Ustavni sud Republike Srpske
Utvrđuje se da član 13. alineja 2. Pravilnika o rješavanju stambenih potreba radnika broj 499/01 od 3. aprila 2001. godine – prečišćeni tekst, koji je donio Upravni odbor ZDP «Elektrokrajina» p.o. Banja Luka, u dijelu koji glasi «...mogao ili će ostvariti pravo na povrat, zamjenu odnosno nadoknadu kuće ili stana», u vrijeme važenja, nije bio u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 13. alineja 2. Pravilnika o rješavanju stambenih potreba radnika broj 499/01 od 3. aprila 2001. godine – prečišćen tekst, koji je donio Upravni odbor ZDP «Elektrokrajina» p.o. Banja Luka, u dijelu koji glasi «radnik nema pravo na dodjelu stana na korišćenje, odnosno prostora za nadziđivanje stana, dodjelu placa ili dodjelu kredita za izgradnju porodične kuće ili kupovine stana u ličnoj etažnoj svojini ukoliko je u skladu sa Zakonom o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine ostvario .... pravo na povrat, zamjenu, odnosno nadoknadu kuće ili stana».
Odluka donesena 26. 04. 2006.
Predmeti (1)
U-34/02
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Odluka
26. 04. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske, člana 41. stav 5, člana 61. stav 1. tačka 1. i člana 62. stav 1. tačka 4. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 54/05), na sjednici održanoj 26. aprila 2006. godine, donioje
ODLUKU
Utvrđuje se da član 13. alineja 2. Pravilnika o rješavanju stambenih potreba radnika broj 499/01 od 3. aprila 2001. godine – prečišćeni tekst, koji je donio Upravni odbor ZDP «Elektrokrajina» p.o. Banja Luka, u dijelu koji glasi «...mogao ili će ostvariti pravo na povrat, zamjenu odnosno nadoknadu kuće ili stana», u vrijeme važenja, nije bio u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske.
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 13. alineja 2. Pravilnika o rješavanju stambenih potreba radnika broj 499/01 od 3. aprila 2001. godine – prečišćen tekst, koji je donio Upravni odbor ZDP «Elektrokrajina» p.o. Banja Luka, u dijelu koji glasi «radnik nema pravo na dodjelu stana na korišćenje, odnosno prostora za nadziđivanje stana, dodjelu placa ili dodjelu kredita za izgradnju porodične kuće ili kupovine stana u ličnoj etažnoj svojini ukoliko je u skladu sa Zakonom o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine ostvario .... pravo na povrat, zamjenu, odnosno nadoknadu kuće ili stana».
Obrazloženje
Bogdan Srebro iz Banje Luke dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti Pravilnika o rješavanju stambenih potreba radnika broj 499/01 od 3. aprila 2001. godine – prečišćeni tekst, koji je donio Upravni odbor ZDP «Elektrokrajina» p.o. Banja Luka. Iz sadržaja inicijative proizlazi da inicijator u suštini osporava član 13. alineja 2. pomenutog pravilnika, jer je, kako navodi, primjenom ove odredbe isključen sa liste radnika za prioritetno rješavanje stambenog pitanja putem dodjele prostora za nadziđivanje stana, sa obrazloženjem da je vlasnik imovine u Federaciji BiH. Davalac inicijative nije dao obrazloženje iz kojih razloga osporava navedenu odredbu Pravilnika, odnosno koje ustavne i zakonske odredbe su, po njegovom mišljenju, povrijeđene osporenim normiranjem.
Donosilac osporenog pravilnika ZDP «Elektrokrajina» p.o. Banja Luka, nije dao odgovor na navode iz inicijative.
Osporeni pravilnik donesen je na osnovu člana 33. stav 2. tačka 1. Statuta ZDP «Elektrokrajina» Banja Luka i člana 24. Zakona o stambenim odnosima («Službeni list SRBiH» broj 14/84 i «Službeni glasnik Republike Srpske» broj 19/93).
Odredbom člana 13. alineja 2. propisano je da radnik nema pravo na dodjelu stana na korišćenje, odnosno prostora za nadziđivanje stana, dodjelu placa ili dodjelu kredita za izgradnju porodične kuće ili kupovine stana u ličnoj etažnoj svojini ukoliko je u skladu sa Zakonom o prestanku primjene Zakona o korišćenju napuštene imovine ostvario, mogao ili će ostvariti pravo na povrat, zamjenu, odnosno nadoknadu kuće ili stana.
U postupku ocjenjivanja osporene odredbe predmetnog pravilnika Sud je pošao od načela iz člana 10. Ustava Republike Srpske kojim je građanima garantovana ravnopravnost u pravima, slobodama i dužnostima, jednakost pred zakonom i jednaka pravna zaštita bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo. Pored toga, Sud je imao u vidu da je članom 71. Zakona o privatizaciji državnih stanova («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 11/00, 18/01, 35/01, 47/02, 65/03, 3/04, 2/05, 65/05 i 118/05) propisano da Zakon o stambenim odnosima ostaje na snazi do isticanja rokova iz člana 37. stav 1. ovog zakona, kao i ovlašćenja iz člana 24. Zakona o stambenim odnosima («Službeni list SRBiH» broj 14/84 – prečišćeni tekst, 12/97, i 36/89 i «Službeni glasnik Republike Srpske» broj 19/93, 12/99 i 31/99), na osnovu kojih je, po ocjeni Suda, donosilac osporenog opšteg akta mogao da uredi uslove, kriterije i postupak rješavanja stambenih potreba radnika pomenutog preduzeća. Sud je takođe imao u vidu i činjenicu da Zakonom o stambenim odnosima nije dato nikakvo ograničenje u pogledu izbora uslova i kriterijuma za rješavanje stambenih potreba radnika. Osporenu odredbu predmetnog pravilnika Sud je cijenio i u svjetlu člana 12. pomenutog Zakona o stambenim odnosima kojim je propisano da građanin može biti nosilac stanarskog prava samo na jednom stanu, te člana 14. Zakona o privatizaciji državnih stanova, kojim je određeno da nosilac stanarskog prava ili članovi njegovog porodičnog domaćinstva mogu otkupiti samo jedan stan na teritoriji Republike Srpske ili Federacije BiH. Iz navedenih zakonskih odredaba nesumnjivo proizlazi da je intencija zakonodavca da, vodeći računa o ravnopravnosti građana, spriječi zloupotrebu prava u domenu korišćenja stanova, odnosno da sa aspekta ustavnog načela socijalne pravde, a shodno mogućnostima i uslovima u kojima se nalazi društvena zajednica, pravo na dom učini dostupnim svim građanima.
Na osnovu izloženog Sud je utvrdio da je osporena odredba u dijelu koji glasi: «radnik nema pravo na dodjelu stana na korišćenje, odnosno prostora za nadziđivanje stana, dodjelu placa ili dodjelu kredita za izgradnju porodične kuće ili kupovine stana u ličnoj etažnoj svojini ukoliko je u skladu sa Zakonom o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine ostvario ... pravo na povrat, zamjenu, odnosno nadoknadu kuće ili stana», u saglasnosti sa Ustavom i zakonom. Naime, Sud je ocijenio da je ovakvo normiranje saglasno načelu ravnopravnosti građana u pravu na rješavanje stambenih potreba, te da bi u suprotnom slučaju, odnosno davanjem mogućnosti rješavanja stambenog pitanja licima koja su u skladu sa Zakonom o prestanku primjene Zakona o korišćenja napuštene imovine ostvarila pravo na povrat, zamjenu, odnosno nadoknadu kuće ili stana, ova lica bila stavljena u privilegovan položaj u odnosu na radnike koji nemaju ni na koji način riješeno ovo egzistencijalno pitanje. Navedeno normiranje je, po ocjeni Suda, u saglasnosti i sa načelom socijalne pravde iz člana 5. stav 1. tačka 3. Ustava, koje je jedno od temeljnih načela na kojima počiva ustavno uređenje Republike. Međutim, normiranje u dijelu osporene odredbe kojim je propisano da radnik nema pravo na dodjelu stana na korišćenje, odnosno prostora za nadziđivanje stana, dodjelu placa ili dodjelu kredita za izgradnju porodične kuće ili kupovine stana u ličnoj etažnoj svojini ukoliko je u skladu sa Zakonom o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine « ...mogao ili će ostvariti pravo na povrat, zamjenu odnosno nadoknadu kuće ili stana» po ocjeni Suda, nije saglasno načelu ravnopravnosti građana iz člana 10. Ustava. Naime, činjenica da je radnik mogao ostvariti ovo pravo (dakle, nije ga ostvario), ili da će ga ostvariti (što je buduća i neizvjesna činjenica), po mišljenju Suda, ne može biti osnov da se radniku potpuno uskrati pravo na rješavanje stambenog pitanja u okviru ovog preduzeća, jer se na taj način navedena kategorija radnika stavlja u neravnopravan položaj u odnosu na ostale radnike koji su u jednakoj pravnoj situaciji, odnosno nemaju riješeno stambeno pitanje. Ovakvim normiranjem nisu obezbijeđena jednaka prava svih radnika u istoj pravnoj situaciji u postupku rješavanja stambenih potreba, zbog čega je Sud ocijenio da osporena odredba u navedenom dijelu nije u saglasnosti sa ustavnim principom jednakosti građana. U toku postupka Sud je konstatovao da je osporeni Pravilnik o rješavanju stambenih potreba radnika broj 499/01 od 3. aprila 2001. godine – prečišćeni tekst, prestao da važi stupanjem na snagu Pravilnika o rješavanju stambenih potreba radnika JMDP «Elektroprivreda» Republike Srpske, koji je donesen 15. decembra 2003. godine, zbog čega je odredbu člana 13. alineja 2. osporenog pravilnika ocijenio u vrijeme važenja.
S obzirom na to da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Sud je, u skladu sa članom 41. stav 5. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, o ustavnosti osporene odredbe Pravilnika odlučio bez donošenja rješenja o pokretanju postupka.
Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu odluke.
Ovu odluku Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, dr Duško Medić, Branko Sunarić i Avdo Špiljak.
Broj: U-34/02 26. april 2006. godine PREDSJEDNIK
USTAVNOG SUDA
Mirko Zovko