Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti članova 2, 3. i 7. Zakona o posebnim republičkim taksama („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 8/94, 29/00, 18/01 i 22/01) i ustavnosti i zakonitosti Uputstva o podnošenju i popunjavanju podataka u godišnjoj poreskoj prijavi za posebnu republičku taksu (PP-GRT) broj: 01/0501/052-4119/02 od 1. marta 2002. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 36/02).

Odluka donesena 26. 04. 2006.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-95/02

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

26. 04. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 62. stav 1. tačka 4. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske − prečišćeni tekst („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 54/05), na sjednici održanoj 26. aprila 2006. godine, donioje

RJEŠENjE

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti članova 2, 3. i 7. Zakona o posebnim republičkim taksama („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 8/94, 29/00, 18/01 i 22/01) i ustavnosti i zakonitosti Uputstva o podnošenju i popunjavanju podataka u godišnjoj poreskoj prijavi za posebnu republičku taksu (PP-GRT) broj: 01/0501/052-4119/02 od 1. marta 2002. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 36/02).

Obrazloženje

Računovodstveno-pravni centar male privrede „Marka“ − Laktaši dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti čl. 2, 3. i 7. Zakona o posebnim republičkim taksama („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 8/94, 29/00, 18/01 i 22/01) i ustavnosti i zakonitosti Uputstva o podnošenju i popunjavanju podataka u godišnjoj poreskoj prijavi za posebnu republičku taksu (PP-GRT) broj: 01/0501/052-4119/02 od 1. marta 2002. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 36/02), koje je donio direktor Poreske uprave. Davalac inicijative smatra da odredbe osporenog člana 2. stav 1. tačka 1. i 2. Zakona, kojima je određeno koja pravna lica, u kojem iznosu na godišnjem nivu i za koje djelatnosti plaćaju posebnu republičku taksu, nisu saglasne sa Zakonom o klasifikaciji djelatnosti i o registru jedinica razvrstavanja („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 4/97), već sa Zakonom o jedinstvenoj klasifikaciji djelatnosti („Službeni list SFRJ“ broj 6/76), a koji je članom 10. navedenog Zakona stavljen van snage. Zatim, da je osporeni član 3. Zakona, koji predviđa umanjenje plaćanja posebne republičke takse za srednja i mala pravna lica, preme njegovom mišljenju, neprimjenljiv i neustavan, pošto Zakon o računovodstvu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 18/99), a niti drugi zakon, nije utvrdio podjelu pravnih lica na velika, srednja i mala. Isto tako, prema mišljenju davaoca inicijative, propisivanjem osporenim članom 7. Zakona, koji organi, službe, ustanove i organizacije ne plaćaju posebnu republičku taksu, povrijeđen je član 50. Ustava Republike Srpske prema kojem je, između ostalog, utvrđeno da se ekonomsko i socijalno uređenje zasniva na ravnopravnosti svih oblika svojine. U inicijativi se navodi da označeno Uputstvo nije u saglasnosti sa članom 41. tačka 6. i 10. i članom 44. Zakona o poreskoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 51/01, 74/04, 2/05 i 96/05) jer, po mišljenju davoca inicijative, ovaj zakon ne daje ovlašćenje Poreskoj upravi Republike Srpske da donese odnosno propiše takvo uputstvo. Takođe smatra da se osporenim uputstvom vrše izmjene i dopune Zakona o poreskoj upravi, te da ovo uputstvo ima retroaktivno dejstvo s obzirom na to da je doneseno 1. marta 2002. godine a objavljeno u „Službenom glasniku Republike Srpske“ dana 21. juna 2002.godine u broju 36/02, a treba da se primjenjuje od 1. januara 2002. godine, pa su time povrijeđene ustavne odredbe iz članova 69, 90. tačka 3. i 4. i člana 110. Ustava Republike Srpske.

Predlaže da Sud utvrdi da su osporene odredbe Zakona o posebnim republičkim taksama neustavne, a da osporeno Uputstvo o podnošenju i popunjavanju podataka o godišnjoj poreskoj prijavi za posebnu republičku taksu, u vrijeme važenja, nije bilo u saglasnosti sa Ustavom i zakonom.

Narodna skupština Republike Srpske, kao donosilac osporenog zakona, nije dostavila odgovor, dok se direktor Poreske uprave Republike Srpske, kao donosilac osporenog uputstva, izjasnio o navodima inicijative. U odgovoru se navodi da je nesporna činjenica da je Zakon o posebnim republičkim taksama donijela Narodna skupština Republike Srpske 1994. godine, kada je na snazi bio Zakon o jedinstvenoj klasifikaciji djelatnosti („Službeni list SFRJ“ broj 6/76), te da je Zakon o klasifikaciji djelatnosti i o registru jedinica razvrstavanja na koji se davalac inicijative poziva donijela Narodna skupština Republike Srpske 1997. godine, pa je zakonodavac kao osnov za definisanje klasifikacije osporenim članom 2. Zakona primijenio zakon koji je bio na snazi. Zatim, u pogledu navoda o osporenom članu 3. Zakona, u odgovoru se ističe da je Zakon o računovodstvu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 17/93), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja osporenog zakona, predvidio podjelu pravnih lica na velika, srednja i mala, shodno kriterijumima koji su bili propisani istim zakonom. U odgovoru se navodi da osporeni član 7. Zakona ne narušava, između ostalog, ravnopravnost bilo kog oblika svojine, jer je shodno ovlašćenju iz člana 41. tačka 10. Zakona o poreskoj upravi, direktor ove uprave donio osporeno uputstvo. Takođe, u odgovoru se ističe da je Zakonom o državnoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 11/94) propisano da organi državne uprave donose pravilnike, naredbe, uputstva i rješenja kad su na to zakonom ovlašćeni, a članom 70. istog zakona da se uputstvom propisuje način rada i vršenja poslova organa uprave u izvršavanju pojedinih odredaba zakona i drugih propisa. S obzirom na izloženo smatra da je inicijativa neosnovana. Osporenim odredbama Zakona o posebnim republičkim taksama („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 8/94, 29/00, 18/01 i 22/01) propisano je da posebnu republičku taksu u godišnjem iznosu plaćaju pravna lica koja su registrovana i obavljaju djelatnost i to: bankarstvo (grana 1101), osiguranje imovine i lica (podgrupa 110201) – 5000 KM; trgovina (oblast 07), osim trgovine na malo prehrambenim proizvodima (grupa 0701), elektroprivreda (grana 0101), PTT usluge (grana 0609) – 2500 KM; ostale djelatnosti i predstavništva firmi koje nemaju sjedište na teritoriji Republike Srpske – 500 KM; da posebnu republičku taksu u godišnjem iznosu plaćaju i radnje koje nemaju svojstvo pravnog lica, a obavljaju djelatnost i to: ugostiteljsku, trgovinsku, advokatsku i apotekarsku djelatnost – 250 KM; ostale djelatnosti – 50 KM (član 2. Zakona); da pravna lica iz člana 2. stav 1. ovog zakona razvrstana prema zakonu kojim se uređuje računovodstvo u mala i srednja pravna lica posebnu republičku taksu plaćaju umanjeno i to: srednja pravna lica za 20% i mala pravna lica za 40% (član 3. Zakona); da posebnu republičku taksu ne plaćaju državni organi i organizacije, organi teritorijalne autonomije i lokalne samouprave, javne službe-ustanove koje se finansiraju iz budžeta i doprinosa za obavezno socijalno osiguranje, organizacije obaveznog socijalnog osiguranja fondova, osnovani zakonom, organizacije crvenog krsta i druge organizacije koje se isključivo bave pružanjem humanitarne pomoći (član 7. Zakona). Osporenim Uputstvom o podnošenju i popunjavanju podataka u godišnjoj poreskoj prijavi za posebnu republičku taksu (PP-GRT) – („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 36/02) propisuje se rok podnošenja poreske prijave za posebnu republuičku taksu za tekuću godinu (tačka 1.1), podaci o obvezniku (tačka 2.1), način podnošenja (tačka 3.1), način popunjavanja i podnošenja dokaza o uplati 50%, odnosno cjelokupnog iznosa posebne republičke takse (tačka 4.1 – 4.7). Donosilac, Poreska uprava, u preambuli navedenog akta se poziva na član 41. tačka 6. i 10. i član 44. Zakona o poreskoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 51/01).

U ustavnosudskom postupku utvrđeno je da se, na osnovu člana 12. Ustavnog zakona za provođenje Ustava Republike Srpske, primjenjivao Zakon o jedinstvenoj klasifikaciji djelatnosti („Službeni list SFRJ“ broj 6/76) do donošenja Zakona o klasifikaciji djelatnosti i o registru jedinica razvrstavanja („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 4/97), čijom odredbom člana 10. je propisano da danom njegovog stupanja na snagu navedeni zakon prestaje da važi.

Zakonom o poreskoj upravi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 51/01, 74/04, 2/05 i 96/05) propisano je da obveznik podnosi poresku prijavu na utvrđenom obrascu koji propisuje Poreska uprava, da se u skladu sa podzakonskim aktima poreska prijava može podnijeti na disketi ili u drugom obliku koji omogućava kompjutersku obradu podataka, da uputstva za podnošenje poreskih prijava daje Poreska uprava, ako poreski zakoni ne propisuju drugačije (član 41. tač. 6 i 10), da je obavještajna prijava izvještaj koji je lice obavezno podnijeti Poreskoj upravi u kojem daje informacije o plaćanju poreza ili druge informacije potrebne za sprovođenje i izvršavanje poreskih zakona i da su uslovi za podnošenje obavještajne prijave propisani poreskim zakonima (član 44).

U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenih odredbi Zakona o posebnim republičkim taksama („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 8/94, 29/00, 18/01, 22/01) Sud je imao u vidu da je Ustavom Repoublike Srpske utvrđeno da Republika Srpska budžetom utvrđuje javne prihode i javne rashode i da su sredstva budžeta porezi, takse i drugi zakonom utvrđeni prihodi (član 62), te da je obaveza plaćanja poreza i drugih dažbina opšta i da se utvrđuje prema ekonomskoj snazi obveznika (član 63). Tačkom 7. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske utvrđeno je da Republika uređuje i obezbjeđuje, između ostalog, i poreski sistem.

U ovim ustavnim odredbama sadržano je ovlašćenje zakonodavca da uvede posebnu republičku taksu kojom se obezbjeđuju prihodi budžeta, da odredi obveznike plaćanja, za koje vrste djelatnosti, rokove, umanjenje i izuzeće od plaćanja i druge elemente dažbine. U konkretnom slučaju zakonodavac je odredio visinu godišnje posebne republičke takse za pravna lica odnosno obveznika ove dažbine u odnosu na djelatnost koju obavlja a prema utvrđenoj klasifikaciji djelatnosti, te predvidio umanjenja u određenom procentu za određene obveznike, kao i izuzeće odnosno propisao da državni organi i organizacije, javne službe i ustanove koje se finansiraju iz budžeta nemaju obavezu plaćanja posebne republičke takse. S obzirom na izloženo Sud je ocijenio da je zakonodavac osporenim odredbama Zakona o posebnim republičkim taksama uredio sve bitne elemente na način koji smatra cjelishodnim.

U postupku ocjenjivanja osporenog Uputstva o podnošenju i popunjavanju podataka u godišnjoj poreskoj prijavi za posebnu republičku taksu (PP-GRT) („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 36/02) Sud je imao u vidu stav 1. člana 67. Ustava Republike Srpske po kome republički organi, u okviru Ustavom utvrđenih prava i dužnosti Republike, utvrđuju politiku, donose i izvršavaju zakone, druge propise i opšte akte, vrše zaštitu ustavnosti i zakonitosti. Osporeno uputstvo je donio republički organ – Poreska uprava Republike Srpske, koja je u sastavu Ministarstva finansija Republike Srpske (član 130. Zakona o poreskoj upravi). Navedeno nije suprotno odredbi člana 90. Ustava Republike Srpske s obzirom na to da je Ministarstvo finansija, saglasno članu 5. Zakona o Vladi („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 3/97 i 3/98), u sastavu Vlade Republike Srpske. Sud je, takođe, imao u vidu načelo zakonitosti iz stava 2. član 108. Ustava Republike Srpske po kome svi propisi i drugi opšti akti moraju biti u saglasnosti sa zakonom. Po shvatanju ovog Suda, Poreska uprava je, u zakonskim odredbama na koje se poziva, imala ovlašćenje za donošenje predmetnog uputstva. Naime, prema tačkama 6. i 10. člana 41. obrasce poreske prijave propisuje Poreska uprava, koja donosi i uputstvo za podnošenje poreskih prijava, dok član 44. istog zakona reguliše obavezu podnošenja obavještajne prijave od strane poreskog obveznika. U pogledu navoda iz inicijative da predmetno uputstvo ima retroaktivno dejstvo, Sud je ocijenio, s obzirom na to da je u postupku utvrđeno da odredbama osporenog akta nije predviđeno povratno dejstvo, da navedenim normiranjem nije povrijeđen član 110. Ustava Republike Srpske. Na osnovu izloženog Sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, dr Duško Medić, Branko Sunarić i Avdo Špiljak.

Broj: U - 95/02 PREDSJEDNIK

26. april 2006.godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti… | Sudska praksa | Aktio