Ustavni sud Republike Srpske
Utvrđuje se da član 89. Zakona o lovstvu (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 4/02), koji je donijela Narodna skupština Republike Srpske, nije u saglasnosti sa Ustavom. Ne prihvata se inicijativa za ocjenu ustavnosti člana 25. stav 2. i 3, člana 28, člana 30. i člana 33. Zakona o lovstvu (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 4/02), koji je donijela Narodna skupština Republike Srpske i za ocjenu ustavnosti i zakonitosti člana 5. i 11. Pravilnika o načinu, uslovima i postupku davanja lovišta na gazdovanje (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 4/02), koji je donio ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede u Vladi Republike Srpske.
Odluka donesena 27. 10. 2005.
Predmeti (1)
U-4/03
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
27. 10. 2005.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 61. stav 1. tačka 1. i 2, člana 62. stav 1. tačka 4, člana 41. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske - prečišćeni tekst (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 54/05), na sjednici održanoj 27. oktobra 2005. godine, donio je
ODLUKU
Utvrđuje se da član 89. Zakona o lovstvu (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 4/02), koji je donijela Narodna skupština Republike Srpske, nije u saglasnosti sa Ustavom.
Ne prihvata se inicijativa za ocjenu ustavnosti člana 25. stav 2. i 3, člana 28, člana 30. i člana 33. Zakona o lovstvu (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 4/02), koji je donijela Narodna skupština Republike Srpske i za ocjenu ustavnosti i zakonitosti člana 5. i 11. Pravilnika o načinu, uslovima i postupku davanja lovišta na gazdovanje (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 4/02), koji je donio ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede u Vladi Republike Srpske.
Obrazloženje
Lovački savez Republike Srpske dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 25. stav 2. i 3. i članova 28, 30, 33. i 89. Zakona o lovstvu (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 4/02), koji je donijela Narodna skupština Republike Srpske i za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 5. i 11. Pravilnika o načinu, uslovima i postupku davanja lovišta na gazdovanje (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 11/02), koji je donio ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede u Vladi Republike Srpske. U inicijativi se navodi da član 25. stav 2. Zakona o lovstvu propisuje da Vlada Republike Srpske donosi odluku o formiranju lovišta i vrši promjene njihovih granica na prijedlog resornog Ministarstva, a na osnovu ekonomsko-tehničke dokumentacije, pri čemu pojam ekonomsko-tehničke dokumentacije nije jasno definisan i ostavlja mogućnost za arbitražno ponašanje i zloupotrebe. Takođe navode da se u stavu 2. člana 25. govori o ''formiranju lovišta'', a u stavu 3. istog člana o ''ustanovljavanju lovišta'', pa nije jasno da li postoji razlika između formiranja i ustanovljavanja lovišta i po kom osnovu. Smatraju nelogičnim da se članom 30. osporenog zakona propisuje da ministar može proglasiti posebna lovišta i odrediti njegovog korisnika, a da odluku o formiranju svih lovišta donosi Vlada Republike Srpske. Predlažu da sva lovišta ustanovljava Vlada na prijedlog ministra, uz prethodno pribavljeno mišljenje Lovačkog saveza Republike Srpske. Takođe, davalac inicijative spori i član 28. Zakona o lovstvu i smatra da je isti suprotan stavu 2. člana 29. ovog zakona, jer nije jasno kakav karakter ima pribavljanje mišljenja Lovačkog saveza iz stava 1. člana 29. Ukazuju da je nejasna i odredba člana 33. Zakona, koja reguliše pravo prvenstva u dobijanju lovišta na gazdovanje. Smatraju da odredbe osporenog zakona, koje regulišu uslove za davanje lovišta na gazdovanje (članovi 28, 30. i 33.), uz odredbe člana 5. i člana 11. osporenog Pravilnika, daju mogućnost da se bez jasno utvrđenih kriterijuma mogu davati i oduzimati lovišta po diskrecionom pravu resornog ministra. Na kraju, davalac inicijative osporava i član 89. Zakona, kojim se propisuje da se ugovori o predaji lovišta na gazdovanje zaključeni po odredbama ranijeg Zakona o lovstvu, stavljaju van snage. Mišljenja su da se ugovori zaključeni u skladu sa ranijim Zakonom o lovstvu, kao akti izraza volje ugovornih strana, ne mogu stavljati van snage i da je zakonodavoc trebao utvrditi rokove i način usklađivanja postojećih ugovora sa novim Zakonom. Predlažu da Sud utvrdi da osporene odredbe Zakona nisu u saglasnosti sa Ustavom, a da osporene odredbe Pravilnika nisu u saglasnosti sa Ustavom i zakonom. Narodna skupština Republike Srpske, kao donosilac osporenog zakona, Sudu nije dostavila odgovor na podnesenu inicijativu, dok je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, koje je donosilac osporenog pravilnika, Sudu dostavilo odgovor. U odgovoru se navodi da je odluka o formiranju lovišta prema osporenom zakonu u nadležnosti Vlade Republike Srpske, a da termini ''formiranje'' i ''ustanovljenje'' iz člana 25. Zakona imaju isti smisao i sadržaj. Takođe ističu da se članovima 28. i 29. osporenog zakona propisuju uslovi za davanje lovišta na gazdovanje i da je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede tokom 2002. godine raspisalo javne oglase za dodjelu lovišta na gazdovanje, osim za posebna lovišta, za koja se prema članu 30. Zakona ne raspisuje javni oglas i za koja ministar aktom o ustanovljenju posebnog lovišta određuje njihovog korisnika. Ukazuju da ranijim zakonom o lovstvu nije bilo jasno precizirano ko odlučuje o davanju lovišta na gazdovanje, pa se dešavalo da jednim lovištem gazduju dva ili više korisnika, što je dovodilo do potpunog haosa u ovoj oblasti. S ciljem eliminisanja navedenih negativnih pojava zakonodavac je članom 89. propisao da se raniji ugovori o davanju lovišta na gazdovanje korisnicima stavljaju van snage, a da će sa korisnicima lovišta zaključiti novi ugovori u skladu sa donesen Zakonom. Da bi se postupak davanja lovišta na gazdovanje korisnicima sproveo saglasno novom Zakonu o lovstvu, ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede je prema ovlašćenju iz člana 31. Zakona donio Pravilnik o načinu, uslovima i postupku davanja lovišta na gazdovanje. Članom 5. ovog pravilnika su propisani opšti uslovi koje treba da ispune učesnici konkursa o davanju lovišta na gazdovanje, a članom 11. su utvrđeni elementi koje će Komisija imati u vidu prilikom davanja predloga najpovoljnijeg učesnika konkursa. Smatraju da ne stoji konstatacija davaoca inicijative da osporene odredbe Zakona i Pravilnika omogućavaju neograničeni subjektivnost i autonomiju ministra, jer su svi akti rađeni i usaglašeni sa Lovačkim savezom Republike Srpske, sa ciljem da se u oblasti lovstva uvede red i poštovanje Zakona. U dopuni odgovora na datu inicijativu Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede naglašava da je Nacrt zakona o lovstvu kao radni materijal, prije upućivanju u proceduru usvajanja, prošao javnu raspravu u Lovačkom savezu Republike Srpske, u Javnom preduzeću ''Srpske šume'' i Privrednoj komori Republike Srpske, i da je predlagač zakona osnovane primjedbe date na javnoj raspravi ugradio u Predlog zakona. Predlog zakona je proslijeđen u Narodnu skupštinu na usvajanje, s obrazloženjem i razlozima za njegovo donošenje. Na kraju, Ministarstvo je obavijestilo Sud da se pristupilo izradi Nacrta zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu u kojem je, između ostalog, dopunjen član 88, a brisan osporeni član 89. Zakona o lovstvu.
Osporenim članom 25. stav 2. Zakona o lovstvu (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 4/02) propisano je da Vlada Republike Srpske, na osnovu ekonomsko tehničke dokumentacije, donosi odluku o formiranju i promjeni granica lovišta na predlog resornog Ministarstva, a stavom 3. istog člana − šta sadrži akt o ustanovljavanju lovišta. Članom 28. Zakona se propisuje da se lovište daje na gazdovanje samo jednom korisniku, i to na određeno vrijeme koje ne može biti kraće od 10 godina, uz uslov da se lovište ili njegov dio ne može dati u zakup, niti ustupiti drugom korisniku. Član 30. reguliše da lovišta koja se prostiru na površinama šuma od naučnog, kulturnog, vjerskog, istorijskog i dr. značaja, te površinama koja predstavljaju staništa rijetkih, prorijeđenih i vrijednih vrsta divljači, ministar može proglasiti posebnim lovištem i aktom o ustanovljavanju odrediti njegovog korisnika. Osporenim članom 33. Zakona određeno je koja preduzeća pod jednakim uslovima iz člana 31. ovog zakona imaju pravo prvenstva u dobijanju lovišta na gazdovanje. U prelaznim i završnim odredbama Zakona o lovstvu, članom 89, propisano je da se stavljaju van snage svi ugovori o predaji lovišta na gazdovanje zaključeni po odredbama ranijeg zakon i utvrđuje obaveza da se sa korisnicima lovišta zaključe novi ugovori u skladu sa odredbama važećeg zakona.
Pravilnik o načinu, uslovima i postupku davanja lovišta na gozdovanje donio je ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 11/02) na osnovu ovlašćenja iz člana 73. Zakona o državnoj upravi (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 11/94) i člana 31. Zakona o lovstvu (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 4/02 ).
Pravilnikom se uređuje način, uslovi i postupak davanja lovišta na gazdovanje na teritoriji Republike Srpske (član 1). Osporenim članom 5 Pravilnika se utvrđuju opšti uslovi koje treba da ispune učesnici konkursa o davanju lovišta na gazdovanje, pobliže navedeni u tački 1. do 7, a članom 11. Pravilnika se određuju elementi koje Komisija , iz člana 7. istog Pravilnika treba imati u vidu prilikom davanja predloga ministru za najpovoljnijeg učesnika na konkursu za dodjelu lovišta.
U postupku ocjenjivanja osporenih odredaba Zakona o lovstvu (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 4/02) Sud je imao u vidu član 59. stav 2. Ustava Republike Srpske koji utvrđuje da se zakonom uređuje zaštita, korišćenje, unapređivanje i upravljanje dobrima od opšteg interesa, kao i plaćanje naknade za korišćenje dobara od opšteg interesa i gradskog građevinskog zemljišta. U konkretnom slučaju, članom 25. stav 2. i 3, članom 28. i članom 30. zakonodavac je propisao način formiranja, odnosno osnivanja lovišta i utvrdio šta treba da sadrži akt o ustanovljavanju već formiranog lovišta, te istovremeno ovlastio ministra da može određena lovišta (lovišta koja se prostiru na površinama sa posebnom namjenom), formirana odlukom Vlade, proglasiti posebnim lovištem i dati ih na gazdovanje samo jednom korisniku, uz obavezno poštovanje prava prvenstva iz člana 33. Zakona o lovstvu. Dakle, zakonodavac je navedenim osporenim odredbama propisao osnovne principe formiranja, ustanovljavanja i korišćenja lovišta, kao dobra od opšteg interesa, za šta je imao uporište u navedenoj ustavnoj odredbi i Amandmanu XXXII na Ustav Republike Srpske, tačke 8. i 13, po kojima Republika uređuje i obezbjeđuje osnovne ciljeve i pravce privrednog, naučnog, tehnološkog, demografskog i socijalnog razvoja, razvoja poljoprivrede i sela, korišćenja prostora, politiku i mjere za usmjeravanje razvoja i robne rezerve, kao i zaštitu životne sredine. Osporenim normiranjem nije povrijeđeno ustavno načelo o podjeli vlasti iz člana 69. stav 2. i 3. Ustava Republike Srpske po kojem ustavotvornu i zakonodavnu vlast ostvaruje Narodna skupština, a izvršnu vlast vrši Vlada, niti član 90. stav 1. tačka 3. i 4, po kojem Vlada obezbjeđuje provođenje i izvršava zakone, druge propise i opšte akte, a u izvršavanju zakona donosi uredbe, odluke i druga akta. U donošenju konkretnih rješenja nisu prekoračena ni ovlašćenja iz člana 97. stav 1. i 2. Ustava kojem je utvrđeno da ministarstva i drugi republički organi uprave obavljaju poslove državne uprave, te provode zakone i druge propise i opšte akte Narodne skupštine i Vlade. Saglasno istaknutom Sud je ocijenio da su navedene osporene zakonske odredbe u skladu sa Ustavom Republike Srpske, a da određena zakonska rješenja, u pogledu formiranja i ustanovljavanja lovišta, posebnog lovišta, te utvrđivanja uslova predaje lovišta na gazdovanje, uz poštovanje ustavnog principa zaštite dobara od opšteg interesa, zavise od procjene cjelishodnosti i opravdanosti od strane zakonodavca, što ovaj sud nije ovlašćen da cijeni saglasno članu 115. Ustava. Ocjenjujući ustavnost člana 89. Zakona o lovstvu Sud je, pored člana 59. stav 2. Ustava koji utvrđuje da se zakonom uređuje zaštita, korišćenje, unapređenje i upravljanje dobrima od opšteg interesa, imao u vidu i član 110. Ustava. Stavom 1. člana 110. Ustava je utvrđeno da zakoni, drugi propisi i opšti akti ne mogu imati povratno dejstvo, a stavom 2. da se samo zakonom može odrediti da pojedine njegove odredbe, ako to zahtijeva opšti interes utvrđen u postupku donošenja zakona, imaju povratno dejstvo. Dakle, Ustav citiranom zakonskom odredbom ne definiše opšti interes niti bliže određuje ovaj pojam već prepušta zakonodavcu, a istovremeno mu daje i obavezu, da u svakom konkretnomu slučaju, u postupku donošenja zakona, odredi opšti interes i utvrdi razloge zbog kojih se pojedinim odredbama daje povratno dejstvo. Treba istaći da sam pojam retroaktivnosti podrazumijeva primjenu nove norme na već nastale odnose, a što znači i na određena stečena prava i obaveze. Polazeći od navedenih ustavnih utvrđenja zakonodavac je prilikom donošenja odredbe člana 89. Zakona o lovstvu, koja propisuje da se zaključeni ugovori o predaji lovišta na gazdovanje korisnicima po odredbama ranijeg Zakona stavljaju van snage i da će se sa korisnicima lovišta zaključiti novi ugovori u skladu sa odredbama ovog Zakona i koja odredba po svojoj sadržini ima suspenzivno dejstvo − bio obavezan da utvrdi opšti interes za njeno donošenje i da cijeni cjelishodnost i racionalnost usvojenog zakonskog rješenja. Međutim, iz odgovora nadležnog ministarstva i sadržine obrazloženja dostavljenog uz Predlog zakona o lovstvu jasno proizlazi da zakonodavac u postupku donošenja zakona nije utvrđivao postojanje opšteg interesa niti dao razloge zbog kojih je odredbi člana 89. ovog zakona dao povratno dejstvo. Postupajući na ovakav način došlo je do povrede stava 2. člana 110. Ustava Republike Srpske. Takođe treba istaći da Sud nije nadležan da cijeni eventualne kontradiktornosti u sadržini ove osporene odredbe niti njenu neusklađenost sa drugim zakonskim odredbama (članom 88. Zakona). Prilikom ustavnosti i zakonitosti osporenog člana 5. i člana 11. Pravilnika o načinu, uslovima i postupku davanja lovišta na gazdovanje, Sud je utvrdio da je Pravilnik donesen na osnovu člana 31. Zakona o lovstvu, kojim je propisano da opšte uslove, postupak i način davanja lovišta na gazdovanje utvrđuje ministar. Osporenim odredbama Pravilnika ministar je propisao opšte uslove koje su dužni ispuniti učesnici na konkursu o davanju lovišta na gazdovanje (član 5) i utvrdio dodatne kriterijume koje će Komisija imati u vidu prilikom davanja predloga najpovoljnijeg učesnika na konkursu (član 11.). Tačno je da u osporenom članu 5. Pravilnika, u kojem su utvrđeni opšti uslovi koje su učesnici na konkursu o davanju lovišta na gazdovanje dužni ispuniti, nije uključen uslov propisan članom 29. stav 1. Zakona o lovstvu (dostavljanje mišljenja Lovačkog saveza uz zahtjev na konkurs), što po ocjeni ovog Suda nije potrebno jer se uslov iz zakona, kao poseban uslov, zajedno sa opštim uslovima iz Pravilnika treba obavezno primijeniti, kako u postupku raspisivanja konkursa tako i u postupku izbora najpovoljnijeg učesnika na konkursu za dodjelu lovišta na gazdovanje. Saglasno istaknutom Sud je utvrdio da je navedenim normiranjem ministar postupio saglasno datom ovlašćenju iz člana 31. Zakona o lovstvu i da pri tome nije izašao iz okvira odredbe člana 108. stav 2. Ustava Republike Srpske po kojoj propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom. Istovremeno, ministar je postupio saglasno odredbi člana 90. tačka 3. i 4. i člana 97. stav 1. i 2. Ustava, po kojem Vlada obezbjeđuje provođenje i izvršava zakone, druge propise i opšte akte, i u izvršavanju zakona donosi uredbe, odluke i druga akta, odnosno po kojem poslove državne uprave obavljaju ministarstva, te provode zakone i druge propise i opšte akte Narodne skupštine i Vlade.
Cijeneći da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i da prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je u ovom predmetu odlučivao bez donošenja rješenja o pokretanju postupka, na osnovu člana 41. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske.
Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci odluke.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Sunarić i Avdo Špiljak.
Broj: U-4/03 PREDSJEDNIK
27. oktobra 2005. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko