Ustavni sud Republike Srpske
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti čl. 53, 59, 60, 105, 130, 188, 191. i 193. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02 i 47/02), koji je donijela Narodna skupština Republike Srpske.
Odluka donesena 29. 03. 2006.
Predmeti (1)
U-7/03
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Rješenje
29. 03. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 38. stav 1. tačka 4. i člana 62. stav 1. tačka 4. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske − prečišćeni tekst («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 54/05), na sjednici održanoj 29. marta 2006. godine, donioje
RJEŠENjE
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti čl. 53, 59, 60, 105, 130, 188, 191. i 193. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02 i 47/02), koji je donijela Narodna skupština Republike Srpske.
Obrazloženje
Mile Jokić iz Banje Luke, Uroš Popović iz Ramića kod Banje Luke, Branko Čvoro iz Nevesinja i Savo Vučić iz Kneževa dali su Ustavnom sudu Republike Srpske inicijative za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti čl. 53, 59, 60, 105, 130, 188, 191. i 193. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02 i 47/02), koji je donijela Narodna skupština Republike Srpske. Davaoci inicijativa, pored navođenja osporenih odredaba Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ističu da se osporenim odredbama dovodi u pitanje ostvarivanje već stečenih prava na penziju po ranijim propisima, te da osporene odredbe ne obezbjeđuju jednaka prava svim penzionerima imajući u vidu da određuju različite rokove za primjenu zakona. Takođe, osporavaju i način na koji se vrši obračunavanje starosne i invalidske penzije. Pored toga, u jednoj od podnesenih inicijativa se traži da Sud ocijeni da je osporeni član 59. u suprotnosti sa odredbom člana 5. istog zakona, te da su odredbe člana 59. i 188. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju suprotne kasnijim izmjenama i dopunama ovog zakona. Smatraju da su osporenim odredbama Zakona povrijeđena njihova prava utvrđena Ustavom Republike Srpske i predlažu da Sud utvrdi da osporene odredbe nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. S obzirom na to da je u ovom predmetu u više inicijativa traženo da Ustavni sud ocijeni ustavnost više odredbi istog zakona, Sud je, na osnovu člana 9. stav 1. i 3. Poslovnika o radu Ustavnog suda Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 29/05), odlučio da spoji inicijative U- 18/03, U-19/03 i U-31/03 prvoprispjeloj inicijativi U-7/03, te da se po svim inicijativama vodi jedinstven postupak.
Narodna skupština Republike Srpske nije dostavila Sudu odgovor na navode iz podnesenih inicijativa.
Osporenim odredbama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02 i 47/02) propisano je da se plate i osnovice osiguranja koje se u smislu čl. 48. do 52. ovog zakona uzimaju za utvrđivanje penzijskog osnova, valorizuju prema kretanju prosjeka neto plata svih zaposlenih u bivšoj Bosni i Hercegovini i u Republici, i na taj način dovode na nivo plata u Republici u kalendrskoj godini koja prethodi godini u kojoj osiguranik stiče pravo na penziju (član 53). Odredbama čl. 59. i 60. ovog zakona propisani su uslovi i način na koji se određuje visina starosne penzije, dok je članom 105. zakona propisan način određivanja invalidske penzije. Članom 130. zakona je propisan način na koji se vrši usklađivanje penzija. Osporenim članom 188. ovog zakona propisno je da će se penzije ostvarene po propisima koji su važili do dana stupanja na snagu ovog zakona određivati u skladu da odredbama ovog zakona. Odredbom člana 191. zakona propisan je način utvrđivanja penzijskog osnova osiguraniku koji nije ostvario platu poslije 01. januara 1970. godine. Osporenim članom 193. stav 1. Zakona propisano je da se odredbe članova 48-58. Zakona (odnose se na utvrđivanje penzijskog osnova za određivanje starosne i inavalidske penzije) primjenjuju od 01. januara 2002. godine, dok je stavom 2. ovog člana propisano da se odredbe člana 188. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju primjenjuje od 01. oktobra 2002. godine. U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenih odredaba Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02 i 47/02), treba imati u vidu sledeće:
Ustavni sud Republike Srpske, rješenjem broj U-38/00 od 19. februara 2001. godine, nije prihvatio ranije datu inicijativu za ocjenjivanje ustavnosti člana 193. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 32/00 i 34/00).
