka 3. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske. Sud je, prije svega, utvrdio da iz navoda inicijative proizlazi da je, u konkretnom slučaju, osporena ustavnost člana 30. Zakona o privatizaciji državnih stanova ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 11/00). U pogledu zahtjeva za utvrđivanje neustavnosti ovog člana u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji državnih stanova, koji je objavljen 11. avgusta 2003. godine u "Službenom glasniku Republike Srpske", broj 65/03, Sud je utvrdio da je članom 3. tog zakona dopunjen član 30. Zakona o privatizaciji državnih stanova, tako da je u tom članu dodat stav 2. koji glasi: "otkupnu cijenu stana ne plaćaju lica koja imaju status najtežih civilnih invalida u kolicima i slijepa lica".

Osporenim članom 30. stav 1. Zakona o privatizaciji državnih stanova ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 11/00) propisano je da otkupnu cijenu stana ne plaća lice koje ima pravo na otkup stana, a čiji je član porodičnog domaćinstva poginuo ili nestao kao borac u oružanim snagama počev od 30. aprila 1991. godine, ratni vojni invalid I ili II kategorije, odnosno član njegovog porodičnog domaćinstva, kao i maloljetno dijete čija su oba roditelja ubijena, poginula, umrla ili nestala kao civilne žrtve rata, a koji su taj status stekli na osnovu propisa Republike Srpske.

Pored navedenog, imajući u vidu da je članom 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji državnih stanova("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 65/03) propisano da ovaj zakon stupa na snagu danom objavljivanja i da će se objaviti u "Službenom glasniku Republike Srpske", Sud je, na osnovu člana 43. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske -Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 54/05), proširio postupak ocjenjivanja ustavnosti i na ovu odredbu.

U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenog člana 30. Zakona o privatizaciji državnih stanova, Sud je utvrdio da je ranije ocjenjivao ustavnost, pored ostalih, i ove odredbe i da je, Rješenjem broj U-7/02, od 4. i 5. marta 2004. godine ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 42/04), ocijenio da ovom odredbom nije povrijeđen princip iz člana 10. Ustava Republike Srpske, odnosno princip ravnopravnosti građana Republike Srpske u slobodama, pravima i dužnostima, jednakosti pred zakonom i uživanju iste pravne zaštite bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo. Dakle, imajući u vidu da je već odlučivao o ustavnosti osporene odredbe člana 30. Zakona o privatizaciji državnih stanova, Sud je, na osnovu člana 38. stav 1. tačka 4. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, odlučio da ne prihvati inicijativu, jer se radi o presuđenoj pravnoj stvari. Međutim, u predmetu U-7/02 Sud nije cijenio ustavnost člana 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji državnih stanova, pa je sada, ocjenom ustavnosti tih odredaba, utvrdio da su te odredbe u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.

Takođe, Sud je ocijenio da član 7. Zakona o privatizaciji državnih stanova ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 65/03) nije u saglasnosti sa članom 109. stav 1. Ustava Republike Srpske, kojim je utvrđeno da zakoni, drugi propisi i opšti akti stupaj u na snagu najranije osam dana od dana objavljivanja, osim ako iz naročito opravdanih razloga nije predviđeno da ranije stupe na snagu. Naime, s obzirom na to da zakonodavac nije naveo razloge za ranije stupanje na snagu ovog zakona, te da je pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje u ovom slučaju, Sud je, saglasno članu 41. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.

U vezi sa pitanjem davaoca inicijative da li je kao slijepo lice prve kategorije, stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji državnih stanova ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 65/03), oslobođen dalje obaveze plaćanja otkupne cijene stana, te u pogledu navoda o "manjkavosti" ovog zakona, Sud je utvrdio da na osnovu člana 115. Ustava nije nadležan da o tome odlučuje.

Što se tiče tvrdnje davaoca inicijative da je zakonodavac propustio da odredi povratno dejstvo zakonskih odredaba, Sud je ocijenio da je takav zahtjev neosnovan, jer to ne dozvoljavaju odredbe člana 110. Ustava Republike Srpske.

Na osnovu izloženog, Sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

Ovu odluku, Ustavni sud je donio u sastavu: zamjenik predsjednika Suda Milorad Ivošević i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Adem Medić, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Sunarić i Avdo Špiljak.

Broj: U-33/08 Zamjenik predsjednika 19. februara 2010. godine Ustavnog suda, Banja Luka Milorad Ivošević, s.r.

Utvrđuje se da član 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatizaciji… | Sudska praksa | Aktio