Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Odbija se prijedlog za ocjenjivanje ustavnosti člana 69. Zakona o osiguranju imovine i lica («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 14/00).

Odluka donesena 24. 11. 2005.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-26/02

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Odluka

24. 11. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 61. tačka 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske − prečišćeni tekst (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 54/05), na sjednici održanoj 24. novembra 2005. godine, donioje

ODLUKU

Odbija se prijedlog za ocjenjivanje ustavnosti člana 69. Zakona o osiguranju imovine i lica («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 14/00).

Obrazloženje

Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske, kao ovlašćeni predlagač, pokrenuo je postupak za ocjenjivanje ustavnosti člana 69. Zakona o osiguranju imovine i lica («Službeni glasnik Republike Srpske broj 14/00), (u daljem tekstu član Zakona). U prijedlogu se navodi da je osporeni član Zakona, kojim se isključuje regresni zahtjev Fonda zdravstvenog osiguranja prema organizacijama imovinskog osiguranja, u koliziji sa članom 65. ovog zakona, kojim se propisuje obaveza vlasnika, odnosno korisnika motornog i priključnog vozila da zaključi ugovor o osiguranju od odgovornosti za štete koje upotrebom motornog vozila pričini trećim licima. Isto tako, navodi se da je osporeni član Zakona u koliziji i sa članom 68. Zakona o zdravstvenom osiguranju, kojim je propisano pravo Fonda na naknadu ovih troškova, zbog čega se, po mišljenju predlagača, postavlja pitanje koji propis je na snazi i da li je regulativa iz osporene odredbe pravedna i društveno opravdana. Naime, predlagač smatra da ranija regulativa ove materije, i na osnovu nje formirana sudska praksa, ukazuju na to da je problem nastao donošenjem nove regulative, odnosno donošenjem osporene odrede člana 69. Zakona, i predlaže da Ustavni sud takav zakon, odnosno takvu njegovu odredbu proglasi neustavnom. Takođe, u prijedlogu, kao i njegovoj dopuni podnesenoj 1. jula 2002. godine, predlagač ističe se da se iz činjeničnog stanja u našem zakonodavstvu kao i iz zakonskih rješenja u neposrednom okruženju i Evropskoj uniji, može zaključiti da je osporeni član Zakona u suprotnosti sa Statutom Savjeta Evrope, Evropskom konvencijom o obaveznom osiguranju od civilne odgovornosti u odnosu na motorna vozila, zatim sa pravnim pravilima i opštim principima međunarodnog prava i Ustavom Bosne i Hercegovine. Narodna skupština Republike Srpske nije dostavila Sudu odgovor na navode iz date inicijative.

Osporenom odredbom člana 69. Zakona o osiguranju imovine i lica («Službeni glasnik Republike Srpske broj 14/00) propisano je da domaća i strana pravna i fizička lica koja obavljaju poslove zdravstvenog, invalidskog i penzijskog osiguranjane ne mogu prema organizaciji za osiguranje isticati regresne zahtjeve po osnovu osiguranja od autoodgovornosti na ime isplaćenih naknada svojim osiguranicima.

Ustavom Republike Srpske utvrđeno je da Republika, pored ostalog, uređuje i obezbjeđuje svojinske i obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine, pravni položaj preduzeća i drugih organizacija, njihovih udruženja i komora (član 68, Amandman XXXII na Ustav Republike Srpske).

Odredbom člana 5. stav 1. Zakona o osiguranju imovine i lica propisano je da je osiguranje imovine i lica dobrovoljno, a u stavu 2. ovog člana da je izuzetno ovo osiguranje obavezno. Jedan od vidova obaveznog osiguranja, za koje je u ovom zakonu propisano da Vlada Republike Srpske određuje najniže osigurane sume na koje je vlasnik, odnosno korisnik motornog vozila dužan da zaključi ugovor, je osiguranje od autoodgovornosti. Prema članu 56. ovog zakona vlasnik, odnosno korisnik motornog i priključnog vozila dužan je da zaključi ugovor o osiguranju od odgovornosti za štete koje upotrebom motornog vozila pričini trećim licima zbog smrti, povrede tijela, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari, osim za štetu na stvarima koje je primio na prevoz (osiguranje od autoodgovornosti), a odredbom člana 67. su određena lica koja nemaju pravo na naknadu štete po osnovu osiguranja od autoodgovornosti. Polazeći od navedenog Ustavni sud je ocijenio da je za utvrđivanje obaveze osiguranja od autoodgovornosti, kako je propisano osporenim članom Zakona, saglasno navedenom članu 68. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, odnosno ovim članom Ustava, dato ovlašćenje zakonodavcu da, pored ostalog, predvidi i slučajeve u kojima se ne mogu prema organizaciji za osiguranje isticati regresni zahtjevi po osnovu osiguranja od autoodgovornosti. Naime, ovako normiranje je, po ocjeni Suda, isključivo u domenu ovlašćenja zakonodavne politike.

Sud je, takođe, utvrdio da, prema članu 115. Ustava nije nadležan da ocjenjuje međusobnu usklađenost propisa iste pravne snage, odnosno osporene odredbe člana 69. Zakona o osiguranju imovine i lica («Službeni glasnik Republike Srpske broj 14/00) i odredbe člana 68. Zakona o zdravstvenom osiguranju («Službeni glasnik Republike Srpske broj 18/99) kojom je propisano da Fond ima pravo da zahtijeva naknadu troškova liječenja za svoje osiguranike neposredno od zajednice osiguranja imovine i lica koja je nastala upotrebom motornog vozila osiguranog kod te zajednice.

Isto tako, Sud je utvrdio da ocjena pravednosti i cjelishodnosti rješenja utvrđenih osporenom odredbom nije u nadležnosti Ustavnog suda u smislu člana 115. Ustava Republike Srpske.

Prilikom razmatranja tvrdnje predlagača da je osporena odredba Zakona protivna načelima međunarodnog prava, Statutu Savjeta Evrope i drugim propisima i konvencijama koje se primjenjuju u Evropskoj zajednici te da bi istu odredbu trebalo normirati u skladu sa odredbom člana 77. Zakona o osiguranju imovine i osoba, Federacije Bosne i Hercegovine, Sud je, imajući, prije svega, u vidu odredbu iz člana 115. Ustava Republike Srpske, zauzeo stav da nije u njegovoj nadležnosti da ocjenjuje svrsishodnost opredjeljenja zakonodavca da rješava odnose u okviru njegove nadležnosti. Takođe, Sud nije prihvatio da ocjenjuje spornu odredbu u odnosu na propise Federacije Bosne i Hercegovine, jer se radi o regulisanju odnosa koja su u ovlašćenju entiteta. U tom kontekstu, Sud je zauzeo istovjetan stav i u odnosu na druge tvrdnje predlagača, posebno zbog neutemeljenosti i identifikacije konkretnih bitnih povreda koje bi bile od interesa za drugačije razmatranje ovih odnosa.

Zbog svega iznesenog Sud je odbio prijedlog predlagača za ocjenjivanje ustavnosti člana 69. Zakona o osiguranju imovine i lica.

Sud je, takođe, utvrdio da je Zakon o osiguranju imovine i lica («Službeni glasnik Republike Srpske broj 14/00), kao i kasnija Ispravka ovog zakona, objavljena u «Službenom glasniku Republike Srpske broj 20/00, prestao da važi donošenjem novih propisa iz ove oblasti i to: Zakona o društvima za osiguranje i Zakona o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila i ostalim obaveznim osiguranjima od odgovornosti, oba objavljena u «Službenom glasniku Republike Srpske broj 17/05).

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Synarić i Avdo Špiljak.

Broj: U- 26/02 PREDSJEDNIK

24.novembar 2005. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko

Odbija se prijedlog za ocjenjivanje ustavnosti člana 69. Zakona o osiguranju… | Sudska praksa | Aktio