Ustavni sud Republike Srpske
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 3, člana 6. stav 5, člana 7. stav 2, člana 9. tačke 6, 26. i 27, člana 11. tačke 6, 7. i 8, člana 15, člana 16, člana 17, člana 18, člana 20. stav 2, člana 21, člana 22. i člana 23. Zakona o komunalnoj policiji («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 85/03).
Odluka donesena 31. 05. 2006.
Predmeti (1)
U-102/03
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Rješenje
31. 05. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 62. stav 1. tačka 4. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske – prečišćeni tekst (''Službeni glasnik Republike Srpske'' broj 54/05), na sjednici održanoj 31. maja 2006. godine, donio je
RJEŠENjE
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 3, člana 6. stav 5, člana 7. stav 2, člana 9. tačke 6, 26. i 27, člana 11. tačke 6, 7. i 8, člana 15, člana 16, člana 17, člana 18, člana 20. stav 2, člana 21, člana 22. i člana 23. Zakona o komunalnoj policiji («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 85/03).
Obrazloženje
Računovodstveno-pravni centar male privrede «Marka» − Laktaši dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 3, člana 6. stav 5, člana 7. stav 2, člana 9. tačke 6, 26. i 27, člana 11. tačke 6, 7. i 8, člana 15, člana 16, člana 17, člana 18, člana 20. stav 2, člana 21, člana 22. i člana 23. Zakona o komunalnoj policiji («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 85/03). U inicijativi se navodi da je članom 3. osporenog zakona propisana mogućnost zloupotrebe komunalne policije (u daljem tekstu: Policija), a da je članom 6. stav 5, čl. 7. stav 2, i čl. 20. stav 2. povrijeđeno ustavno načelo o podjeli vlasti iz člana 69. Ustava Republike Srpske. Davalac inicijative smatra da su osporenim zakonom Policiji data ovlašćenja koja joj ne mogu pripadati (član 9. tačke 6, 26. i 27.), te da nije kvalifikovana da štiti javni poredak i preduzima mjere u tom pravcu, kako je propisano članom 11. tačke 6, 7. i 8. Pored toga, ističe se da je članovima 15, 16, 17. i 18. osporenog zakona povrijeđeno pravo na žalbu utvrđeno članovima 16, 111. i 113. Ustava, jer je, kako se navodi, određeno da žalba ne odlaže izvršenje rješenja i zaključka o dozvoli izvršenja, te da su ove odredbe u koliziji sa nadležnostima drugih organa i inspekcija kojima su data ista ili slična ovlašćenja. Osporavajući član 21. i 22. predmetnog zakona, inicijator navodi da su odredbe ovih članova konfuzne i nedorečene, jer njima nije predviđeno učešće stranke u postupku, dok u pogledu osporenog člana 23. ističe da je propisivanjem različitih novčanih kazni za pravna i fizička lica koja su počinila isti prekršaj povrijeđeno načelo ravnopravnosti svih oblika svojine iz člana 50. Ustava. Na osnovu izloženog predlaže da Sud pokrene postupak povodom inicijative i utvrdi da osporeni članovi Zakona o komunalnoj polliciji nisu u saglasnosti sa Ustavom Republike Srpske. Narodna skupština nije dostavila odgovor na navode iz inicijative.
Osporenim odredbama Zakona o komunalnoj policiji («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 85/03) propisano je da poslove komunalno-policijske kontrole nad primjenom ovog zakona, drugih propisa i opštih akata iz oblasti komunalnih i drugih djelatnosti utvrđenih posebnim zakonima vrši Policija (član 3.); bliže odredbe o uslovima za izbor načelnika Policije i izboru pripradnika Policije utvrđuju se Pravilnikom o organizaciji opštinske uprave (član 6. stav 5.); oblik i sadržaj službene legitimacije i značke propisaće ministar uprave i lokalne samouprave posebnim pravilnikom (član 7. stav 2.); policija vrši nadzor nad održavanjem dvorišta, parking prostora, bašta, privremenih objekata, kao i drugih objekata i površina koje su od uticaja na izgled i uređenje grada i drugih naseljenih mjeta na području opštine, nad vršenjem javnog prevoza lica u gradskom i prigradskom prevozu i vršenjem kontrole čistoće prevoznih sredstava u javnom gradskom io prigradskom saobraćaju (član 9. tačke 6, 26. i 27.); kada u vršenju nadzora utvrdi da je povrijeđen ovaj zakon ili drugi propis, Policija ima obavezu i ovlašćenje da podnosi odgovarajuće prijave nadležnim organima za učinjeno krivično djelo, te zahtjev za pokretnje prekršajnog postupka, izriče i naplaćuje novčane kazne na licu mjesta