Ustavni sud Republike Srpske
Utvrđuje se da član 140. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02, 47/02 i 110/03), u vrijeme važenja, nije bio u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.
Odluka donesena 27. 02. 2006.
Predmeti (1)
U-103/02
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
27. 02. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 61. stav 1. tačka 1. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske – prečišćeni tekst (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 54/05), na sjednici održanoj 27. februara 2006. godine, donio je
ODLUKU
Utvrđuje se da član 140. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02, 47/02 i 110/03), u vrijeme važenja, nije bio u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.
Obrazloženje
Mirko Elek, advokat iz Pala, Udruženje penzionera opštine Višegrad, Milorad Gajić iz Kozarske Dubice i Tomislav Babić iz Pala dali su Ustavnom sudu Republike Srpske inicijative za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 140. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02, 47/02 i 110/03). Davaoci inicijativa navode da su osporenom zakonskom odredbom osiguranici koji sami plaćaju doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje stavljeni u neravnopravan položaj u odnosu na osiguranike za koje ove doprinose uplaćuje poslodavac. Zbog toga smatraju da je pomenuti član Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju suprotan načelu iz člana 10. Ustava Republike Srpske, prema kojem su građani ravnopravni u pravima i dužnostima i jednaki pred zakonom. U inicjativama se takođe navodi da osporena zakonska odredba nije u saglasnosti sa principom pravičnosti, jer onemogućava ostvarivanje prava na penzijsko i invalidsko osiguranje kao stečenih prava. Konačno, davaoci inicijativa predlažu da Ustavni sud pokrene postupak i utvrdi da član 140. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju nije u saglasnosti sa Ustavom. Sud je, na osnovu člana 9. Poslovnika o radu Ustavnog suda Republike Srpske, o inicijativama proveo jedinstven postupak, pripajajući inicijative broj U-65/04, U-99/04 i U-34/05 inicijativi koja je u Ustavnom sudu prva primljena i zavedena pod brojem U-103/02.
Razmatrajući datu inicijativu, Ustavni sud je na sjednici održanoj 27. oktobra 2005. godine pokrenuo postupak za ocjenjivanje osporenog člana Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju.
Narodna skupština Republike Srpske nije dostavila odgovor na rješenje o pokretanju postupka.
Osporenim članom 140. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju propisano je da, izuzetno od odredaba člana 135. do 139. ovog zakona, prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja osiguraniku koji je sam obveznik plaćanja doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje i koji nije izmirio obaveze po osnovu doprinosa pripadaju od prvog narednog dana poslije uplate svih doprinosa i izmirenja drugih obaveza koje su nastale zbog neplaćanja doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje. Odredba stava 1. ovog člana odnosi se i na ostvarivanje prava na porodičnu penziju iza smrti osiguranika koji je bio obavezan da sam uplaćuje doprinose.
U postupku ocjenjivanja osporene odredbe Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Sud je pošao od odredaba člana 49. Ustava Republike Srpske, kojim je utvrđeno da se slobode i prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu Ustava, osim kada je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom, te da se zakonom može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda samo kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje. Prema članu 10. Ustava građani su ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki su pred zakonom i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo. Tačkom 12. Amandmana XXXII na Ustav određeno je, između ostalog, da Republika uređuje i obezbjeđuje socijalno osiguranje i druge oblike socijalne zaštite. Pored toga, članom 43. stav 1. Ustava je utvrđeno da se pravo zaposlenih i članova njihovih porodica na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje uređuje zakonom i kolektivnim ugovorom. Saglasno navedenim ustavnim odredbama, Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju je ustanovljeno obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje i uređena prava i obaveze po osnovu ovog osiguranja, kao i mogućnost dobrovoljnog osiguranja za lica koja nisu obuhvaćena obaveznim vidom. Ovim zakonom obaveznim penzijskim i invalidskim osiguranjem obezbjeđuju se, na osnovu rada i na načelima uzajamnosti i solidarnosti, između ostalog, prava za slučaj starosti, smanjenja i gubitka radne sposobnosti i smrti osiguranika, kako bi se obezbijedila socijalna sigurnost osiguranih lica i članova njihovih porodica. Članom 11. pomenutog zakona utvrđen je krug lica koja su obavezno osigurana na penzijsko i invalidsko osiguranje, te je pored lica u radnom odnosu i lica koja obavljaju svešteničku dužnost ili vjersku službu, propisano da u ovu kategoriju osiguranika spadaju i lica koja samostalno, u skladu sa zakonom, obavljaju privrednu ili profesionalnu djelatnost (osiguranici samostalnih djelatnosti). Ocjenjujući ustavnost osporenog člana 140. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Sud je utvrdio da su ovom odredbom propisani različiti uslovi za ostvarivanje, odnosno korišćenje prava na ličnu i porodičnu penziju za osiguranike samostalnih djelatnosti u odnosu na osiguranike za koje doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje uplaćuje poslodavac. Naime, osiguranicima samostalnih djelatnosti kao uslov za ostvarivanje ovog prava propisana je uplata svih dospjelih iznosa doprinosa, dok ostalim osiguranicima ovakav uslov nije postavljen. Zbog toga su, po ocjeni Suda, osporenim normiranjem osiguranici samostalih djelatnosti stavljeni u neravnopravan položaj u odnosu na druge osiguranike iz obaveznog vida osiguranja, a koji se nalaze u istoj pravnoj situaciji, čime je došlo do povrede principa ravnopravnosti građana iz člana 10. Ustava.
Sud je konstatovao da je članom 18. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 67/05), osporena odredba brisana, zbog čega je njenu ustavnost ocijenio u vrijeme važenja.
Na osnovu izloženog odlučeno je kao u izreci odluke.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Sunarić i Avdo Špiljak.
Broj: U-103/02 PREDSJEDNIK
27. februar 2006. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko