Ustavni sud Republike Srpske
Utvrđuje se da Pravilnik o utvrđivanju visine naknade za korišćenje uređaja i usluga prilazne i aerodromske kontrole letenja u vazdušnom saobraćaju u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 19/02), koji je donio ministar saobraćaja i veza u Vladi Republike Srpske, nije u saglasnosti sa Ustavom i zakonom.
Odluka donesena 27. 10. 2005.
Predmeti (1)
U-108/02
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
27. 10. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, i člana 61. stav. 1. tačka 2. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 54/05), na sjednici održanoj 27. oktobra 2005. godine, donioje
ODLUKU
Utvrđuje se da Pravilnik o utvrđivanju visine naknade za korišćenje uređaja i usluga prilazne i aerodromske kontrole letenja u vazdušnom saobraćaju u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 19/02), koji je donio ministar saobraćaja i veza u Vladi Republike Srpske, nije u saglasnosti sa Ustavom i zakonom.
Obrazloženje
Računovodstveno-pravni centar male privrede ''Marka'' − Laktaši dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Pravilnika o utvrđivanju visine naknade za korišćenje uređaja i usluga prilazne i aerodromske kontrole letenja u vazdušnom saobraćaju u Republici Srpskoj (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 19/02), koji je donio ministar saobraćaja i veza u Vladi Republike Srpske. Davalac inicijative navodi da je osporeni pravilnik donesen na osnovu člana 187. i 264. Zakona o vazdušnoj plovidbi (''Službeni list SFRJ'' br. 45/86, 24/88, 80/89 i 29/90) i člana 70. Zakona o državnoj upravi (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 11/94), koji ne mogu poslužiti kao pravni osnov za njegovo donošenje i ne daju ovlašćenje ministru saobraćaja i veza da donosi autonomni opšti akt kojim utvrđuje prava i obaveze. Po mišljenju davaoca inicijative, osporenim pravilnikom ministar saobraćaja i veza je prekoračio ustavna i zakonska ovlašćenja, te tako povrijedio ustavno načelo o podjeli vlasti utvrđeno članom 69. Ustava Republike Srpske. Zbog navedenih razloga predlaže da Ustavni sud utvrdi da osporeni pravilnik nije u saglasnosti sa Ustavom i zakonom. Ministarstvo saobraćaja i veza u Vladi Republike Srpske nije dostavilo Sudu odgovor na navode iz podnesene inicijative.
U preambuli Pravilnika o visini naknade za korišćenje uređaja i usluga prilazne i aerodromske kontrole letenja u vazdušnom sobraćaju u Republici Srpskoj (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 19/02) označeno je da je ovaj akt donesen na osnovu čl. 187. i 264. Zakona o vazdušnoj plovidbi (''Službeni list SFRJ'' br. 45/86, 24/88, 80/89 i 29/90) i člana 70. Zakona o državnoj upravi (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 11/94).
Osporeni pravilnik propisuje da se za korišćenje usluga i uređaja prilazne i aerodromske kontrole letenja u vazdušnom prostoru Republike Srpske plaća naknada (član 1). Članom 2. Pravilnika je propisano da će se polijetanje i slijetanje naplaćivati kao jedan let i određen obveznik ove naplate, te određen način obračunavanja naknade (čl. 3, 4. i 5). Takođe, propisano je da će fakturisanje i naplatu usluga vršiti Direkcija za civilnu vazdušnu plovidbu Republike Srpske (član 6) i određeni korisnici koji su oslobođeni plaćanja navigacionih usluga (član 7). Članom 8. Pravilnika je propisano da stupanjem na snagu ovog pravilnika prestaje da važi Pravilnik o utvrđivanju visine naknade za korišćenje usluga i uređaja prilazne i aerodromske kontrole letenja u vazdušnom prostoru Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 23/99), a članom 9. ovog pravilnika da isti stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u ''Službenom glasniku Republike Srpske''.
U toku ustavnosudskog postupka Sud je utvrdio da je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine na sjednici Doma naroda održanoj 22. jula 1999. godine i sjednici Predstavničkog doma održanoj 27. jula 1999. godine usvojila Zakon o vazduhoplovstvu Bosne i Hercegovine (''Službeni glasnik Bosne i Hercegovine'' broj 13/99). Ovim zakonom je propisano da se vazduhoplovne operacije unutar vazdušnog prostora Bosne i Hercegovine mogu provoditi jedino prema uslovima određenim ovim zakonom, te naredbama, instrukcijama i propisima izdatim u skladu sa zakonom (član 1.1). Članom 2.1. navedenog zakona sva ovlašćenja i odgovornost za sprovođenje odredaba Zakona o vazduhoplovstvu Bosne i Hercegovine dodijeljena su Vijeću ministara. Pored opštih odredaba kojima je regulisana primjenjivost ovog zakona i nadležnost za donošenje podzakonskih akata, ovim zakonom su utvrđeni opšti principi vazduhoplovstva u Bosni i Hercegovini, vazdušni prostor, kontrola letenja, plovidbenost i ekološka podobnost, izdavanje vazduhoplovnih dozvola, vazdušne službe i aktivnosti, pravila za bezbjednost letenja i sigurnost civilnog vazduhoplovstva, kao i druga pitanja od značaja za obavljanje vazduhoplovnih operacija unutar Bosne i Hercegovine. Prema članu 8.4. pomenutog zakona, Odjel civilne avijacije Bosne i Hercegovine je odgovoran da osigura da kontrola letenja i pružanje vezanih usluga kontrole letenja bude u skladu sa ICAO standardima i preporučenom praksom, te će u konsultaciji sa entitetskim odjeljenjima odrediti usluge koje će pružati svaka jedinica kontrole letenja i donijeti neophodna pravila, procedure, instrukcije i priručnike koji će se poštovati prilikom pružanja usluga. Takođe, članom 8.9. ovog zakona je propisano da Odjel civilne avijacije Bosne i Hercegovine organizuje osnivanje, izgradnju, održavanje, inspekciju i rad vazduhoplovne navigacije i komunikacionih objekata i izdaje odgovarajuće propise.
Imajući u vidu izloženo, a posebno navedene odredbe Zakona o vazduhoplovstvu Bosne i Hercegovine (''Službeni glasnik Bosne i Hercegovine'' broj 13/99), Sud je ocijenio da se od dana stupanja na snagu ovog zakona, u Republici Srpskoj više ne mogu primjenjivati odredbe pomenutog Zakona o vazdušnoj plovidbi SFRJ, niti se mogu donositi podzakonski akti iz ove oblasti na osnovu tog zakona. Zbog toga, po mišljenju Suda, čl. 187. i 264. Zakona o vazdušnoj plovidbi SFRJ koji su navedeni u preambuli osporenog pravilnika nisu mogli poslužiti kao pravni osnov za njihovo donošenje, već je trebalo da donosilac pomenutog akta primjeni relevantne odredbe Zakona o vazduhoplovstvu Bosne i Hercegovine (''Službeni glasnik Bosne i Hercegovine'' broj 13/99), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja osporenog pravilnika. Tokom postupka Sud je utvrdio da je ovaj zakon prestao da važi donošenjem novog Zakona o vazduhoplovstvu Bosne i Hercegovine (''Službeni glasnik Bosne i Hercegovine'' broj 2/04). S obzirom na to da je Pravilnik donesen na osnovu zakona koji nije mogao poslužiti kao pravni osnov za njegovo donošenje, Sud je utvrdio da je osporenim normiranjem došlo do povrede ustavnog principa iz člana 108. Ustava Republike Srpske, prema kojem, zakoni, propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa Ustavom i zakonom.
Isti stav Ustavni sud je zauzeo i u predmetu broj U-107/02, kada je utvrđeno da Pravilnik o utvrđivanju visine naknade za izvršen pregled vazduhoplovstva i Pravilnik o utvrđivanju visine naknade za ispitivanje ispunjenosti propisanih uslova za vršenje djelatnosti u javnom vazdušnom saobraćaju u Republici Srpskoj (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 19/02), koje je donio ministar saobraćaja i veza u Vladi Republike Srpske, nisu u saglasnosti sa Ustavom i zakonom.
Kako je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 41. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, u ovom predmetu donio odluku bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Sunarić i Avdo Špiljak.
Broj: U -108/02 PREDSJEDNIK
27. oktobar 2005. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko