Ustavni sud Republike Srpske
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 10. stav 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj33/08).
Odluka donesena 27. 01. 2010.
Predmeti (1)
U-30/08
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Rješenje
27. 01. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana člana 62. stav 1. tačka 5.Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske - Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 54/05), na sjednici održanoj 27. januara 2010. godine, donio je
RJEŠENJE
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 10. stav 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj33/08).
Obrazloženje
Drago Vučenović iz Banje Luke podnio je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 10. stav 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 33/08). U inicijativi se navodi da osporena zakonska odredba, kojom je propisan način ostvarivanja prava na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje i novčanu naknadu za pomoć i njegu, nije u saglasnosti sa članom 36. stav 7. Ustava. Davalac inicijative smatra da je navedenom odredbom ovo pitanje trebalo regulisati na drugačiji način, odnosno propisati da se pravo ranijih korisnika na isplatu pomenutih novčanih naknada nastavlja od 1. januara 2002. godine, bez obaveze na podnošenje zahtjeva. Takođe ukazuje na odluku ovog suda, broj: U-44/02, od 27. oktobra 2005. godine, kojom je utvrđeno da član 192. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 32/00), koji je sada član 236. prečišćenog teksta ovog zakona, a koji je regulisao pitanje novčane naknade za tjelesno oštećenje i naknade za pomoć i njegu, nije u saglasnosti sa članom 36. stav 7. Ustava, te ističe da osporena zakonska odredba nije u skladu ni sa ovom odlukom. Konačno, predlaže da Sud utvrdi da član 10. stav 1. osporenog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju nije u saglasnosti sa Ustavom. Narodna skupština nije dostavila odgovor na navode iz podnesene inicijative.
Članom 10. stav 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju izmijenjen je član 236. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 106/05 i 20/07) tako što je propisano da će licu koje je pravo na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje ili prava na novčanu naknadu za pomoć i njegu ostvarivalo u Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske prije stupanja na snagu ovog zakona, ovaj fond na njegov zahtjev nastaviti isplatu od dana podnošenja zahtjeva, pod uslovom da to pravo nije ostvareno po drugom zakonu.
U postupku ocjenjivanja osporene zakonske odredbe Sud je imao u vidu da je članom 49. Ustava utvrđeno da se slobode i prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu Ustava, osim kada je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom, te da se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje. Tačkom 12.Amandmana XXXII na Ustav određeno je da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, socijalno osiguranje i druge oblike socijalne zaštite. Pored toga, prema članu 43. stav 1. Ustava, pravo zaposlenih i članova njihovih porodica na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje uređuje se zakonom i kolektivnim ugovorom. Saglasno navedenim ustavnim ovlašćenjima, Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju ustanovljeno je obavezno i dobrovoljno penzijsko osiguranje i uređena su prava i obaveze po osnovu tog osiguranja, a osporenom odredbom člana 10. stav 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju propisan je način ostvarivanja prava na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje i naknadu za pomoć i njegu. Stavom 2. iste zakonske odredbe određena je visina ovih naknada tako što je propisano da iznos za isplatu prava iz stava 1. ovog člana predstavlja iznos isplaćen za decembar 2001. godine uvećan za procenat za koji su usklađene penzije. Propisivanje da će Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske licima koja su pravo na pomenute naknade ostvarivala prije stupanja na snagu osporenog zakona na njihov zahtjev nastaviti isplatu ovih naknada od dana podnošenja zahtjeva po ocjeni Suda, ne dovodi do povrede odrebe člana 36. stav 7. Ustava, na koju ukazuje davalac inicijative. Ovom ustavnom odredbom je utvrđeno da maloljetnici o kojima se roditelji ne staraju, kao i lica koja nisu u mogućnosti da se sama staraju o sebi i zaštiti svojih prava i interesa, imaju posebnu zaštitu. S obzirom na to da se osporenom odredbom reguliše upravo način isplate određenih novčanih naknada sa ciljem pomoći i zaštite lica sa tjelesnim oštećenjima ili lica kojima je zbog prirode ili težine povrede ili bolesti neophodna tuđa njega i pomoć, Sud je ocijenio da se ovakvo propisivanje ne može smatrati povredom navedene ustavne odredbe. Prilikom ove ocjene Sud je posebno imao u vidu da Ustav ne određuje obim prava po osnovu socijalnog osiguranja i prava garantovanih članom 36. stav 7. Ustava, niti definiše način njihovog ostvarivanja, zbog čega je osporeno normiranje saglasno i odredbi člana 49. stav 2. Ustava, prema kojoj se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje. U pogledu navoda davaoca inicijative da je osporenom odredbom trebalo propisati isplatu pomenutih naknada retroaktivno od 1. januara 2002. godine, Sud je imao u vidu da je, prema članu 115. stav 1. Ustava, nadležan da odlučuje o saglasnosti zakona, drugih propisa i opštih akata sa Ustavom, zbog čega nije u okviru njegove nadležnosti da razmatra prijedloge mogućih zakonskih rješenja. Takođe, Ustavom je utvrđeno da zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u službenom glasilu te, saglasno članu 110. Ustava, ne može imati povratno dejstvo, osim u izuzetnim slučajevima kada samo pojedine njegove odredbe, ako to zahtijeva opšti interes utvrđen u postupku donošenja zakona, mogu imati povratno dejstvo.
Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Sunarić i Avdo Špiljak.
Broj: U-30/08 Predsjednik 27. januara 2010. godine Ustavnog suda, Banja Luka Mirko Zovko, s.r.