Ustavni sud Republike Srpske
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 19. stav 2. i člana 45. Zakona o građevinskom zemljištu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 112/06).
Odluka donesena 24. 03. 2010.
Predmeti (1)
U-11/08
Ocjena ustavnosti i zakonitosti
Rješenje
24. 03. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Republike Srpske, na osnovu člana 115. Ustava Republike Srpske i člana 62. stav 1. tačka 4. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske - Prečišćeni tekst ("Službeni glasnikRepublike Srpske", broj 54/05), na sjednici održanoj 24. marta 2010. godine, donio je
RJEŠENJE
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 19. stav 2. i člana 45. Zakona o građevinskom zemljištu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 112/06).
Obrazloženje
Dane Končar, advokat iz Banje Luke, dao je Ustavnom sudu Republike Srpske inicijativu za pokretanje postupka za ocjenjivanje ustavnosti člana 19. stav 2. i člana 45. Zakona o građevinskom zemljištu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 112/06). U inicijativi se navodi da se osporenim odredbama omogućava prenos nepokretnosti (neizgrađenog građevinskog zemljišta) iz društvenog, odnosno državnog vlasništva u privatno vlasništvo preduzeća i drugih pravnih lica, bez naknade, suprotno članu 8. Zakona o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima, koji propisuje da predmet privatizacije na osnovu ovog zakona ne može biti neizgrađeno građevinsko zemljište. Davalac inicijative ne spori činjenicu da su saglasno Zakonu o preduzećima mnoga fizička i pravna lica u postupku prodaje državnog kapitala, različitim oblicima ulaganja, srazmjerno svom udjelu u imovini preduzeća, stekli udio u preduzeću, odnosno akcijama preduzeća, ali navodi da ovi vlasnici prilikom privatizacije nisu ulagali sredstva u državni kapital koji je sadržan u neizgrađenom građevinskom zemljištu i da je to zemljište i dalje ostalo društvena, odnosno državna svojina, sa pravom raspolaganja opštine ili grada. Cijeneći da se osporenim odredbama, suprotno Ustavu i važećim zakonima, vrši privatizacija neizgrađenog građevinskog zemljišta bez naknade i na taj način omogućava pribavljanje imovinske koristi vlasnicima privatizovanih preduzeća, na štetu opština - gradova Republike Srpske i svih njenih građana, davalac inicijative predlaže da Ustavni sud utvrdi da su osporene odredbe Zakona o građevinskom zemljištu u nesaglasnosti sa tačkom 2. Amandmana XXXI na Ustav Republike Srpske i čl. 10. i 59. Ustava.
Narodna skupština Republike Srpske dostavila je Sudu odgovor na inicijativu u kojem navodi da je osporenim Zakonom o građevinskom zemljištu nastavljena re-forma u sferi imovinsko-pravnih odnosa i izvršeno pretvaranje ranije uspostavljenih prava na nekretninama na građevinskom zemljištu u društvenom, odnosno državnom vlasništvu u Republici Srpskoj. Ističu da je osnovni cilj zakonodavca bio da sva ranija prava izvedena iz društvene, odnosno državne svojine, stupanjem na snagu ovog zakona, budu ex lege pretvorena u pravo svojine, odnosno pravo raspolaganja njihovih dotadašnjih nosilaca ili njihovih - pravnih sljedbenika, čime bi se stvorio daleko veći stepen uređenosti imovinsko pravnih odnosa u ovoj oblasti. Saglasno navedenom, osporenim zakonom se, između ostalog, ukidaju prava koja su ustanovljena na predmetnim nekretninama ranijim zakonima, i to: privremeno pravo korišćenja, prvenstveno pravo korišćenja radi građenja, pravo korišćenja radi građenja i trajno pravo korišćenja, te se pravo upravljanja, privremeno pravo korišćenja i pravo korišćenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu u državnoj svojini, državno pravnim licima, kao nosiocima navedenih prava, pretvara u pravo raspolaganja. Nadalje, pojašnjavaju da prema osporenim zakonskim rješenjima lice koje je u postupku privatizacije državnog kapitala postalo imalac akcija, pa čak i većinskog paketa akcija, ne postaje vlasnik nekretnina (niti objekta, niti zemljišta), već da titular prava na nekretninama i dalje ostaje pravno lice, odnosno privatizovano preduzeće. Na kraju, ističu činjenicu da su određena zakonska rješenja na identičan način bila uređena ranijim Zakonom o građevinskom zemljištu iz 2003. g., a da su sada sadržana u Zakonu o stvarnim pravima, koji je stupio na snagu 4. januara 2009. godine. Cijeneći da su osporenim odredbama svim fizičkim i pravnim licima osigurana jednaka prava zaštićena čl. 10. i 59. Ustava Republike Srpske, predlažu da Sud inicijativu ne prihvati. Članom 19. stav 1. Zakona o građevinskom zemljištu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 112/06) propisano je da preduzeća i druga pravna lica koja su vlasnici neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta mogu to zemljište otuđivati u slobodnom prometu.