Takođe, Ustavni sud Republike Srpske, svojim rješenjem broj U-100/01 od 27. decembra 2001. godine, nije prihvatio inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 188. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 32/00).
U predmetu broj U-97/02 od 08. jula 2004. godine, Ustavni sud Republike Srpske nije prihvatio inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti članova 48. do 58. i 60. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02 i 110/03), članova 9. i 10. stav 2. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 47/02) i člana 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 32/02).
Uz to, odlukom Ustavnog suda Republike Srpske broj U-44/02 od 27. oktobra 2005. godine (stav 2. dispozitiva rješenja) odlučeno je da se ne prihvati inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti, između ostalih, čl. 130. i 191. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02 i 110/03).
Naime, Sud je u ovim predmetima − polazeći od odredbe člana 10. Ustava Republike Srpske, prema kojoj su građani ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima i jednaki pred zakonom, kao i Amandmana XXXII na Ustav Republike, kojim je utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje penzijsko i invlidsko osiguranje − ocijenio da je Republika Srpska ovlašćena da zakonom uređuje i obezbjeđuje sistem penzijskog i invalidskog osiguranja, te da se osporene odredbe Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju podjednako odnose na sve osiguranike u istim pravnim situacijama i da se ovim odredbama svi osiguranici i korisnici penzija dovode u jednak položaj pri ostvarivanju konkretnih budućih prava. Takođe, ocijenjeno je i da propisivanjem da će se penzije ostvarene po propisima koji su važili do dana stupanja na snagu ovog zakona određivati u skladu sa odredbama ovog zakona ne znači da zakon ima povratno dejstvo, već da se time svi osiguranici i korisnici penzija dovode u jednak položaj pri ostvarivanju svojih prava. S obzirom na navedeno, ovaj Sud je utvrdio da se u pogledu ocjenjivanja ustavnosti osporenih čl. 53, 60, 130, 188, 191. i 193. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranja („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 32/00, 40/00, 37/01, 32/02, 40/02 i 110/03) radi o presuđenoj stvari.
U postupku ocjenjivanja ustavnosti ostalih osporenih odredbi Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, Sud je prije svega utvrdio da su osporene odredbe čl. 59. i 105. osnovnog zakona mijenjane čl. 5. i 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 32/02).
Imajući u vidu navode iz inicijativa, iz kojih proizlazi da se osnovne primjedbe davalaca inicijativa u odnosu na osporene čl. 59. i 105. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 32/00 i 32/02) odnose na osporavanje određenog procenta koji se od penzijskoj osnova uzima za određivanje visine starosne i invalidske penzije kao i različito određene procente s obzirom na momenat penzionisanja, Sud je ocijenio da je Narodna skupština, na osnovu ustavnog ovlaštćenja iz Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske, prema kojem Republika uređuje i obezbjeđuje socijalno osiguranje i druge oblike socijalne zaštite, na način koji smatra cjelishodnim propisala način određivanja visine starosne i invalidske penzije. S obzirom na izloženo Sud je ocijenio da je normiranje navedenih odnosa, na osnovu ustavnih ovlašćenja, u isključivoj nadležnosti zakonodavnog organa, a rješenja u osporenim zakonskim odredbama predstavljaju pitanje cjelishodnosti, za čiju ocjenu nije nadležan Ustavni sud. U pogledu primjedbe jednog od davalaca inicijative da Ustavni sud utvrdi da je osporena odredba člana 59. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju suprotna odredbi člana 5. ovog zakona, te da su odredbe čl. 59. i 188. suprotne kasnijim izmjenama i dopunama, Ustavni sud Republike Srpske, imajući u vidu svoje nadležnosti utvrđene u člana 115. Ustava Republike Srpske, ocijenio je da nije nadležan da ocjenjuje međusobnu saglasnost pojedinih odredaba Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju.
Isto tako, Sud je utvrdio da ocjena cjelishodnosti rješenja utvrđenih osporenim odredbama nije u nadležnosti Ustavnog suda u smislu člana 115. Ustava Republike Srpske.
Zbog svega navedenog doneseno je rješenje kao u dispozitivu.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Sunarić i Avdo Špiljak.
Broj: U-7/03 PREDSJEDNIK
29. mart 2006. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko