Ustavni sud Republike Srpske
Utvrđuje se da: - član 192. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 32/00) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske, - član 14. stav 1. tačka 4. Zakona o zanatsko-preduzetničkoj djelatnosti (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 16/02), u vrijeme važenja, nije bio u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti članova 41, 48-58, 130, 142. i 191. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02 i 110/03) i člana 6. Odluke o dokupu staža (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 9/04), koju je donio Upravni odbor Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske.
Odluka donesena 27. 10. 2005.
Predmeti (1)
U-44/02
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
27. 10. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 38. stav 4, člana 61. tačka 1. i člana 62. tač. 4. i 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske – prečišćeni tekst (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 54/05), na sjednici održanoj 27. oktobra 2005. godine, donio je
ODLUKU
Utvrđuje se da:
- član 192. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 32/00) nije u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske,
- član 14. stav 1. tačka 4. Zakona o zanatsko-preduzetničkoj djelatnosti (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 16/02), u vrijeme važenja, nije bio u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.
Ne prihvata se inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti članova 41, 48-58, 130, 142. i 191. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02 i 110/03) i člana 6. Odluke o dokupu staža (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 9/04), koju je donio Upravni odbor Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske.
Obrazloženje
Dejan Stojanović i advokat Dragutin Đurić iz Banje Luke, Nedeljko Lazić iz Čečave, Sindikat metalaca i rudara Republike Srpske, Dragan Babić i ostali iz Laktaša, Udruženje penzionera opštine Višegrad, Milenko Petković iz Doboja, Nikola Lukić i Pero Bosnić iz Šamca, Mirjana Marković iz Beograda, Jovo Jović i Milorad Paprica iz Bijeljine i Veljko Makarić iz Foče − dali su Ustavnom sudu Republike Srpske inicijative za ocjenjivanje ustavnosti Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, Zakona o zanatsko-preduzetničkoj djelatnosti i Odluke o dokupu staža, koju je donio Upravni odbor Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske. U inicijativama se osporavaju članovi 41, 48-58, 130, 142. i 191. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 32/00); član 14. stav 1. tačka 4. Zakona o zanatsko- preduzetničkoj djelatnosti (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 16/02) i član 6. Odluke o dokupu staža (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 9/04). Davaoci inicijativa ističu da se osporenim članovima Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, suprotno ustavima Bosne i Hercegovine i Republike Srpske i međunarodnom pravu, ukidaju njihova prava, stečena po ranijim propisima, odnosno da se ta prava iz temelja mijenjaju. Takođe, u vezi sa osporenim odredbama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, u jednoj od inicijativa se predlaže da Sud poništi, kao neustavnu, osporenu odredbu Zakona o zanatsko-preduzetničkoj djelatnosti, jer se ovom odredbom, po mišljenju davaoca inicijative, krši osnovno ljudsko pravo, pravo na rad. Osporavajući odredbu Odluke o dokupu staža kojom su, kako je navedeno, propisana dva umjesto jednog doprinosa, u jednoj od inicijativa se predlaže ocjenjivanje ustavnosti i ove odredbe, jer se smatra da visina sredstava za dokup staža može da zavisi samo od doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, a ne i od doprinosa za zdravstveno osiguranje. Takođe, u inicijativama se, pored opširnog opisivanja ličnih životnih prilika, ukazuje na potrebu, kako je navedeno, humanijeg regulisanja prava koja su stečena po osnovu penzijskog i invalidskog osiguranja. S obzirom na da je u ovom predmetu u više inicijativa traženo da Ustavni sud ocijeni ustavnost više odredbi istog zakona, Sud je, na osnovu člana 9. stav 1. i 3. Poslovnika o radu Ustavnog suda Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 29/05) odlučio da pripoji inicijative U–50/02, U-75/02, U- 104/02, U-128/02, U-129/02, U-131/02, U-136/02, U-64/03, U-97/03, U-114/03, U-23/04 i U-43/04 prvoprispjeloj inicijativi U-44/02, te da se po svim inicijativama vodi jedinstven postupak.
U ovom predmetu Sud je, u skladu sa članom 35. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 54/05), zatražio odgovor na navode iz datih inicijativa. Narodna skupština Republike Srpske nije odgovorila na navode kojima se osporava Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju, a na navode kojima se osporava Odluka o dokupu staža odgovor je dostavio Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske. U odgovoru se, pored ukazivanja na Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju kao pravni osnov za donošenje osporene odluke, navodi da je, po njihovom mišljenju, opravdano uračunavanje iznosa sredstava doprinosa za zdravstveno osiguranje u sredstva za dokup staža zbog toga što je Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje obavezan da na iznos svake isplaćene penzije korisnicima penzije plaća doprinos za zdravstveno osiguranje.
Osporenim odredbama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 32/00) propisano je kada se osiguraniku računa staž osiguranja u smislu čl. 26-34 ovog zakona (član 41.); šta predstavlja penzijski osnov za određivanje starosne i invalidske penzije (čl. 48-58); način na koji se vrši usklađivanje penzija (član 130); kada se korisniku penzije koji stupi u radni odnos, odnosno koji počne da obavlja samostalnu djelatnost po osnovu koje je obavezno osiguranje na teritoriji Republike ili u drugoj državi, prekida isplata penzije (član 142); kako se utvrđuje penzijski osnov osiguraniku koji nije ostvario platu poslije 1. januara 1970. godine (član 191), te rok do koga će se isplaćivati novčana naknada za tjelesno oštećenje i novčana naknada za pomoć i njegu, ostvarena po propisima iz penzijskog i invalidskog osiguranja važećim do dana stupanja na snagu ovog zakona (član 192).
Oredbom člana 14. stav 1. tačka 4. Zakona o zanatsko-preduzetničkoj djelatnosti (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 16/02) propisano da preduzetnik može osnovati radnju ili obavljati preduzetničku djelatnost pod uslovom da nije u stalnom radnom odnosu.
Osporenim članom 6. Odluke o dokupu staža (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 9/04) propisano je da visina sredstava za dokup staža zavisi od doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, troškova Fonda zbog prijevremene isplate penzije, iznos penzija za period koji se dokupljuje i doprinosa za zdravstveno osiguranje korisnika.
U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenih odredaba Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 32/00), Sud je imao u vidu da je Amandmanom XXXII na Ustav Republike Srpske utvrđeno da Republika, pored ostalog, ovlašćena da uredi i obezbijedi socijalno osiguranje i druge oblike socijalne zaštite, iz čega proizlazi i nadležnost za uređenje posebnog segmenta socijalnog osiguranja − penzijskog i invalidskog osiguranja. Isto tako, Sud je imao u vidu da Ustav navedenom odredbom, niti drugim odredbama, ne garantuje obim prava po osnovu socijalnog osiguranja, dakle, ni prava na penziju, kao i to dao je obim prava koja se ostvaruju finansijskim putem, odnosno novčanim sredstvima, po ocjeni Suda, u direktnoj zavisnosti od materijalnih mogućnosti društva u datom periodu.
Polazeći od navedenog ustavnog ovlašćenja Sud je utvrdio sledeće:
Rješenje iz osporene odredbe člana 41. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 32/00), koje je ostalo neizmijenjeno i u kasnijim izmjenama i dopunama Zakona, a kojom je propisano da se staž osiguranja u smislu čl. 26-34. ovog zakona računa osiguraniku za vrijeme za koje je plaćen doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje, spada u isključivu nadležnost zakonodavca. Naime, Ustavni sud, prema članu 115. Ustava Republike Srpske, nije nadležan da ocjenjuje cjelishodnost pojedinih rješenja propisanih u Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju. Konkretno, Sud je ocijenio da se osporenom odredbom člana 41. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ne poništavaju odredbe članova 26-34. ovog zakona, kako je to naveo jedan od davalaca inicijativa, nego se ovom odredbom, za sve osiguranike u istim pravnim situacijama, propisuje dodatni uslov za utvrđivanje staža osiguranja. S obzirom na to da se ovaj, dodatni uslov jednako odnosi na sve osiguranike u istim pravnim situacijama, Sud je utvrdio da osporenom odredbom nije povrijeđen ni ustavni princip iz člana 10. Ustava Republike Srpske, kojim se garantuje ravnopravnost građana u slobodama, pravima i dužnostima i jednakost pred zakonom.
Osporene odredabe čl. 48-58. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, koje se odnose na utvrđivanje penzijskog osnova za određivanje starosne i invalidske penzije, Ustavni sud je već ocjenjivao i Rješenjem U- 97/02 od 8. jula 2004. godine, te nije prihvatio inicijative za pokretanje postupka za ocijenjivanje njihove ustavnosti. Sud je, naime, u tom predmetu utvrdio da osporene odredbe članova 48-58. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02 i 110/03) nisu u nesaglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. S obzirom na navedeno, Sud je odlučio da se, u pogledu ocijenjivanja ustavnosti odredaba čl. 48-58. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, radi o presuđenoj pravnoj stvari. Pored navedenog, Sud je utvrdio da su osporene odredabe članova 48-58. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju u međuvremenu mijenjene i dopunjavane Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 67/05), kao i to da se, po ocijeni Suda, i ove izmjene i dopune osporenih odredaba podjednako odnose na sve osiguranike u istim pravnim situacijama, te da nema povrede ustavnog principa o zajemčenom pravu građana na jednakost pred zakonom.
