Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Republike Srpske

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 68. Zakona o notarima («Službeni glasnik Republike Srpke» broj 86/04).

Odluka donesena 31. 05. 2006.

Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.org i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Predmeti (1)

U-18/05

Ocjena ustavnosti i zakonitosti

Rješenje

31. 05. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 62. stav 1. tačka 4. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske – prečišćeni tekst (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 54/05), na sjednici održanoj 31. maja 2006. godine, donio je

RJEŠENjE

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 68. Zakona o notarima («Službeni glasnik Republike Srpke» broj 86/04).

Obrazloženje

Vladimir Delić iz Banje Luke dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 68. Zakona o notarima («Službeni glasnik Republike Srpke» broj 86/04). U inicijativi se navodi da osporena zakonska odredba nije u saglasnosti sa članom 131. Ustava Republike Srpske, kojim je određen status advokature, te da je pomenutim članom Zakona o notarima zakonodavac prekoračio svoja ovlašćenja, tako što je pojedine tradicionalne advokatske poslove povjerio notarima. U inicijativi se posebno ističe da je članom 3. stav 3. tačke 3. i 6. Zakona o advokaturi («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 37/02) propisano da je djelatnost advokata, pored ostalog, sastavljanje isprava (ugovora, testamenata i dr.), kao i pružanje i svih drugih oblika pravne pomoći fizičkim i pravnim licima radi zaštite njihovih prava i interesa. Zbog toga je, po mišljenju davaoca inicijative, normiranjem kao u osporenoj zakonskoj odredbi, kojom je propisano za koje pravne poslove je obavezna notarska obrada isprava, služba notara stavljena u monopolistički položaj na štetu advokature, koja je regulisana Ustavom i zakonom. Na osnovu izloženog, predlaže da Ustavni sud pokrene postupak povodom inicijative i utvrdi da član 68. Zakona o notarima nije u saglasnosti sa Ustavom. U odgovoru koji je na inicijativu dala Vlada Republike Srpske, a koji je Sudu proslijedila Narodna skupština Republike Srpske, navedeno je da normiranje kao u članu 68. Zakona o notarima, kojim su određeni pravni poslovi za čiju je pravnu valjanost obavezna notarska obrada isprava, ne isključuje mogućnost da advokati sačinjavaju ugovore koji podliježu notarskoj obradi i ovjeri. Istovremeno, u odgovoru se ističe da je članom 68. stav 6. pomenutog zakona propisano da pripremu akata za notarsku obradu i ovjeru isprava, kao i zastupanje stranaka pred notarima, mogu vršiti advokati. Vlada takođe navodi da je osporenim zakonskim članom propisana obavezna notarska obrada ugovora o prenosu prava vlasništva i drugih stvarnih prava, kao i osnivačkih akata privrednih društava, jer navedeni akti, kada su notarski obrađeni, dobivaju snagu izvršne isprave, te su kao takvi podobni za uknjižbu u javne knjige. Na ovaj način se, po mišljenju Vlade, u pravnom sistemu stvara veća pravna sigurnost, jer notar kao samostalan i nezavistan nosilac javnih ovlašćenja, jednako zastupa interese svih stranaka u postupku notarske obrade isprava. Pored navedenog, Vlada ističe da je Zakonom o notarima Republika na notare, kao javnu službu, prenijela dio javnih ovlašćenja, a zadržala je pravo nadzora nad sprovođenjem ovog zakona, kao i da vrši druga Zakonom predviđena ovlašćenja (da imenuje notare, utvrđuje tarifu kojom se reguliše naknada i nagrada za rad notara, da reguliše pitanje disciplinske odgovornosti i dr.). Osporenim članom 68. Zakona o notarima propisano je da se pravni poslovi koji za svoju pravnu valjanost zahtijevaju notarsku obradu odnose na: pravne poslove o regulisanju imovinskih odnosa između bračnih drugova, kao i između lica koja žive u vanbračnoj životnoj zajednici; raspolaganja imovinom maloljetnih i poslovno nesposobnih lica; pravne poslove kojima se obećava neko činjenje kao poklon, s tim što se nedostatak notarske forme u ovom slučaju nadomješta izvršenjem obećanog činjenja; pravne poslove čiji je predmet prenos ili sticanje vlasništva ili drugih stvarnih prava na nekretninama i osnivačka akta privrednih društava (stav 1.). Pravni poslovi za koje protivno stavu 1. ovog člana nisu sačinjene notarski obrađene isprave, ništavi su (stav 2.). Nezavisno od odredbe stava 1. ovog člana, obaveze notarske obrade isprava mogu biti predviđene i u drugim zakonima (stav 3.). Stranke imaju pravo zahtijevati notarsku obradu isprava i za druge pravne poslove koji nisu navedeni u stavu 1. tačke 1. do 5. ovog zakona (stav 4.). Odredbe ovog člana vrijede samo tako dugo dok ne budu zamijenjene posebnom regulativom o obavezi notarske obrade isprava koja ih izričito u cjelini ili u dijelovima stavlja van snage (stav 5.). Pripremu akata za notarsku obradu i ovjeru isprava, kao i zastupanje stranaka pred notarima, mogu vršiti advokati (stav 6.). U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporene odredbe Zakona o notarima, Sud je pošao od tačke 11. Amandmana XXXII na Ustav Republike Srpske kojom je utvrđeno da Republika, pored ostalog, uređuje i obezbjeđuje sistem javnih službi. Saglasno navedenom ustavnom ovlašćenju, Narodna skupština je donijela Zakon o notarima kojim je, kao novi institut u pravnom sistemu Republike Srpske, uvedena služba notara. Ovim zakonom notarska služba je uređena kao javna služba, te je regulisana organizacija, ovlašćenja, način rada, notarski ispit, kao i druga pitanja od značaja za rad notara na teritoriji Republike Srpske. Između ostalog, osporenim članom 68. pomenutog zakona, određeni su pravni poslovi za čiju je pravnu valjanost obavezna notarska obrada isprava.

Po mišljenju Suda, zakonodavac je, na način koji smatra cjeloshodnim, a imajući u vidu javni interes, notarsku službu uredio kao javnu službu, koju obavljaju stručna lica-notari, kao samostalni i nezavisni nosioci ove djelatnosti. Pomenutim zakonom Republika je, saglasno navedenoj ustavnoj odredbi, na notare prenijela dio javnopravnih ovlašćenja i propisala da je notar dužan da nezavisno i nepristrasno obavlja ovu djelatnost, da mora podjednako voditi računa o interesima svih stranaka u postupku, jer prema njima ima položaj službenog lica, te da notar osigurava čuvanje, dokaznu snagu i izvršnost notarski obrađenih isprava. Istovremeno, Republika je zadržala pravo nadzora nad sprovođenjem Zakona i djelatnošću notara. Uvođenjem ovog instituta, po mišljenju Suda, obezbjeđuje se veća pravna sigurnost u pravnom sistemu Republike Srpske, a postiže se i ekonomičnija zaštita prava fizičkih i pravnih lica.

Analizirajući odredbe osporenog člana 68. Zakona o notarima, Sud je stao na stanovište da je normiranje ovih odnosa isključivo stvar cjelishodne procjene zakonodavca. Pomenutim zakonskim članom određeni su pravni poslovi koji za svoju pravnu valjanost zahtijevaju notarsku obradu isprava (pravni poslovi o regulisanju imovinskih odnosa između bračnih drugova i lica koja žive u vanbračnoj zajednici, raspolaganja imovinom maloljetnih i poslovno nesposobnih lica, prenos ili sticanje vlasništva ili drugih stvarnih prava na nekretninama, osnivački akti privrednih društava). Imajući u vidu značaj ovih pravnih poslova, zakonodavac je odredio da je za njihovu pravnu valjanost obavezna notarska obrada isprava, s obzirom na činjenicu da notarske isprave vrijede kao javne isprave i da kao takve imaju dokaznu snagu javne isprave. Ovakvim normiranjem, po ocjeni Suda, nije dovedeno u pitanje ustavno načelo iz člana 131. Ustava na koje ukazuje davalac inicijative, a kojim je utvrđeno da je advokatura samostalna i nezavisna djelatnost i služba koja pruža pravnu pomoć, te da se organizacija i rad advokature uređuje zakonom. Naime, zakonodavac je upravo na osnovu ovlašćenja iz citirane ustavne odrebe Zakonom o advokaturi Republike Srpske, na način koji smatra cjelishodnim, uredio organizaciju i položaj advokata, te advokaturu definisao kao samostalnu i nezavisnu profesionalnu djelatnost koja se organizuje i funkcioniše u skladu sa ovim zakonom, te je odredio koje poslove advokati obavljaju u okviru ove djelatnosti. Pitanje ocjene eventualne nesaglasnosti odredaba člana 68. Zakona o notarima sa Zakonom o advokaturi, a na koje ukazuje davalac inicijative, nije u nadležnosti Ustavnog suda, jer se radi o propisima iste pravne snage usvojenim od strane istog donosioca, odnosno Narodne skupštine. Prema tome, isključivo je stvar zakonodavne politike koje će poslove zakonodavac dati u nadležnost advokatima, a kako će, s druge strane, regulisati