Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti članova 152. i 156. Zakona o radu («Službeni glasnik Republike Srpske broj 38/00).

Odluka donesena 27. 02. 2006.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-10/02

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

27. 02. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 62. tačka 4. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske − prečišćeni tekst (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 54/05), na sjednici održanoj 27. februara 2006. godine, donioje

RJEŠENjE

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti članova 152. i 156. Zakona o radu («Službeni glasnik Republike Srpske broj 38/00).

Obrazloženje

Ankica Mišković, zastupana po advokatu Igoru Sjerikovu iz Banje Luke, dala je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti članova 152. i 156. Zakona o radu («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 38/00). U inicijativi je navedeno da su osporenim odredbama Zakona o radu povrijeđene odredbe članova 39. stav 1, 48. stav 1. i 110. stav 1. Ustava Republike Srpske, odnosno da je davaocu inicijative, kao i drugima koji su bez zakonitog postupka u mnogo sličnih slučajeva ostali bez posla, onemogućeno da ostvare pravo na sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa. Naime, davalac inicijative ističe da je zbog nelegalnog prestanka radnog odnosa tokom rata, u skladu sa tada važećim Zakonom o radu, pokrenula postupak za vraćanje na posao i naknadu štete zbog neisplaćenih plata i doprinosa, ali su, kako navodi, osporenim odredbama novog Zakona o radu retroaktivno prestale da važe one odredbe zakona koje su obezbjeđivale pravo na zaštitu radnika povodom nelegalnog prestanka radnog odnosa. Zbog navedenog predlaže da se pokrene postupak za ocjenjivanje ustavnosti osporenih odredaba Zakona o radu i donese odluka o njihovoj nesaglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Narodna skupština Republike Srpske nije odgovorila na navode iz ove inicijative.

Osporenom odredbom člana 152. Zakona o radu («Službeni glasnik Republike Srpske broj 38/00) propisano je da radnik koji se na dan 31. decembra 1991. godine nalazio u radnom odnosu kod poslodavca čije je sjedište bilo na sadašnjoj teritoriji Republike Srpske, a koji smatra da mu je radni odnos nezakonito prestao kod tog poslodavca počev od tog dana pa do dana stupanja na snagu ovog zakona, ima pravo da u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona podnese zahtjev za ostvarivanje prava na otpremninu i da se zahtjev podnosi ministarstvu nadležnom za poslove rada u pismenom obliku (stav 1); zatim, da pravo na podnošenje zahtjeva u smislu stava 1. ovog člana nemaju lica koja su ostvarila pravo na naknadu za otkazni rok ili na naknadu za vrijeme čekanja na posao u smislu člana 54. i 64. Zakona o radnim odnosima («Službeni glasnik Republike Srpske br. 25/93, 14/94, 15/96, 21/96, 3/97 i 10/98) i lica koja su vodila radni spor pred nadležnim sudom protiv odluke o prestanku radnog odnosa, ako je spor okončan pravosnažnom sudskom odlukom (stav 2). Odredbom člana 156. Zakona propisano je da će nadležni sud, odnosno inspekcija rada u slučaju pokrenutog radnog spora radi ostvarivanja prava iz člana 152. stav 1. ovog zakona koji nije okončan do dana stupanja na snagu ovog zakona, obustaviti postupak i predmet ustupiti nadležnoj komisiji. U postupku ocjenjivanja osporenih odredaba Zakona o radu Ustavni sud je pošao od tačke 12. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, kojom se utvrđuje da Republika uređuje i obezbjeđuje, pored ostalog, i radne odnose. Saglasno ovom ovlašćenju Narodna skupština je u poglavlju XV − PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE uredila, pored ostalog, i pitanje prava radnika na podnošenje zahtjeva za ostvarivanje prava na otpremninu, kao i postupanje nadležnih sudova i inspekcije rada u slučajevima pokrenutog radnog spora radi ostvarivanja ovog prava.

Polazeći od navedene ustavne norme Sud je ocijenio da osporene zakonske odredbe nisu nesaglasne Ustavu Republike Srpske, jer je ovim zakonom uređena materija koja mu je Ustavom i određena. Isto tako, po ocjeni Suda, osporenim odredbama Zakona ne dovodi se u pitanje ostvarivanje ustavnog pricipa kojim se garantuje pravo na rad iz člana 39. stav 1. Ustava, kao ni princip o jednakosti građana u zaštiti prava pred državnim i drugim organima i zajamčenom pravu na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njihovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu iz člana 16. Ustava. Naime, u konkretnom slučaju se, pored propisivanja prava radnika koji smatraju da im je radni odnos nezakonito prestao da pred nadležnim sudom pokrenu radni spor, propisuje i pravo da podnesu zahtjev za ostvarivanje prava na otpremninu, ukoliko taj spor nije okončan pravosnažnom sudskom odlukom do dana donošenja ovog zakona i ukoliko se ne radi o licima koja su ostvarila pravo na naknadu za otkazni rok ili na naknadu za vrijeme čekanja na posao u smislu člana 54. i 64. Zakona o radnim odnosima («Službeni glasnik Republike Srpske br. 25/93, 14/94, 15/96, 21/96, 3/97 i 10/98). Dakle, osporenim odredbama Zakona ostvarivanje jednog prava ne isključuje ostvarivanje drugog prava, tj. podnošenjem zahtjeva za otpremninu ne dovodi se u pitanje pravo davaoca inicijative ili nekog drugog lica koje smatra da mu je radni odnos nezakonito prestao da u radnom sporu ostvari određene zahtjeve iz radnog odnosa, pa i naknadu štete po osnovu neisplaćenih plata i doprinosa. U vezi stim Sud je ocijenio da su neosnovani navodi iz date inicijative kojima se tvrdi da donošenjem osporenih odredaba navedena lica nisu u mogućnosti da ostvare sudsku zaštitu svojih prava iz radnog odnosa, tim prije što je odredbom člana 165. Zakona o radu («Službeni glasnik Republike Srpske broj 38/00) decidirano propisano da će se postupci za zaštitu prava radnika započeti prije stupanja na snagu ovog zakona okončati prema propisima koji su važili do dana stupanja na snagu ovog zakona. Sud je, takođe, utvrdio da je i odredbom člana 25. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu («Službeni glasnik Republike Srpske broj 47/02), koja je stupila na snagu 13. avgusta 2002. godine, izmijenjena odredba pomenutog člana 165. Zakona, tako što se od pravila da će se postupci za zaštitu prava radnika započeti prije stupanja na snagu ovog zakona okončati prema propisima koji su važili do dana stupanja na snagu ovog zakona, izuzimaju postupci za ostvarivanje i zaštitu prava iz člana 152. stav 1. i člana 153. ovog zakona, kao i to da se navedeno izuzeće odnosi na zaštitu prava za podnošenje zahtjeva na otpremninu.

Polazeći od izloženog Sud je ocijenio da zakonodavac, propisivanjem kao u osporenim odredbama Zakona o radu, nije povrijedio ni ostale principe navedene u datoj inicijativi a odnose se na to da se prava i slobode zajemčene Ustavom ne mogu oduzeti ni ograničiti (član 48. stav 1. Ustava) te zabranu povratne snage zakona i drugih propisa iz člana 110. stav 1. Ustava Republike Srpske.

Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Synarić i Avdo Špiljak.

Broj: U-10/02 PREDSJEDNIK

27. februar 2006. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti… | Sudska praksa | Aktio