za prekršaje, po propisima skupštine opštine, odnosno grada, preduzima druge mjere i radnje za koje je zakonom ili drugim propisima ovlašćena (član 11. tačke 6, 7. i 8.); Policija rješenjem nalaže izvršenje određenih mjera i radnji i regulisano je podnošenje žalbe protiv rješenja i zaključka o dozvoli izvršenja (član 15.); propisani su uslovi pod kojima se može odložiti izvršenje naloženih mjera (član 16.); slučajevi u kojima će policija naložiti zatvaranje objekta (član 17.); način izvršenja rješenja (član 18.); način vođenja evidencije kao i kontrola iste koju će utvrditi Ministarstvo uprave i lokalne samouprave posebnim uputstvom (član 20. stav 2.); Policija prati izvršenje naloženih mjera i radnji i o tome sačinjava kontrolni zapisnik (član 21.); kontrolisani subjekt je dužan da u roku od tri dana od dana isteka roka za izvršenje naloženih mjera ili radnji obavijesti Policiju da li su izvršene (član 22.); propisane su novčane kazne za pravno lice, odgovorno lice u pravnom licu, fizičko lice koje obavlja preduzetničku djelatnost (preduzetnika) i za fizčiko lice za počinjene prekršaje iz člana 9. ovog zakona, te ukoliko policiji ne daju tražene podatke, ne dostave na uvid potrebne isprave, ne izvrše mjere i radnje naložene od strane policije, izvrše radnje koje je policija zabranila, u ostavljenom roku ne obavijeste Policiju o izvršenju naloženih mjera (član 23.). U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenih odredaba Zakona o komunalnoj policiji, Sud je, prije svega, imao u vidu da je članom 102. stav 1. tačke 2. i 7. Ustava Republike Srpske utvrđeno da opština preko svojih organa u skladu sa zakonom uređuje i obezbjeđuje obavljanje komunalnih djelatnosti, da obrazuje organe, organizacije i službe za potrebe opštine i uređuje njihovu organizaciju i poslovanje, te da je stavom 2. istog člana Ustava utvrđeno da se sistem lokalne uprave uređuje zakonom. Saglasno navedenim ustavnim ovlašćenjima zakonodavac je donio Zakon o komunalnoj policiji, kojim je propisao da se komunalna policija organizuje u sastavu gradske, odnosno opštinske uprave, te je utvrdio nadležnost Policije, način organizovanja, obaveze i ovlašćenja komunalnih policajaca, postupak kontrole, izvršenje mjera i druga pitanja od značaja za vršenje komunalno-policijske kontrole. Prema tome, imajući u vidu značaj komunalnih djelatnosti za lokalne zajednice, te ovlašćenja iz citiranih ustavnih odredaba, zakonodavac je ustanovio poseban organ koji treba da obezbijedi komunalni red, odnosno da vrši nadzor nad sprovođenjem odredaba pomenutog zakona, kao i drugih zakona, te propisa skupštine grada odnosno opštine. Shodno navedenom, Sud je ocijenio da nije nesaglasno sa Ustavom propisivanje kao u članu 3. osporenog zakona, prema kojem poslove komunalno-policijske kontrole nad primjenom zakona, drugih propisa i opštih akata iz oblasti komunalnih i drugih djelatnosti utvrđenih posebnim propisima vrši Policija, te su utvrđena njena ovlašćenja. Ocjenjujući odredbe osporenog člana 6. stav 5, člana 7. stav 2, te člana 20. stav 2., Sud je takođe utvrdio da propisivanje kao u pomenutim zakonskim članovima ne predstavlja povredu ustavnog načela o podjeli vlasti iz člana 69. Ustava. Naime, zakonodavac je Zakonom o komunalanoj policiji uredio osnovna pitanja i pravne odnose koji se tiču nadležnosti, načina organizovanja, obaveza i ovlašćenja, postupak kontrole i izvršenje mjera Policije, a donošenje podzakonskih akata za sprovođenje ovog zakona povjerio je Ministarstvu uprave i lokalne samouprave, kao što je propisivanje načina vođenja evidencije i kontrole iste (član 20. stav 2.), odnosno nadležnom ministru – propisivanje oblika i sadržaja službene legitimacije i značke (član 7. stav 2.). Isto tako, s obzirom na to da se Policija organizuje u sastavu gradske, odnosno opštinske uprave, propisivanje kao u članu 6. stav 5. prema kojem se bliže odredbe o uslovma za izbor načelnika Policije i izboru pripadnika Policije utvrđuju Pravilnikom o organizaciji opštinske uprave, ne dovodi do povrede pomenutog ustavnog načela. Po ocjeni Suda, ove odredbe ne predstavljaju protivustavno prenošenje ovlašćenja na pomenute organe, već je zakonodavni organ, u granicama svojih ustavnih ovlašćenja, odredio normativne ingerencije za donošenje podzakonskih akata u oblasti komunalanih djelatnosti.
Osporenim odredbama člana 9. tačke 6, 26. i 27. propisano je da Policija vrši nadzor nad održavanjem dvorišta, parking prostora, bašta, privremenih objekata, zatim nad vršenjem javnog prevoza lica u gradskom i prigradskom prevozu i vršenjem kontrole čistoće prevoznih sredstava u javnom gradskom i prigradskom saobraćaju. Zakonodavac je, po ocjeni Suda, određujući nadležnost i ovlašćenja Policije, mogao na ovakav način urediti navedene odnose, jer su osnovna pravila o održavanju pomenutih površina, vršenju javnog prevoza i kontrole čistoće već regulisana određenim zakonima i drugim propisima iz oblasti komunalnih i drugih djelatnosti, a Policiji je povjereno vršenje nadzora nad njihovom primjenom, što ne predstavlja povredu nijednog od načela utvrđenih Ustavom. Ocjenjujući ustavnost člana 11. tačke 6, 7. i 8. Sud takođe nije našao povredu Ustava. Naime, ovim odredbama propisano je koje radnje Policija ima obavezu i ovlašćenje da preduzme kada u vršenju nadzora utvrdi da je povrijeđen Zakon o komunalnoj policiji ili drugi propis, odnosno da podnosi odgovarajuće prijave nadležnim organima za učinjeno krivično djelo, zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, izriče i naplaćuje novčane kazne na licu mjesta za prekršaje, po propisima skupštine opštine, odnosno grada, preduzima druge mjere i radnje za koje je zakonom ili drugim propisima ovlašćena. Po ocjeni Suda, davanje ovakvih ovlašćenja Policiji proizilazi iz nadležnosti ovog organa, odnosno njegove funkcije obavljanja komunalno-policijske kontrole nad sprovođenjem Zakona o komunalnoj policiji i drugih propisa iz komunalne oblasti, tako da propisivanje kao u osporenim odredbama nije u nesaglasnosti sa Ustavom. Ocjenjujući odredbe člana 15, 16, 17. i 18. Sud nije našao povredu prava na žalbu utvrđenog članom 16, 111. i 113. Ustava, na koje ukazuje davalac inicijative. Članom 15. osporenog zakona izričito je propisano da se protiv rješenja i zaključka o dozvoli izvršenja Policije može izjaviti žalba. Propisivanje da žalba ne odlaže izvršenje rješenja, po ocjeni Suda, ne predstavlja povredu navedenih ustavnih odredaba kojim je utvrđeno pravo na izjavljivanje žalbe, jer Ustav ni jednom svojom odredbom ne garantuje obavezno suspenzivno dejstvo žalbe. Takođe, propisivanje da se žalba podnosi načelniku opštine ne predstavlja povredu dvostepenosti postupka, kako to tumači davalac inicijative, već naprotiv određuje drugostepeni organ koji će odlučiti po žalbi protiv rješenja odjeljenja komunalne policije koje je doneseno u prvom stepenu. Ovakvo rješenje predviđa i Zakon o opštem upravnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 13/02), u kojem je članom 213. stav 1. i 3. propisano da je za rješavanje u drugom stepenu nadležan organ određen zakonom, odnosno da će se zakonom odrediti organ za rješavanje u drugom stepenu u postupku rješavanja po žalbi protiv prvostepenog rješenja organa uprave grada i opštine. Pored toga, navode iz inicijative da odredbe članova 17. i 18. dovode do sukoba sa nadležnostima drugih organa i inspekcija, Sud nije cijenio, jer saglasno članu 115. Ustava Republike Srpske, nije u nadležnosti ovog suda da razmatra takva pitanja. Odredbe članova 21. i 22. kojima je propisano da policija prati izvršenje naloženih mjera i radnji i o tome sačinjava kontrolni zapisnik, te da je kontrolisani subjekt dužan da u roku od tri dana od dana isteka roka za izvršenje naloženih mjera ili radnji obavijesti Policiju da li su izvršene, po ocjeni Suda nisu nesaglasne sa Ustavom, jer ovakvo propisivanje, proizilazi iz utvrđene nadležnosti Policije i njene funkcije vršenja komunalno-policijske kontrole. Osporenim odredbama člana 23. određene su sankcije, odnosno novčane kazne za prekršaj koji je počinilo pravno lice, odgovorno lice u pravnom licu, fizičko lice koje se bavi preduzetničkom djelatnošću – preduzetnik i fizičko lice i to tako što je određena različita visina novčane kazne zavisno od toga koji je od navedenih subjekata počinio prekršaj. Dakle, za sve je propisana ista vrsta sankcije – novčana kazna, a zakonodavac je, zavisno od statusa počinioca, a samim tim i posljedice počinjenog prekršaja, utvrdio različitu visinu u okviru ove sankcije. Ovakvim propisivanjem, po ocjeni Suda, nije došlo do povrede načela ravnopravnosti svih oblika svojine i slobodnog privređivanja iz člana 50. Ustava, na koje ukazuje davalac inicijative, već je način na koji su ovi odnosi uređeni u domenu cjelishodne procjene zakonodavca.
Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Sunarić i Avdo Špiljak.
Broj: U-102/03 PREDSJEDNIK
31. maj 2006. godine USTAVNOG SUDA Mirko Zovko