pitanje notarske djelatnosti, odnosno, u konkretnom slučaju, za koje će pravne poslove propisati obaveznu notarsku obradu isprava. Pri tome takođe treba imati u vidu da je zakonodavac osporenom odredbom predvidio mogućnost učešća advokata u postupku pred notarima, tako što je stavom 6. člana 68. Zakona o notarima propisano da pripremu akata za notarsku obradu i ovjeru isprava, kao i zastupanje stranaka pred notarima, mogu vršiti advokati. Dakle, u pogledu normiranja kao u osporenom članu 68. Zakona, Sud je mišljenja da se zakonodavac, imajući u vidu prije svega pravni položaj koji ima notar kao nosilac javnih ovlašćenja, kao i činjenicu da je notarskim ispravama data snaga javnih isprava, opredijelio da određenim pravnim poslovima propiše obaveznu notarsku obradu isprava kao uslov pravne valjanosti. Time, po ocjeni Suda, nije doveden u pitanje Ustavom utvrđen položaj advokature.

Iako davalac inicijative to izričito ne navodi, Sud smatra da se u inicijativi indirektno postavlja i pitanje da li je osporenom odredbom došlo do povrede prava na rad lica koje se bave advokatskom djelatnošću. Naime, u inicijativi se ističe da je zakonodavac «pojedine tradicionalne advokatske poslove povjerio notarima», iz čega, po mišljenju Suda, proizilazi da inicijator na izvjestan način ukazuje na povredu prava na rad advokata. Zbog toga je Sud osporene odredbe člana 68. Zakona o notarima razmatrao i u svjetlu ustavnih principa iz člana 39. Ustava. Ovim članom je, između ostalog, utvrđeno da svako ima pravo na rad i slobodu rada, da je svako slobodan u izboru zanimanja i zaposlenja i pod jednakom uslovima mu je dostupno radno mjesto i funkcija.

Iz navedene ustavne odredbe nesumnjivo proizilazi da Ustav ne garantuje obim prava na rad. Po mišljenju Suda, ovo ustavno načelo prije svega podrazumijeva pravo da svaki građanin ima mogućnost da obezbijedi sredstva za život radom koji je slobodno izabrao ili prihvatio. Takođe, ni članom 131. Ustava, kojim je utvrđeno da je advokatura samostalna i nezavisna djelatnost i služba koja pruža pravnu pomoć, te da se organizacija i rad advokature uređuje zakonom, nije određen okvir poslova koji ulaze u ovu djelatnost. Ustav je, dakle, utvrdio položaj advokature u pravnom sistemu Republike, a dao je u isključivu nadležnost zakonodavcu da uredi pitanje organizacije i rada advokatske djelatnosti, odnosno odredi konkretne poslove koje obavljaju advokati. Prema tome, osporeno normiranje, kojim su određeni pravni poslovi za koje je obavezna notarska obrada isprava, po ocjeni Suda, ne dovodi u pitanje pravo na rad advokata, zbog čega nije došlo do povrede ustavnog načela iz člana 39. Ustava.

Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Sunarić i Avdo Špiljak.

Broj: U-18/05 PREDSJEDNIK

31. maj 2006. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti… | Sudska praksa | Aktio