Ustavni sud Republike Srpske
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 62. stav 2. Zakona o budžetu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 4/00), člana 38. stav 1. Zakona o unutrašnjem platnom prometu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 12/01) i člana 38. stav 1. Zakona o platnim transakcijama („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 12/01), koje je donijela Narodna skupština Republike Srpske, i ustavnosti i zakonitosti Naredbe o uplaćivanju određenih prihoda budžeta Republike, opština i gradova, budžetskih fondova i fondova („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 69/01), koju je donio ministar finansija u Vladi Republike Srpske.
Odluka donesena 27. 02. 2006.
Predmeti (1)
U-120/02
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Rješenje
27. 02. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 62. stav 1. tačka 4. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske –prečišćeni tekst («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 54/05), na sjednici održanoj 27. februara 2006. godine, donioje
RJEŠENjE
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 62. stav 2. Zakona o budžetu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 4/00), člana 38. stav 1. Zakona o unutrašnjem platnom prometu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 12/01) i člana 38. stav 1. Zakona o platnim transakcijama („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 12/01), koje je donijela Narodna skupština Republike Srpske, i ustavnosti i zakonitosti Naredbe o uplaćivanju određenih prihoda budžeta Republike, opština i gradova, budžetskih fondova i fondova („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 69/01), koju je donio ministar finansija u Vladi Republike Srpske.
Obrazloženje
Računovodstveno-pravni centar male privrede ''Marka'' − Laktaši dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 62. stav 2. Zakona o budžetu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 4/00), člana 38. stav 1. Zakona o unutrašnjem platnom prometu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 12/01) i člana 38. stav 1. Zakona o platnim transakcijama („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 12/01), koje je donijela Narodna skupština Republike Srpske, i ustavnosti i zakonitosti Naredbe o uplaćivanju određenih prihoda budžeta Republike, opština i gradova, budžetskih fondova i fondova („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 69/01), koju je donio ministar finansija u Vladi Republike Srpske. U inicijativi se navodi da je osporenim odredbama Zakona o budžetu, Zakona o unutrašnjem platnom prometu i Zakona o platnim transakcijama Narodna skupština Republike Srpske djelimično prenijela svoju zakonodavnu funkciju na ministra finansija, čime je prekoračila granice svojih ustavnih ovlašćenja i povrijedila načelo o podjeli vlasti utvrđeno članom 69. Ustava, kao i odredbe čl. 90. tač. 3. i 4. i 119. Ustava Republike Srpske. Nadalje, po mišljenju davaoca inicijative osporenom naredbom se vrše izmjene i dopune Zakona o budžetu, Zakona o unutrašnjem platnom prometu i Zakona o platnim transakcijama, zbog čega je takođe povrijeđen ustavni princip o podjeli vlasti i odredba člana čl. 90. stav 1. ta. 3. i 4. Ustava po kojoj Vlada Republike Srpske izvršava zakone. Na osnovu izloženog davalac inicijative predlaže da Ustavni sud utvrdi da osporene zakonske odredbe nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske, te da osporena naredba nije u saglasnosti sa Ustavom i zakonom. Narodna skupština, a ni Ministarstvo finansija, nisu dostavili odgovor na navode iz inicijative.
Osporenim članom 62. stav 2. Zakona o budžetu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 4/00) ovlašćuje se ministar finansija da donosi pravilnike i uputstva o provođenju pojedinih odredbi ovog zakona.
Osporenom odredbom člana 38. stav 1. Zakona o unutrašnjem platnom prometu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 12/01) propisano je da u obavljanju poslova iz svog djelokruga ministar finansija Republike Srpske donosi propise koji se odnose na: (1) način i postupak kontrole obavljanja poslova platnog prometa, osim u slučajevima kada je način i postupak kontrole utvrđen posebnim propisima, (2) račune za uplatu javnih prihoda, uslove i rokove za raspored tih prihoda, (3) način vođenja evidencije o obavljenom platnom prometu i (4) druge poslove iz oblasti platnog prometa.
Članom 38. stav 1. Zakona o platnim transakcijama („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 12/01) propisano je da će Ministarstvo finansija Republike Srpske u saradnji sa Centralnom bankom propisati: formu i sadržaj naloga za plaćanje, pravila za prenos naloga za plaćanje, kliringa i poravnanja međubankarskih naloga za plaćanje, obaveze banke, procedure i pravila za primanje naloga za plaćanje i izvršavanje platnih transakcija, elemente sporazuma o bankarskom računu i informacije koje je banka obavezna dostavnjati komitentima.
Osporenu Naredbu o uplaćivanju određenih prihoda budžeta Republike, opština i gradova, budžetskih fondova i fondova („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 69/01) ministar finansija je donio na osnovu člana 62. stav 2. Zakona o budžetu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 4/00), člana 38. stav 1. Zakona o unutrašnjem platnom prometu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 12/01) i člana 38. stav 1. Zakona o platnim transakcijama („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 12/01). Osporenom Naredbom propisuju se računi za uplaćivanje zakonom, odnosno drugim propisom određenih prihoda budžeta Republike, opština i gradova, budžetskih fondova i fondova, izgled i način popunjavanja platnog naloga, te način uplate javnih prihoda, brojčane oznake vrsta javnih prihoda, brojčane oznake opština i brojčane oznake budžetskih organizacija.
U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenih odredaba člana 62. stav 2. Zakona o budžetu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 4/00), člana 38. stav 1. Zakona o unutrašnjem platnom prometu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 38/01) i člana 38. stav 1. Zakona o platnim transakcijama („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 38/01), Sud je imao u vidu da je Narodna skupština Republike Srpske, u skladu sa ustavnim ovlašćenjem iz Amandmana XXXII tač. 9, 11. i 17. na Ustav Republike Srpske, kojima je utvrđeno da Republika, između ostalog, uređuje i obezbjeđuje kontrolu zakonitosti raspolaganja sredstvima pravnih lica, sistema javnih službi te finansiranje ostvarivanja prava i dužnosti Republike − na način koji smatra cjelishodnim utvrdila nadležnost za donošenje podzakonskih akata, u ovom slučaju nadležnost ministra finansija u Vladi Republike Srpske. Time, u konkretnom slučaju, nije povrijeđen princip podjele državne vlasti jer je na navedeni način zakonodavac propisao osnove za sprovođenje i izvršavanje osporenih zakona. Sud je ocijenio da normiranjem na ovaj način nije došlo do povrede ustavnih principa iz člana 69. stav 2. Ustava i Amandmana LXXVI na Ustav Republike Srpske, kojim je utvrđeno da ustavotvornu i zakonodavnu vlast ostvaruje Narodna skupština, a zakonodavnu Narodna skupština i Vijeće naroda. Takođe, Sud je ocijenio da istaknuto nije nesaglasno ni odredbi člana 90. stav 1. tač. 3. i 4. Ustava, po kojoj Vlada obezbjeđuje sprovođenje i izvršava zakone, druge propise i opšte akte, te donosi uredbe, odluke i druga akta za izvršavanje zakona. U postupku ocjenjivanja osporene Naredbe o uplaćivanju određenih prihoda budžeta Republike, opština i gradova, budžetskih fondova i fondova („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 69/01), koju je donio ministar finansija u Vladi Republike Srpske, Sud je imao u vidu odredbu člana 69. stav 1. Zakona o državnoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 11/94), koji se primjenjivao u vrijeme donošenja ove naredbe i kojim je propisano da organi državne uprave donose pravilnike, naredbe, uputstva, rješenja i druge akte u skladu sa zakonom, zatim član 70. stav 1. istog zakona prema kojem se naredbom radi izvršavanja pojedinih odredaba zakona i drugih propisa, naređuje ili zabranjuje postupanje u određenoj situaciji koja ima opšti značaj, te člana 73. stav 1. kojim je propisano da pravilnike, naredbe i uputstva donosi funkcioner koji rukovodi organom državne uprave. Pored navedenog, Sud je takođe utvrdio da je osporena naredba donesena u skladu sa ovlašćenjima iz člana 62. stav 2. Zakona o budžetu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 4/00), člana 38. stav 1. Zakona o unutrašnjem platnom prometu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 12/01) i člana 38. stav 1. Zakona o platnim transakcijama („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 12/01), odnosno da je ministar finansija ovim aktom propisao samo ono na što je zakonom bio obavezan, to jest račune za uplaćivanje zakonom, odnosno drugim propisom određenih prihoda budžeta Republike, opština i gradova, budžetskih fondova i fondova, izgled i način popunjavanja platnog naloga, te način uplate javnih prihoda, brojčane oznake vrsta javnih prihoda, brojčane oznake opština i brojčane oznake budžetskih organizacija. Dakle, Sud je ocijenio da je ministar finansija u Vladi Republike Srpske, kao funkcioner koji rukovodi organom državne uprave, u cilju provođenja Zakona o budžetu, Zakona o unutrašnjem platnom prometu i Zakona o platnim transakcijama, osporenim aktom propisao upravo ono na šta je pomenutim odredbama ovih zakona i obavezan. Prema tome, Sud je ocijenio da osporena naredba ima karakter akta kojim se bliže uređuju odnosi od značaja za izvršavanje zakona. Ovakvo normiranje je saglasno odredbama članova 69. stav 1, 70. stav 2. i 73. stav 1. Zakona o državnoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 11/94), koji se primjenjivao u vrijeme donošenja ove naredbe, ali i članovima 108. stav 1, 109. stav 1. i 112. stav 1. Zakona o administrativnoj službi u upravi Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 16/02, 62/02, 38/03 i 42/04), kojim je Zakon o državnoj upravi stavljen van snage. Imajući u vidu navedeno Sud je utvrdio da ministar finansija donošenjem osporene naredbe nije izašao iz okvira ustavnih i zakonskih ovlašćenja, te da nije povrijeđeno načelo o podjeli vlasti iz člana 69. Ustava, kao ni odredaba člana 90. tač. 3. i 4. Ustava, kojima je utvrđena sadržina izvršne vlasti. Sud je takođe utvrdio da je Zakon o budžetu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 4/00) prestao da važi donošenjem Zakona o budžetskom sistemu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 63/02). Isto tako, Ustavni sud je utvrdio da je donošenjem Narebe o uplaćivanju određenih prihoda budžeta Republike, opština i gradova, budžetskih fondova i fondova („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 86/02 i 93/03), koju je donio ministar finansija, prestala da važi osporena naredba. S obzirom na to da su Zakon o budžetu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 4/00) i osporena naredba prestali da važe, a da u vrijeme važenja nisu bili u nesaglasnosti sa Ustavom odnosno zakonom, Sud je ocijenio da ni rješenjima iz osporenih odredbi Zakona o unutrašnjem platnom prometu, kao ni Zakona o platnim transakcijama zakonodavac nije izašao iz okvira ustavnih ovlašćenja, nije došlo do povrede načela o podjeli vlasti iz člana 69. Ustava, kao ni odredaba iz člana 90. stav 1. tač. 3. i 4. Ustava, kojima je utvrđena sadržina izvršne vlasti.
Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u dipozitivu ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Sunarić i Avdo Špiljak.
Broj: U-120/02 27. februar 2006. godine PREDSJEDNIK
USTAVNOG SUDA
Mirko Zovko