Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti članova 14. i 24. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 97/04).

Odluka donesena 24. 11. 2005.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-17/05

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

24. 11. 2005.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, i člana 62. tačka 4. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske − prečišćen tekst (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 54/05), na sjednici održanoj 24. novembra 2005. godine, donioje

RJEŠENjE

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti članova 14. i 24. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 97/04).

Obrazloženje

Slaven Vranješević iz Banje Luke dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za ocjenjivanje ustavnosti člana 24. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske broj 97/04). U inicijativi se navodi da je osporena odredba suprotna Zakonu o radu, Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju i članu 39. Ustava Republike Srpske. Naime, davalac inicijative ističe da se ovom odredbom propisuje izuzetak za odlazak u penziju predsjednika i sudija Ustavnog suda Republike Srpske, čime se, po njegovom mišljenju, povređuje Ustavom zagarantovano pravo na rad. Takođe smatra da je propisivanje ovih izuzetaka neprimjereno i odstupa od opšteusvojenih normi u našem društvu. Predlaže da se ova inicijativa, radi objektivnijeg ocjenjivanja njene neustavnosti, proslijedi Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine i Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, te da se, kako je navedeno, ujedno utvrdi da i odredba člana 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske nije u saglasnosti sa članom 19. Ustava Republike Srpske. Razmatrajući navode iz date inicijativ, Sud je, u pretdhodnom postupku, utvrdio:

- da je prema članu 115. Ustava Republike Srpske, Ustavni sud nadležan da ocjenjuje ustavnost osporenih odredaba ovog zakona, ali ne i da dostavi, odnosno proslijedi, kako je navedeno u inicijativi, ovu inicijativu Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine i Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine i

- da Sud, polazeći od navoda iz date inicijative, u ovom ustavno-sudskom predmetu u meritumu ocjenjuje ustavnost samo osporene odredbe člana 24. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Ustavnom sudu, a ne i odredbu člana 14. ovog zakona, jer je očigledno da ne postoji pravni osnov za ocjenjivanje saglasnosti odredbe kojom se propisuje rok od 30 dana, u kome je Sud dužan da nakon završene javne rasprave donese konačnu odluku (član14. Zakona), sa odredbom kojom se garantuje pravo na odbranu, slobodan izbor branioca i nesmetano opštenje sa njim, kao i zabranu pozivanja branioca na odgovornost za radnje preduzete u postupku odbrane (član 19. Ustava). Naime, kako se traži ocjenjivanje usklađenosti odredaba zakona i Ustava, koje se ni po čemu ne mogu dovesti u pravni odnos, Sud je odlučio da u smislu člana 38. tačka 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske ne prihvati inicijativu ni u dijelu kojim se traži ocjenjivanje ustavnosti odredbe člana 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske. Narodna skupština Republike Srpske nije dostavila Sudu odgovor na navode iz date inicijative.

Osporenom odredbom člana 24. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Ustavnom sudu («Službeni glasnik Republike Srpske broj 97/04) propisano je da predsjedniku i sudiji koji su izabrani do stupanja na snagu ovog zakona mandat ne može biti kraći od pet godina, računajući od dana stupanja na dužnost, bez obzira na uslove iz člana 6. ovog zakona (između ostalih, kada navrši 70 godina života).

U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporene odredbe Zakona Sud je utvrdio sljedeće:

Prema članu 39. stav 4. Ustava Republike Srpske zaposlenima može prestati radni odnos protivno njihovoj volji na način i pod uslovima koji su utvrđeni zakonom i kolektivnim ugovorom.

Odredbom Amandmana XLII tačka 6. na Ustav Republike Srpske utvrđeno je da se sudija Ustavnog suda može razriješiti dužnosti kada bude osuđen za krivično djelo koje ga čini nedostojnim za obavljanje funkcije, kada trajno izgubi sposobnost da obavlja funkciju, kao i iz drugih razloga utvrđenih Ustavom i zakonom.

Ustavni okvir za uređivanje radnih odnosa zakonom određen je Amandmanom XXXII, stav 1. tačka 12. na Ustav Republike Srpske, prema kome Republika, pored ostalog, uređuje i obezbjeđuje radne odnose. Iz ove odredbe proizlazi da je zakonodavac ovlašćen da svojim propisom uređuje način ostvarivanja prava, obaveza i odgovornosti zaposlenih po osnovu radnog odnosa i u okviru navedenih ustavnih ovlašćenja je i ovlašćenje zakonodavca da propisuje uslove obavljanja dužnosti predsjednika i sudije Ustavnog suda Republike Srpske rukovodeći se pri tom ustavnim principima koji garantuju svakome pravo na rad, slobodu rada, slobodan izbor zanimanja i zaposlenja i učešće u upravljanju, kao i dostupnost radnog mjesta i funkcije pod istim uslovima.

Na osnovu navedenih ustavnih odredbi Ustavni sud je ocijenio da je zakonodavac Ustavom ovlašćen da zakonom utvrdi način i uslove pod kojima zaposlenima može prestati radni odnos protiv njihove volje, i da je u okviru ustavnih ovlašćenja, posebnim zakonom, u ovom slučaju Zakonom o Ustavnom sudu Republike Srpske, uredio način i uslove pod kojima predsjedniku i sudiji Ustavnog suda Republike Srpske mogu prestati prava po osnovu rada.

Sud je, takođe, ocijenio da osporenom odredbom člana 24. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske nije povrijeđen ustavni princip o pravu na rad, na što ukazuje davalac inicijative, već se osporenom normom Zakona uvodi svojevrsna radnopravna zaštita izabranih lica na određenu funkciju, a nije povrijeđeno ni ustavno načelo jednakosti iz člana 10. Ustava. Naime, imajući u vidu da se osporenom odredbom uređuje prestanak radnog vijeka svih lica u identičnoj pravnoj situaciji i da ustavni princip jednakosti ne podrazumijeva jednakost građana u apsolutnom smislu te riječi, Sud je ocijenio da je u konkretnom slučaju garantovana jednakost građana u istim pravnim situacijama Pitanje adekvatne odmjerenosti starosne granice u zakonu do koje zaposleni može ostati u radnom odnosu, sa stanovišta društvene opravdanosti, na koju ukazuje davalac inicijative, po ocjeni Suda, izlazi iz okvira stvarne nadležnosti Ustavnog suda, određene članom 115. Ustava Republike Srpske i to pitanje je stvar cjelishodnosti određenih rješenja u zakonu, što je isključivo u domenu zakonodavno-pravne politike.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Synarić i Avdo Špiljak.

Broj: U-17/05 PREDSJEDNIK

24. novembar 2005. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti… | Sudska praksa | Aktio