U ocjenjivanju ustavnosti osporene odredbe člana 130. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Sud je imao u vidu činjenicu da Ustav nijednom odredbom ne garantuje obim prava po osnovu prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja i da je obim ovih prava u direktnoj zavisnosti od materijalnih mogućnosti Republike, odnosno stanja sredstava u Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje namijenjenih za isplatu penzija. Naime, propisivanje osporenim članom 130. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 32/00), pored ostalog, da se penzije određene po odredbama Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju usklađuju mjesečno sa kretanjem plata u Republici, odnosno prema stanju sredstava u Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje, kako je regulisano Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 34/00) i Odlukom o donošenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 40/00), koju je donio Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu, odnosno godišnje prema kretanju neto plata u Republici, kako je propisano poslednjim izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju objavljenim u «Službenom glasniku Republike Srpske'' broj 67/05, po ocjeni Suda, stvar je zakonodavne politike i cjelishodnosti zakonskih rješenja, o čemu Ustavni sud, prema članu 115. Ustava Republike Srpske, nije nadležan da odlučuje. Isto tako, Sud je utvrdio da iz navedene činjenice da Ustavom Republike Srpske nije uređen način određivanja visine penzije, kao ni način njenog usklađivanja sa ekonomskim kretanjima u društvu, već samo da se pravo na penziju ostvaruje u skladu sa zakonom, proizlazi da je zakonodavac mogao propisati rješenje kao u osporenoj odredbi i da se time ne ograničavaju stečena prava na penziju. Ocjenjujući odredbu osporenog člana 142. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, kojom je propisano da se korisniku penzije koji stupi u radni odnos, odnosno koji počne da obavlja samostalnu djelatnost po osnovu koje je obavezno osiguran na teritoriji Republike ili u drugoj državi, prekida isplata penzije danom stupanja u radni odnos, odnosno danom početka obavljanja djelatnosti po osnovu koje postoji obaveza osiguranja, Sud je, kao i u prethodnim ocjenama, imao u vidu Amandman XXXII na Ustav Republike Srpske i ovlašćenje zakonodavca da uredi i obezbjedi socijalno osiguranje i druge oblike socijalne zaštite. Polazeći od ovog ovlašćenja, kao i od toga da je Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju propisana starosna granica do koje može trajati radni vijek osiguranika, odnosno propisani uslovi za sticanje prava na penziju, te predpostavke da do ispunjenja ovih uslova osiguranik može disponirati svojim zahtjevom za odlazak u penziju, ukoliko se njegov penzijski staž ne podudara sa godinama starosti i stažom osiguranja koji predstavljaju osnov za prestanak ugovora o radu propisan Zakonom o radu (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03 i 66/03), po ocjeni Suda, osporena odredba nije u nesaglasnosti sa Ustavom, a što takođe proizlazi i iz kasnijih izmjena i dopuna ove odredbe. Izmijenjenom odredbom preciznije je regulisana situacija iz osporene odredbe člana 142. Zakona tako da je u članu 19. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 67/05) propisano da se korisniku starosne penzije koji je penziju ostvario prije navršenih 40 godina penzijskog staža, odnosno 65 godina života i korisniku invalidske penzije koji zasnuje radni odnos ili počne da obavlja zanatsko-preduzetničku djelatnost po osnovu koje je obavezno osiguran na teritoriji Bosne i Hercegovine penzija ne isplaćuje za to vrijeme, a najduže do ispunjavanja uslova za starosnu penziju propisanu ovim zakonom, te da se penzija ne isplaćuje ni korisniku porodične penzije koji zasnuje radni odnos ili počne da obavlja zanatsko-preduzetničku djelatnost. Na ovaj način se, po ocjeni Suda, ne ograničava pravo na rad korisnika penzije, niti se ukidaju njegova stečena prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, već se utvrđuju okolnosti i uslovi koji utiču na korišćenja tih prava, što, po ocijeni Suda, nije u nesaglasnosti ni sa navedenom ustavnom odredbom kao ni odredbom člana 39. stav 1. Ustava, prema kojoj svako ima pravo na rad i slobodu rada. Isto tako, Sud je ocijenio da su rješenja u ovim odredbama, kao i rješenje odredbe člana 146. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (''Službeni glasnik Republike Srpske'' br. 32/00 i 67/05), prema kojoj korisnik tog zaposlenja, odnosno obavljanja samostalne djelatnosti ima pravo da mu se po navršenju najmanje jedne godine staža u tom statusu, na lični zahtjev odredi novi iznos penzije prema novom penzijskom osnovu i ukupnom penzijskom stažu, stvar cjelishodne procjene zakonodavca, o čemu Ustavni sud nije nadležan da odlučuje. Međutim, Sud nema ovakav stav u pogledu ocjenjivanja ustavnosti odredbe člana 14. stav 1. tačka 4. Zakona o zanatsko-preduzetničkoj djelatnosti (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 16/02). Naime, s obzirom na to da je, u konkretnom slučaju, inicijativom za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti osporenog člana 142. istovremeno predloženo pokretanje postupka za ocijenjivanje ustavnosti člana 14. stav 1. tačka 4. Zakona o zanatsko-preduzetničkoj djelatnosti (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 16/02), Sud je ocijenio da je propisivanjem da preduzetnik može osnovati radnju pod uslovom da nije u stalnom radnom odnosu, zakonodavac povrijedio ustavom garantovano pravo na rad i slobodu rada iz člana 39. stav 1. Ustava. I pored toga što je osporena odredba člana 14. stav 1. tačka 4. Zakona o zanatsko-preduzetničkoj djelatnosti brisana donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zanatsko-preduzetničkoj djelatnosti (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 39/03), Sud je utvrdio da se primjenjivala i proizvela pravne posljedice, zbog čega je Sud utvrdio da osporena odredba člana 14. stav 1. tačka 4. Zakona o zanatsko-preduzetničkoj djelatnosti (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 16/02) u vrijeme važenja nije bila u saglasnosti sa Ustavom.