Osporenim stavom 2. istog člana propisano je da pravo iz stava 1. ovog člana imaju i pravni subjekti koji su nosioci prava raspolaganja na građevinskom zemljištu u državnoj svojini.
Osporenim članom 45. Zakona propisano je da pravo upravljanja ili korišćenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu u društvenom, odnosno državnom vlasništvu, koje nije privedeno namjeni, u skladu sa regulacionim planom ili drugim urbanističkim aktom, stupanjem na snagu ovog zakona postaje pravo raspolaganja dotadašnjeg nosioca tog prava ili njegovog pravnog nasljednika (stav 1). Pravo raspolaganja u smislu stava 1. ovog člana smatra se stečenim ako nije u suprotnosti sa pravima koja pripadaju drugim licima po osnovu restitucije i odredbama ovog zakona (stav 2.).
U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenih zakonskih odredaba Sud je imao u vidu da je ustavnopravni osnov za donošenje osporenog Zakona o građevinskom zemljištu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 112/06) sadržan u članu 58. Ustava Republike Srpske, prema koj em se svoj inska prava i obaveze nad sredstvima u društvenoj svojini i uslovi pod kojima se ta sredstva prenose u druge oblike svojine uređuju zakonom, te tački 6. Amandmana XXXII na Ustav, prema kojoj Republika uređuje i obezbjeđuje svojinske i obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine. Članom 60. stav 1. Ustava je utvrđeno da fizička i pravna lica ostvaruju svojinska prava na nepokretnosti prema njihovoj prirodi i namjeni u skladu sa zakonom.
Saglasno navedenim ustavnim ovlašćenjima, Narodna skupština je, u namjeri da se u Republici Srpskoj okonča postupak pretvaranja društvenog, odnosno državnog vlasništva, koje je bilo karakteristično za socijalističke društvene sisteme, i izvrši suštinska promjena u svo-jinsko-pravnim odnosima, donijela više zakona kojim se osnovna prava na nekretninama i građevinskom zemljištu u društvenom, odnosno državnom vlasništvu, kroz postupak privatizacije državnih preduzeća, na osnovu pravnog posla, otkupom stanova itd., ili na osnovu samog zakona -pretvaraju u pravo vlasništva, odnosno pravo raspolaganja njihovih dotadašnjih nosilaca ili njihovih pravnih sljedbenika. Restitucija prava vlasništva na građevinskom zemljištu i pretvaranje ranije uspostavljenih prava na nekretninama u društvenom, odnosno državnom vlasništvu, na osnovu zakona, djelimično je izvršena Zakonom o građevinskom zemljištu Republike Srpske iz 2003. godine - član 96. st. 1. i 2. ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 86/03), a nastavljena Zakonom o građevinskom zemljištu Republike Srpske iz 2006. godine, na način i po postupku kako je to propisano prelaznim i završnim odredbama ovog zakona - čl. 41. do 49. ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 112/06). Tako je osporenim članom 45. ovog zakona regulisano da ranije uspostavljena prava na neizgrađenom građevinskom zemljištu u društvenom, odnosno državnom vlasništvu, koje nije privedeno namjeni, stupanjem na snagu ovog zakona eh lege postaje pravo raspolaganja dotadašnjeg nosioca tog prava ili njegovog pravnog nasljednika, ukoliko se ne dokaže suprotno. Upravljanje i raspolaganje gradskim građevinskim zemljištem u državnoj svojini regulisano je čl. 15. do 20. ovog zakona, a u okviru ovih odredbi članom 19. data je mogućnost preduzećima i drugim pravnim licima koja su vlasnici neizgrađenog građevinskog zemljišta da ovo zemljište otuđe u slobodnom prometu, bez odobrenja jedinice lokalne samouprave (stav 1). Osporenim stavom 2. istog člana ovo pravo je dato i pravnim subjektima koji su nosioci prava raspolaganja na neizgrađenom građevinskom zemljištu u državnoj svojini. Na ovaj način pravo raspolaganja kao dejstvo prava svojine prestaje da bude ograničeno jer, za razliku od ovog zakonskog rješenja, ranijim propisima pravo raspolaganja bilo je ograničeno ili potpuno isključeno prinudnim normama, s ciljem zadržavanja društvenog vlasništva kao jednog od osnovnih vrijednosti tadašnjeg sistema. Takođe, treba naglasiti, da je postupak pretvaranja društvenog, odnosno državnog vlasništva na neizgrađenom građevinskom zemljištu koje nije privedeno namjeni okončan donošenjem Zakona o stvarnim pravima ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 124/08 i 58/09), koji je stupio na snagu 4. januara 2009. godine, a primjenjuje se od 1. januara 2010. godine, i kojim se na sveobuhvatan način reguliše pitanje svojine, pa tim i pitanja koja su uređena osporenim odredbama Zakona o građevinskom zemljištu Republike Srpske. Inače, članom 355. stav 3. Zakona o stvarnim pravima data je obaveza zakonodavcu da u roku od tri mjeseca od dana početka primjene ovog zakona usaglasi propise o građevinskom zemljištu sa odredbama Zakona o stvar nim pra vi ma.
Imajući u vidu citirana ustavna ovlašćenja zakonodavca da uređuje i obezbjeđuje svojinska prava i obaveze nad sredstvima u društvenoj svojini i uslove pod kojim se ta sredstva prenose u druge oblike svojine, kao i ustavne garancije iz čl. 50. i 54. Ustava Republike Srpske, prema kojim se ekonomsko i socijalno uređenje zasniva na ravnopravnosti svih oblika svojine i da svi oblici svojine imaju jednaku pravnu zaštitu, Sud je utvrdio da je isključivo pravo zakonodavca da u okviru predviđenih mjera ekonomske i socijalne politike propiše svojinska prava i obaveze nad sredstvima u državnoj svojini, a da s obzirom na neophodnost regulisanja pitanja transformacije prava svojine usljed novonastalih odnosa u ovoj oblasti, i utvrdi uslove pod kojim se ta sredstva prenose u druge oblike svojine. U konkretnom slučaju, u postupku realizacije navedenih ciljeva, osporenim zakonom je uređeno pretvaranje prava na nekretninama na neizgrađenom građevinskom zemljištu u društvenom vlasništvu u pravo vlasništva, odnosno raspolaganja u Republici Srpskoj. Pored toga, Sud je ocijenio da su osporena zakonska rješenja odraz cjelishodne procjene zakonodavca u uređivanju svo-jinsko-pravnih odnosa, zbog čega se ovakvim propisivanjem ne dovodi do povrede ustavnih odredbi na koje ukazuje podnosilac inicijative, niti drugih načela utvrđenih Ustavom Republike Srpske.
Prema članu 115. Ustava Republike Srpske, Ustavni sud odlučuje o saglasnosti zakona, drugih propisa i opštih akata sa Ustavom i o saglasnosti propisa i opštih akata sa zakonom (st. 1. i 2.) te, saglasno tome, nije nadležan da ocjenjuje međusobnu usklađenost opštih pravnih akata istog ranga, odnosno međusobnu usklađenost Zakona o građevinskom zemljištu sa Zakonom o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima.
Na osnovu izloženog, Sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja.
Ovo rješenje Ustavni sud je donio u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije: Mihailo Adamović, Vojin Bojanić, Milorad Ivošević, Adem Medić, prof. dr Duško Medić, prof. dr Marko Rajčević, Branko Sunarić i Avdo Špiljak.
Broj: U-11/08 Predsjednik 24. marta 2010. godine Ustavnog suda, Banja Luka Mirko Zovko, s.r.