U pogledu osporene odredbe člana 191. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, kojom je propisano da se osiguraniku koji nije ostvario platu poslije 1970. godine penzijski osnov utvrđuje u odgovarajućem procentu od prosječne neto plate ostvarene u Republici u mjesecu koji prethodi mjesecu u kojem osiguranik ostvaruje pravo na penziju, te tačno utvrđeni iznosi penzije izraženi u procentima za svaki stepen stručne spreme, kao i njenu dopunu propisanu Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 110/03) kojom je utvrđeno da se osporena odredba odnosi i na korisnike za koje ne postoje podaci o plati ostvarenoj u tom periodu, Sud je ocijenio da ni u ovom slučaju zakonodavac nije povrijedio navedene ustavne principe i da se ovom odredbom svi osiguranici penzijskog i invalidskog osiguranje dovode u jednak položaj u budućem ostvarivanju ovih prava.
Ocjenjujući osporenu odredbu člana 192. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, kojom je propisano da će se novčana naknada za tjelesno oštećenje i novčana naknada za pomoć i njegu ostvarena po propisima iz penzijskog i invalidskog osiguranja važećim do dana stupanja na snagu ovog zakona isplaćivati korisnicima do 31. decembra 2001. godine u iznosu koji im je pripadao na dan stupanja na snagu ovog zakona, Sud je pošao od člana 36. stav 7. Ustava Republike Srpske, kojim se garantuje posebna zaštita za lica koja nisu u mogućnosti da se sama staraju o sebi i zaštiti svojih prava i interesa. Imajući u vidu navedenu ustavnu odredbu Sud je ocijenio da je propisivanje prava na isplatu novčane naknade osiguranicima iz člana 192. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju samo do 31. decembra 2001. godine, u nesaglasnosti sa odredbom člana 36. stav 7. Ustava Republike Srpske. Kako je i u ovom slučaju, kao i u prethodno navedenom slučaju ocjenjivanja člana 14. stav 1 tačka 4. Zakona o zanatsko-preduzetničkoj djelatnosti, u toku postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i pruža pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, na osnovu člana 41. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 54/05), odlučio da osporena odredba člana člana 192. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju nije u saglasnosti sa Ustavom.
Međutim, ocijenjujući ustavnost i zakonitost osporene odredbe člana 6. Odluke o dokupu staža, kojim se propisuje da visina sredstava za dokup staža zavisi i od doprinosa za zdravstveno osiguranje korisnika, Sud je utvrdio da ova odredba nije u nesaglasnosti sa Ustavom i zakonom. Naime, ova ocjena proizlazi iz toga što je Sud, u konkretnom slučaju, imao u vidu ovlašćenja utvrđena Amandmanom XXXII na Ustav Republike Srpske, a to je da je Republika ovlašćena da uredi i obezbijedi socijalno osiguranje i druge oblike socijalne zaštite, kao i odredbu člana 6. stav 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 110/03), kojom je propisano da Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske opštim aktom utvrđuje visinu, način i rok za uplatu sredstava za dokup staža, s tim da se visina sredstava utvrđuje tako da se ostvarenim sredstvima obezbjeđuje izvršenje obaveze ovog fonda nastale priznavanjem tog staža, i konačno odredbu člana 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 67/05), kojom je produžena mogućnost dokupa staža do kraja 2006. godine. Na osnovu navedenih odredaba Ustava i zakona, Sud je ocijenio da osporena odredba člana 6. Odluke o dokupu staža nije u nesaglasnosti sa Ustavom i zakonom.
Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Synarić i Avdo Špiljak.
Broj: U - 44/02 PREDSJEDNIK
27. oktobar 2005. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko